U nakladi UBH-a Dužijanca objavljena je knjiga Nace Zelića Javna proslava Dužijance od 1968. do 1971. godine u Subotici : svjedočenje. Autor knjige je 93-godišnji sudac, diplomat i kulturni djelatnik koji je i sam, kao član Organizacijskog odbora, sudjelovao u organiziranju gradske Dužijance u Subotici u navedenom razdoblju. Knjigu je uredio direktor UBH-a Dužijanca Marinko Piuković.
Na inicijativu skupine hrvatskih intelektualca od 1968. usporedno se s crkvenom dužijancom održavala i gradska dužijanca koja je, oplemenjena brojnim novim sadržajima, izrasla u folklorno-turističku manifestaciju subotičke općine. Dio tada iniciranih sadržaja – Kolo s izborom bandaša i bandašice, Takmičenje risara, konjičke utrke, Skupština risara te likovne izložbe i druge priredbe – prisutni su i u današnjoj proslavi žetvene svečanosti. Prikazivani su i drugi elementi narodnog života, kao što su poljodjelski radovi a na završnoj svečanosti na glavnom subotičkom trgu podignuta je pozornica s improviziranim salašom gdje je prikazivan običaj obiteljske dužijance. Ovime je obnovljeno javno obilježavanje dužijance koje je postojalo do 1940. jer je nakon Drugog svjetskog rata zbog nastalih političkih promjena organizirana samo u okrilju Crkve.
Okolnosti i dokumenti
Zelić piše o programu navedenih gradskih dužijanci kao i o okolnostima u kojima je ona nastajala kao prekretnica u održavanju ove manifestacije. Svoje svjedočanstvo dokumentira brojnim fotografijama, plakatima, pozivnicama, prospektima, značkama, medijskim napisima i dr.
„Ovo svjedočanstvo također značajno pridonosi boljemu sagledavanju povijesti same Dužijance kao javne manifestacije te boljem razumijevanju okolnosti u kojima je ona, nakon stagnacije uslijed nepovoljnih društvenih i političkih okolnosti, počela stasavati u veličanstvenu folklornu manifestaciju. Upravo je ta inicijativa iz 1968. godine pokazatelj kako se, usprkos i unatoč nepovoljnijim prilikama, ali dobro odmjerenim potezima, može doći do preokreta i oživljavanja brojnih zapuštenih tradicija značajnih za opstojnost i izražavanje identiteta Hrvata Bunjevaca u Bačkoj. Premda je 1971. godine, uslijed političkih progona Hrvata, ponovno došlo do promjena, ovom je inicijativom dužijanca prebrodila poteškoće i postupno postajala rasadištem obnove i revitalizacije tradicijske kulture, odnosno pronađen je način kako da se pojedini njezini segmenti uklope u suvremeni društveni kontekst, kako u okviru dužijance tako i vraćanjem obilježavanja običaja u okvire njihovog izvornoga izvođenja ... Osim toga, obnovljeni sadržaji održavali su se usporedno s crkvenom dužijancom do trenutka kada je za njihovo ujedinjenje osvanuo najprikladniji trenutak i ona kao takva traje i danas“, navodi u predgovoru etnologinja i sveučilišna profesorica u miru prof. dr. sc. Milana Černelić.
Prekid entuzijazma
Entuzijazam subotičkih Hrvata vezano uz gradsku dužijancu prekinula je sjednica Izvršnog komiteta CKSK u Karađorđevu, u prosincu 1971. koja je presudila tzv. Hrvatskom proljeću gdje je kažnjen veliki broj aktivista i drugih kadrova pa tako i članovi zagrebačke Matice hrvatske u Bačkoj. Kako u pogovoru navodi Naco Zelić, u Subotici su prema tzv. matičarima poduzete vrlo rigorozne mjere: „mnogi su podvrgnuti montiranim sudskim procesima pa su završavali u zatvoru, drugi su ostajali bez radnog mjesta zbog čega je cijelim obiteljima egzistencija postajala ugrožena, što je mnoge natjeralo na iseljavanje“. Većina članova organizacijskog odbora Dužijance, koji su bili i članovi zagrebačke Matice hrvatske, od 1972. isključeni su iz sudjelovanja u društvenim aktivnostima, pa tako i Dužijance iste godine.
„Sljedećih godina u žetvenim priredbama od Dužijance nije ostalo ni ‘d’. U Subotici su organizirane Žetvene svečanosti naroda i narodnosti Jugoslavije a Dužijanca kao proslava žetvenog običaja bunjevačkih Hrvata više se nije smjela spominjati“, piše Zelić. Tek 1993. KUD Bunjevačko kolo postiglo je da se crkvena i civilna dužijanca spoje u jedinstvenu proslavu.
Subotička promocija knjige planirana je za 20. kolovoza, a nakladnici najavljuju promociju i u Zagrebu.
Izvor: Hrvatska riječ D. B. P.
