„Oduvijek sam znala kako ću jednoga dana biti modna dizajnerica, doslovno još od malih nogu i prvih dječjih crteža u vrtiću. Imala sam zbog toga problema od vršnjaka, jer su me zadirkivali i vukli za kosu s obzirom na to da sam za razliku od njih crtala haljine i dijelove garderobe, ali bez ljudskih lica i tijela“, započela je svoju modnu storiju dizajnerica Kristina Ivković, rođena Subotičanka koja je proteklih godina svog umjetničkog usavršavanja živjela na adresama u Zagrebu i Milanu.
Modno usavršavanje
Glamurozni svijet visoke mode prečesto se čini tako nestvarnim u okvirima standardiziranog, pomalo konvencionalnog načina svakodnevnog odijevanja, osobito u još uvijek tradicionalistički orijentiranim sredinama poput Subotice. Kako se otisnula na put svoje buduće profesionalne modne avanture, Kristina nam s osmijehom pojašnjava:
„Zbog određenih obiteljskih pritisaka, isprva sam završila srednju Ekonomsku školu u Subotici, ali sam istrajala u svojoj odluci da upravo moda bude moje buduće profesionalno životno usmjerenje. Na putu do realiziranja konačne zamisli, pored brojnih crteža i skica, sa sedamnaest godina sam počela pohađati i tečaj šivanja na Otvorenom sveučilištu kako bi svladala osnovne tajne samostalnog finaliziranja određenih mojih prvobitnih zamisli. Istina, oko određenih šivanja često su mi pomagale baka i teta Nada Sudarević, ali sam i sama željela naučiti osnove šivanja pa sam praktično počela od samog početka učenja ovoga zanata koji je usko bio vezan uz moju željenu profesiju. Prije fakulteta, kao vid pripreme za studij, u rodnom gradu sam pohađala godinu dana privatnu likovnu školu De Medici kod Jelene Grković te sam potom upisala preddiplomski studij Tekstilno tehnološkog fakulteta u Zagrebu, smjer modni dizajn, dok sam ljetos diplomski dio završila ljetos na Akademiji lijepih umjetnosti Brera u Milanu.“
Egzistencijalna potreba
Moda je apsolutno moja egzistencijalna potreba, živim za nju otkad znam za sebe i slobodno mogu reći kako sam rođena s tim osjećajem, ističe Kristina i dodaje: „Mama me je podržavala, ali se tata bojao mog izbora i refleksije na moju profesionalnu budućnost. Ipak, svojom istrajnošću sam uspjela izboriti se za svoje željeno akademsko obrazovanje, a svojim kasnijim angažmanom i golemom energijom na studijama u Zagrebu dokazala sam svima kako sam bila u pravu glede svog izbora. Što se tiče samog školovanja mogu reći kako je po meni to samo 50 posto ukupnog udjela u budućem strukovnom usavršavanju, jer postoje i dobri, ali jednako tako i lošiji momenti u tom cjelokupnom procesu. U Zagrebu sam dobila odličnu radnu atmosferu, imajući gomilu kolega i kolegica koji su, poput mene, danonoćno radili na određenim modnim projektima, dok to primjerice u Milanu nije bio slučaj. Ondje studiraju djeca imućnih roditelja koji nisu opterećeni nikakvom egzistencijalističkom potrebom, dok smo mi u Zagrebu često bili primorani raditi i brojne dodatne poslove kako bi skupili novac za materijale i sve ostalo što ide uz stvaralački proces nastajanja određene kreacije. Naglasila bih kako je dobro radno ozračje izuzetno važno, i jednostavno se takoreći od 0 do 24 mora živjeti u tom svijetu i davati u potpunosti cijeloga sebe ukoliko se, u konačnici, želi uspjeti u svojoj životnoj nakani unatoč, često puta, protivljenju svojih najbližih i sredine iz koje si potekao. S druge strane, negativna strana cijele akademske priče ogleda se u tzv. ukalupljivanju, školski sustav naginje u tom smjeru i rijetko koji profesor vidi i želi sagledati individualne kvalitete svojih studenata. Prva koja mi je dala potpunu slobodu u mom modnom izričaju bila je tek Franceska Liberatore, uspješna modna dizajnerica sa svjetskom reputacijom, moja mentorica na master studijama u Milanu.“
Aktualna kreacija
Nakon okončanja studija, Kristina Ivković sada kao diplomirana modna dizajnerica, novim projektima i kolekcijama nastavlja svoju
umjetničku karijeru. Za potrebe sudjelovanja na jednom međunarodnom natječaju, upravo je u potpunosti dovršila projekt diplomske kolekcije, nadopunivši ga serijom odgovarajućih cipela. „Za diplomski sam uradila šest odjevnih kombinacija, modnih kombinacija, a sada sam ih u suradnji s jednim fantastičnim subotičkim obućarom realizirala u kolekciju sedam pari cipela, dovršivši pritom i sedmi modni outfit, što je bio i uvjet za sudjelovanje na internacionalnom natječaju. Cipele koje smo radili su potpuni modni eksperiment, jer one praktično nisu nosive i rađene su samo kao izložbeni komad (show piece). Cijela kolekcija bi u hrvatskom prijevodu nosila naziv Zvjezdana realnost i za nastajanje ovih su korišteni potpuno nekonvencionalni materijali, poput plastike, silikona i irizistentnog najlona koji se utiskivao u navedeni silikon i bojao sa suprotne strane. To je ipak jedan modni eksperiment i na njega se mora gledati isključivo kao moj umjetnički izričaj.“
Kreativna budućnost
Nakon Zagreba i Milana, naša sugovornica je trenutačno u Subotici, a na naše završno pitanje gdje je njezina sljedeća modna destinacija Kristina nam otkriva:
„Idem u London kod mlađe sestre, jer sam po pitanju financija potpuno razočarana u Italiju. Dobila sam stipendiju Erasmus plus, koja se odnosi na stručnu praksu koju bih obavila u glavnom gradu Engleske, a potom ću pokušati pronaći odgovarajući posao u modnoj struci. Kad pozavršavam sve stvari koje još imam ovdje u Subotici, a bit će to negdje početkom iduće godine, selim se u London“, nasmijala se dizajnerica Ivković.
Antrfile
Hiperprodukcija garderobe
Nezamisliva je hiperprodukcija odjevnih predmeta koji su naprosto zagušili cijeli naš planet pa čak niti second handovi ili dobrotvorne ustanove ne mogu primiti svu količinu odjeće koja je svakodnevno u optjecaju. S druge strane, zbog nekvalitetnih materijala u pitanju su vrlo opasne tvari koje su kontinuirani zagađivači.
Izvor: Hrvatska riječ (Dražen Prćić)
