Prije tjedan dana, u trećem nastavku Kronologije podizanja spomenika biskupu Ivanu Antunoviću, pisali smo o inicijativi Blaža Modrošića za podizanje spomenika Antunoviću. Bilo je to prije 123 godine. Ali to nije bio jedini pokušaj da se preporoditelju Hrvata u južnoj Ugarskoj podigne spomenik u Subotici. Slične inicijative postojale su i 30–tih godina prošlog stoljeća, ali s istim ishodom. O tome piše i u tekstu za novu Danicu mons. Andrija Anišić.
Agilno uredništvo Nevena
U tekstu naslovljenom Ostvarenje dogovora i odluke nakon 123 godine (1897. – 2020.) Anišić polazi od Modrošićeve inicijative za podizanje spomenika biskupu Antunoviću, ali i dalje istražuje kakva je bila sudbina Modrošićeve inicijative, da posjetimo, javno objavljene u Nevenu (broj 10) 1897. godine. Odgovore na to pitanje našao je u narednim brojevima Nevena, gdje se ponovno govori o spomeniku Antunoviću. Kako u svom tekstu navodi Anišić, u Nevenu broj 11 iz iste godine ponovo se govori o spomeniku u članku Uspomena na stare s potpisom „Uredničtvo“ (urednik Nevena tada je bio Nikola Matković, posjednik i povjerenik Matice hrvatske – prim. A. A.).
»Autor ukazuje na činjenicu da svi narodi časte svoje velikane te bi tako trebali činiti i Bunjevci jer imaju Ivana Antunovića, ‘branitelja, naučitelja Bunjevaca’. Zatim nabraja njegova najvažnija djela, podsjeća na njegove Novine i ističe: ‘Sve to ime Antunovićevo navišćiva. Sve to jasno govori da je Ive Antunović otac naroda, otac današnje Bunjevštine, koji i danas u tudjini otpočiva, gdi neće da znadu za njega; niti mu ko igda i svete vode baci. Nema spomenika, nema zaklade, nema zavoda, koji bi iz harnosti potomaka navišćivao ime Ive Antunovića’.“
U istom Nevenovom članku navodi se što bi se trebalo poduzeti da se započne „javno i otvoreno kultus-štovanje velikoga Ive Antunovića“. Narod je pozvan da se kroz molitvu, zagovaranje materinskog jezika u crkvi, školi, upravi i društvenom životu „kako je veliki pokojni Ivan Antunović žrtvovao za njeg rad svoj, vrime svoje i novac svoj“. U Nevenovom članku se navodi i da se pod imenom Ivan Antunović ima osnovati jedno bunjevačko dobrotvorno društvo.
„Uredničtvo se naše porazgovorilo sa narodnim prijateljima i odlučilo je da će u vičitu hvalu prema pokojnom dobrotvoru bunjevštine osnovati Dobrotvorno društvo Ivana Antunovića i ovako će mu dignuti živi spomenik koji će za naš narod biti veći i važniji nego ikaki mramor kamen. Pozivljemo daklem naše prijatelje da budu zagovornici u narodu ove ideje, i dotle dok javno ne osnujemo odbor osnivački za ‘Dobrotvorno društvo Ivana Antunovića’ molimo naše prijatelje da svoje savite i ponude u korist Društva šalju upravo uredničtvu Nevena u Suboticu, koje će i tako biti glavna činjenioc i posli u našem Društvu. Za formalni spomenik Ivi Antunoviću će se ovo Društvo vrimenom starati“, piše Neven.
I naredne 1898. godine Neven u tri broja piše o dobrotvornom društvu i spomeniku Ivanu Antunoviću. I dalje se podsjeća na lik biskupa Ivana Antunovića, kako bi se narod potaknuo da svojim radom i prilozima pomogne osnivanje Dobrotvornog društva Ivan Antunović i podizanje spomenika.
„Zanimljivo je da u dva posljednja članka nema više riječi o spomeniku, a još je važnije ustvrditi da u narednim brojevima Nevena više nema ni spomena o spomeniku ni spomena o Dobrotvornom društvu. Očito da nije došlo do željene sloge, pa je i inicijativa za to značajno djelo propala“, piše u svom tekstu Anišić.
Novi pokušaji
Tek 30-ih godina prošlog stoljeća ponovno se počelo govoriti o podizanju spomenika Antunoviću. Anišić se u svom tekstu poziva na izlaganje Stevana Mačkovića, ravnatelja Povijesnog arhiva Subotica, koji je na Međunarodnom znastveno-stručnom skupu „Ivan Antunović – narodni preporoditelj u Ugarskoj“ (Subotica, 2015.) prikazao zapise o Ivanu Antunoviću u građi Povijesnog arhiva u Subotici. Među prikazanim dokumentima je i molba Odbora za podizanje spomenika Miroljub i biskupu Antunoviću, upućena „Slavnom gradskom Senatu“ 14. veljače 1931. godine, ali u tekstu te molbe se ne spominje spomenik biskupu Ivanu Antunoviću. Podizanje spomenika Ivanu Antunoviću ponovno se pominje tek 1936. godine, a pisani trag je tekst u Subotičkim novinama Tri bunjevačka velikana autora Petra Pekića. „Pohvalna je odluka Subotičke Matice koja je u sporazumu sa svim našim prosvjetnim i društvenim institucijama odlučila da se otkrije spomen-slika najvećeg bunjevačkog rodoljuba i preporoditelja biskupa Ivana Antunovića, nadgrobni spomenik Paji Kujundžiću i poprsje pjesnika Miroljuba Ante Evetovića“, piše Pekić i dodaje: „Priznanje velikim ljudima ujedno odaje visine kulture i samosvijesti naroda, što i Hrvati-Bunjevci u Subotici ovom prilikom dokazuju kada se na tako dostojan način odužuju svojim velikanima čija je uglavnom zasluga da hrvatski narod u ovim krajevima živi, bori se i napreduje“. Pri kraju članka o Antunoviću autor još navodi: „Za tolika djela je (Antunović) neosporno zaslužio mnogo više nego spomen-sliku. Za sada je toliko učinjeno, ali zahvalni Bunjevci i Šokci se spremaju da mu se 1938. godine prilikom pedesetogodišnjice njegove smrti dostojno oduže podizanjem veličanstvenog mramornog spomenika“.
A iz 1938. godine ostao je sačuvan zapisnik sa sjednice Gradskog vijeća, održane u Subotici 13. studenog 1938. godine. U tom zapisniku se navodi: „Mjesni odbor za proslavu 20. godišnjice oslobođenja i ujedinjenja u Subotici na svojoj sjednici 22. oktobra 1938. odlučio je da se poradi oko akcije za podizanje spomenika biskupu Ivanu Antunoviću, najvećem bunjevačkom borcu za slavenstvo svih vremena i u vezi toga podneo je prijedlog da grad Subotica u toku nekoliko godina u svom budžetu osigura svotu od din. 200.000,- što bi bilo dovoljno da se podigne spomenik dostojan rada i imena ovog bunjevačkog velikana“. Odluka Gradskog vijeća bila je da se pridruži akciji za podizanje spomenika biskupu Ivanu Antunoviću, uz uvjet da se taj spomenik podigne dobrovoljnim prilozima i uz pomoć Grada koji je za četiri godine bio spreman izdvojiti 100.000 tadašnjih dinara. Iako je očito inicijativa dobila potporu Grada, pa i onu financijsku, ona nikada nije realizirana. Što je bio razlog? Za to su potrebna dodatna i dublja istraživanja.
Izvor: Hrvatska riječ (Z. V. )