Tavankut je ovih dana bogat kulturnim događanjima. Tako je, među ostalim, u subotu, 15. srpnja 2017., započeo XXXII. saziv Prve kolonije naive u tehnici slame, u nedjelju je održan godišnji koncert folklornog odjela Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva Matija Gubec iz spomenutog sela, a u utorak, 18. srpnja, počeo je VI. seminar bunjevačkog stvaralaštva. Organizator svih triju događaja je HKPD Matija Gubec, što je više nego dobar povod za razgovor s predsjednikom ovog društva Ladislavom Suknovićem.
U tijeku je XXXII. saziv Prve kolonije naive u tehnici slame, koji traje do nedjelje, 23. srpnja. Koji je značaj Kolonije, budući da se održava već više od tri desetljeća?
Kolonija je jedna od najvrjednijih manifestacija koju smo baštinili od naših prethodnika. Za tri desetljeća postojanja ova se manifestacija uspjela očuvati usprkos brojnim izazovima kojima je bila izložena, i to ne samo Kolonija već i cijela Udruga, a time i članstvo koje je vrijedno stvaralo i predano čuvalo kulturnu baštinu Hrvata ovog podneblja. Podsjećanja radi, u Tavankutu je 2014. godine održan Svjetski kongres slame koji je okupio preko četrdeset akademskih i naivnih umjetnika iz cijelog svijeta. Ova vrsta umjetnosti ili umjetničkog stvaranja postala je zaštitnim znakom naše zajednice, ali i ovih prostora. Veliki broj naših slamarki, akademskih umjetnika, priličan broj umjetnina, brojne izlagačke aktivnosti diljem regije, Europe i po koja u najudaljenijim krajevima svijeta, brojna priznanja, snimljeni dokumentarci i reportaže, nametnuli su potrebu za posebnom skrbi o ovoj umjetnosti te je u Tavankutu, mjestu gdje je ova umjetnost i ponikla, osnovana zasebna institucija - Galerija Prve kolonije naive u tehnici slame. Nadamo se snažnijoj potpori i barem djelomičnoj njezinoj profesionalizaciji.
Gupčevi folkloraši održali su protekle nedjelje svoj godišnji koncert, koji je prije održavan koncem godine. Koji je razlog promjene termina njegova održavanja?
Koncert je s konca godine terminski premješten na ljetno razdoblje, iz osnovnog i dugoročnog problema s kojim se susrećemo sada već puno desetljeće, a to je nedostatak Doma kulture, koji je devastiran i zatvoren. Što se tiče samog događaja, ako mi dopustite i malo subjektivnosti, ovo je za mene bio jedan od najboljih koncertnih ostvarenja našeg folklornog odjela, kako u programskoj postavci, tako i u stručnoj, folklornoj izvedbi te u odabiru i šarolikosti plesnih koreografija. Rezultat toga je izuzetno predan rad članova folklornog odjela kojim se izuzetno ponosimo. Kvaliteta programa je najveća zasluga posvećenih i stručnih voditelja Sande Benčik, Darka Prćića i Ivice Dulića, koji su uz brojne tehničke i prostorne nedostatke uspjeli postaviti i organizirati vrhunski koncert kojih se ne bi postidjeli ni najreprezentativniji gradski prostori.
U mistu di sunce grli Bačku do subote, 22. srpnja, traje i VI. seminar bunjevačkog stvaralaštva. Kakvo je zanimanje za njega?
Seminar bunjevačkog stvaralaštva u originalno-idejnoj koncepciji Ivice Dulića, tajnika i višegodišnjeg voditelja folklornog odjela naše Udruge, pobuđuje sve veću pozornost polaznika koji nam dolaze iz raznih krajeva. Veliko zanimanje za bunjevačke plesove, tradicionalnu tamburašku glazbu, bunjevačku narodnu nošnju, radionice za izradu suvenira, predmeta i ukrasa od slame i brojnih drugih sadržaja u izvornoj postavci, predstavljaju pravi izvor saznanja i autohtonog terenskog upoznavanja. Zahvaljujući upravo ovom Seminaru, priča o Hrvatima-Bunjevcima i pogled na njih se širi iz drugih perspektiva, a naši polaznici pronose priču i izravna saznanja o Tavankutu, kulturnoj baštini i kulturnom turizmu kojem stremimo.
Mjesto održavanja svih triju događaja dijelom je Etnosalaš Balažević. Može se reći da je on idealan nadomjestak za još uvijek nesređen Dom kulture u Tavankutu?
Etno salaš Balažević je objekt koji je nama svima, osim Galerije, izuzetno drag prostor, u koji je uloženo puno truda i investicijskih ulaganja; to je objekt koji je zamišljen kao mjesto etno-tradicijske postavke, mjesto susretanja kulture. Međutim, u nedostatku prostora, Doma kulture, bili smo prinuđeni vlastitim snagama i sredstvima sagraditi ljetnu pozornicu koju nekoliko godina unazad koristimo za održavanje probi i kulturne programe, uz konstanto praćenje vremenskih prilika. Naš salaš sa svim pratećim segmentima nikada ne može nadomjestiti Dom kulture, tim prije jer se sva oprema, rekviziti, moraju uvijek i iznova postavljati, a sjedala za gledatelje zamjenjuju bale od slame, koje u vrijeme Kolonije djeluju simpatično ambijetalno rješenje-uređenje, ali dulje sjedenje na njima nije nimalo ugodno. Sve nas to stavlja u poziciju ad hoc improvizacije, s jedne strane, i naše prevelike želje i ambicije da u Tavankutu, i pored nedostajuće infrastrukture, stvorimo kulturni ambijent, dostojan ovog mjesta i njenih žitelja. Međutim, nerijetko, ostajemo ogoljeni u vlastitoj želji, predanom radu, uz minimalnu potporu. Valjda je to siguran put k uspjehu.
Izvor: Hrvatska riječ (Ivana Petrekanić Sič)
