Bereg je danas jedno od manjih somborskih sela uz samu državnu granicu s Mađarskom. Po službenom popisu ima oko 1.300 stanovnika, a nekada je ta brojka bila iznad 2.800. Hrvati iz šokačke skupine i dalje su natpolovična većina u ovom selu. Šokci su u Bereg došli u valu doseljavanja Šokaca u Podunavlje. Svoju crkvu imali su 1740. godine. Osnovna katolička škola u selu osnovana je 1752. godine. Polovicom XVIII. stoljeća Bereg je imao skoro 200 kućanstava. Zabilježeno je da se prvih godina XIX. stoljeća u selu godišnje rađano više od stotinu djece. Iz godine u godinu broj stanovnika sela se povećavao, pa je polovicom XIX. stoljeća bilo skoro 2.500 katolika, a u školi čak 360 đaka (danas ih je oko 60).
Početkom XX. stoljeća u selu se uvodi planiranje u poljoprivrednoj proizvodnji, pa se tako određuje koliko zemlje može biti zasijano ratarskim kulturama, a koliko mora ostati za ispašu stoke; urađena je komasacija, stigle su nove poljoprivredne alatke koje su zamijenile drvene plugove. Čak je 1911. godine u Beregu gostovalo i putujuće kino. Godinu dana kasnije završena je pruga Sombor – Baja koja je prošla kraj Berega (ova pruga posljednjih desetljeća napuštena je i vlakovi njom ne prometuju). Te godine osnovano je i dobrovoljno vatrogasno društvo, koje je aktivno i danas. Sve je to prekinuo Prvi svjetski rat, ali je u prvom poslijeratnom desetljeću obnovljen rad vatrogasne udruge, odigrana je prva nogometna utakmica, osnovana šahovska sekcija i prva hrvatska kulturna udruga.
Prvi nastup u Zagrebu
Ostalo je zabilježeno da je 1927. godine na smotri Hrvatskih pjevačkih društava u Zagrebu sudjelovao i pjevački zbor iz Berega koji je za nastup pripremao učitelj Matija Tucakov. Bili su Berežani među 21 hrvatskim zborom iz svih krajeva tadašnje Jugoslavije koji su sudjelovali na smotri Hrvatskih pjevačkih društava. Seljačka sloga imala je dramsku i folklornu sekciju i pjevački zbor. Početkom 30-ih godina
Matija Tucakov
Jedan od najzaslužnijih za osnivanje nekoliko udruga u Beregu je Matija Tucakov. Učitelj u selu postao je 1927. godine. Osim što je bio osnivač Seljačke sloge, osnivač je udruge Jadranska straža, a 1928. godine bio je među osnivačima šahovskog kluba u Beregu. Godinu dana kasnije bio je među osnivačima kina, a 1930. godine sudjelovao je u osnivanju pčelarskog društva.prošlog stoljeća Društvo je imalo stotinjak članova, a većina njih bavila se zemljoradnjom. Tih godina u selu je osnovano i pjevačko društvo Sveta Cecilija. Radila je i čitaonica, a nju je vodila i o njoj brinula udruga Seljačka sloga. Imala je čitaonica tada oko 500 knjiga. Radila je sve do početka rata 1941. godine, a tijekom rata najveći dio knjižnog fonda je uništen. Već na samom početku rata s radom su prestali Seljačka sloga, Jadranska straža i zbor Svete Cecilije. Na ponovni osnutak hrvatske udruge u selu čekat će se kraj rata.
I prije službenog osnutka ogranka Seljačke sloge Berežani su bili aktivni u organiziranju programa vezanih za crkvene i pučke običaje. Tako novoustanovljena granica koja je Bereg i Santovo odvojila državnim granicama nije bila prepreka da stotinjak bereških cura i momaka budu gosti na Zabavi pokladskoj u Santovu.
Poslijeratne godine
U prvim poslijeratnim godinama, kada se seoski život polako vraćao u svoje uobičajene tokove, nekoliko poduzimljivih Berežana odlučilo je ponovno pokrenuti rad kulturne udruge u selu. Početkom 1947. godine pokrenuta je inicijativa za osnutak Hrvatskog kulturnog društva Bački Breg. Među inicijatorima su bili Matija Tucakov, Eva Jakšić, Josip Andrašić, Matija Kolar. Osnivačka skupština održana je 5. kolovoza 1947. godine. Za prvog predsjednika izabran je Matija Sitarić. Iste godine kada je i osnovana, Udruga je gostovala na II. Smotri seljačke sloge u Zagrebu. Najaktivniji dio udruge bile su dramska i folklorna sekcija, ali je Udruga bila aktivna i u organiziranju raznih predavanja, priređivanju igranki i organiziranju rada knjižnice i čitaonice. Poslije dvije godine uspješnog rada Društvo je moralo promijeniti ime u Kulturno-prosvjetno društvo.
To ime nosila je Udruga sve do 1952. godine. Prilikom ponovne registracije, a na inicijativu ravnateljice škole Eve Jakšić, inače sestre pjesnika Ante Jakšića, Društvu je dano ime Kulturno-prosvjetno društvo Silvije Strahimir Kranjčević. Imala je Udruga tada oko 60 aktivnih članova i još dvjestotinjak članova koji su povremeno pomagali njen rad. Ostalo je zabilježeno da je 1958. godine Društvo imalo 115 aktivnih članova. U prvoj polovici 60-tih godina, točnije 1964., na brigu udruzi Silvije Strahimir Kranjčević predano je seosko kino. Bio je to razlog da općina i Kulturno-prosvjetna zajednica Udruzi uplate sredstva neophodna za završetak doma kulture. U Bereškoj udruzi i danas s ponosom ističu da su oni jedna od rijetkih udruga, a u Podunavlju jedina, koja je i vlasnik prostora koji koristi.
Ostalo je također zabilježeno da je 1965. godine proslavljena 20. obljetnica osnutka Kulturno-prosvjetnog savjeta koji je bio preteča Kulturnog društva Silvije Strahimir Kranjčević. Slavilo se četiri dana, a za tu prigodu otvoren je dom, priređene su književne večeri, a članovi folklorne sekcije proveli su sedam dana na gostovanju u Bosni.
Hrvatski predznak Udruzi je vraćen 2004. godine. Te godine članovi Udruge postavili su i spomen ploču na rodnu kuću pjesnika Ante Jakšića.
Tradicionalne manifestacije Udruge danas su Šokačko prelo i Smotra tamburaša Mikini dani. Broj članova Udruge varirao je od 50 pa do dvjestotinjak.
Obilježavanje 90. obljetnice bereške Udruge počelo je na ovogodišnjim Mikinim danima, a bit će nastavljeno tijekom jeseni.
Izvor: Hrvatska riječ (Z. Vasiljević)
