Posebno se izdvajaju kulturne manifestacije. Prema definiciji Svjetske turističke organizacije, kulturni turizam se definira kao „aktivnost ljudi koja predstavlja čistu kulturnu motivaciju kao što su studijska putovanja, izvođenje umjetničkih i kulturnih putovanja, putovanja na festivale i druge događaje, posjet iskopinama i spomenicima, putovanja radi upoznavanja prirode, folklora ili umjetnosti i posjet mjestima hodočašća“.
Foto: facebook stranica ISV Subotica
Manifestacijski turizam je jedna od najznačajnijih formi kulturnog turizma i mnoge destinacije sve češće obogaćuju svoju turističku ponudu različitim programima iz područja kulture. Ovisno o sadržaju programa prepoznatljive su:
– manifestacije koje se sastoje samo iz jednog područja: to su kazališni, glazbeni, literarni i drugi festivali sa samo jednom vrstom izvođenja;
– manifestacije koje u sebi sadrže više priredbi, sličnih po sadržini (npr. priredbe s kazališnim, literarnim, likovnim ili glazbenim događajima), koje su različite po sadržini, a održavaju se u isto vrijeme.
U praksi sadržaji pojedinih manifestacija najčešće su isprepleteni. Ako je manifestacija sadržajno i određena, obično je prate i programi drugačijih sadržaja.
Umjetničke manifestacije
Umjetničke manifestacije sadržajno su vezane za jedno ili više područja kulture, a organiziraju se samostalno ili kao dopuna ostaloj turističkoj ponudi. Osnovna podjela ovih manifestacija bila bi na kazališne festivale, filmske i video festivale, fotografske izložbe, književne i glazbene festivale, likovne izložbe, sajmove kulture, odnosno mješovite. Svaka od njih po pravilu utječe na imidž turističkog mjesta, na samosvijest, samodokazivanje i samopoštovanje lokalne sredine, odnosno mjesta održavanja manifestacije.
Turistička mjesta i njihovi prirodni ambijenti, u smislu estetskog oblikovanja i humanizacije prostora, moraju se zasnivati na principima sinteze svih grana umjetničkog stvaralaštva, ali i urbanizma, arhitekture i hortikulture, koji su pojedinačno i zajedno sastavni dio jedinstvene umjetničke fizionomije predjela. Prirodni ambijenti turističkih mjesta, uz (relativno) skromna materijalna ulaganja, mogu se pretvoriti u svojevrsnu pozornicu. Njihova vrijednost je nesumnjiva, naročito za likovne manifestacije i izložbe skulptura. Na taj način umjetničko djelo može postati funkcija prostora, stvarajući poseban ambijent.
Umjetnički festivali dijele se na vizualne (slikanje, skulpture, ručni rad), predstave (glazbene, dramske, filmske, plesne) i tzv. participativne (sudioničke, gdje izvođači i publika zajednički sudjeluju u izvođenju programa).
Samim tim što su izraz scenskog prikazivanja i/ili komunikacije, umjetničke manifestacije su prilagođene za turističku prezentaciju i vrijednosti koje privlače turiste i posjetitelje. Turističke agencije rijetko se pojavljuju kao organizatori ili suorganizatori. Njihova uloga se većinom svodi samo na posredovanje i osiguranje prijevoza, smještaja i ishrane za posjetitelje. Ostale potrebne turističke usluge većinom osiguravaju organizatori ovih manifestacija, kao i institucije iz područja kulture i umjetnosti.
Znanstveno-stručne manifestacije (kongresni turizam)
Znanstveno-stručne manifestacije su po svojoj suštini edukativnog karaktera. Predstavljaju razmjenu znanstvenih i stručnih saznanja iz određenih područja, a organiziraju se u vidu kongresa, simpozija, seminara, sabora i sličnih skupova. Važan su dio tzv. poslovnog i profesionalnog turizma. Suvremeni znanstveno-tehnološki razvoj utjecao je na potrebu suradnje, razmjene saznanja i dostignuća u određenom području. Ovakve manifestacije organiziraju se radi edukacije kao i razmjene mišljenja i iskustava. Pridonijele su stvaranju jedne nove turističke grane zvane kongresni turizam.
Prema definiciji STO (Svjetske turističke organizacije), „kongresni turizam predstavlja pokretanje ljudi, često i s velikih udaljenosti, k mjestu održavanja, zadovoljavajući pri tome i njihove turističke potrebe koje proizlaze iz putovanja i boravka osoba koje se sastaju radi razmjene pretežno znanstvenih i stručnih informacija, a kojima mjesto sastanka nije stalno mjesto boravka ili rada“. Po pravilu, uglavnom se održavaju izvan glavne turističke sezone pridonijevši na taj način boljem iskorištavanju hotelskih i drugih turističkih kapaciteta, a ponudom raznih turističkih programa daju veću mogućnost produljenja boravka sudionika, što uvjetuje i bolje/veće financijske efekte.
Kongresni turizam je povezan s profesionalnim, poslovnim i manifestacijskim vidovima turizma. Ovi skupovi mogu se organizirati samostalno ili kao dopuna određenim drugim (gospodarskim, etnografskim, kulturnim, sportskim i sl.) manifestacijama.
Posebno treba istaknuti da je kongresni turizam jedna od elitnih grana turizma i zahtijeva visok stupanj organiziranja, kvalitetu turističkih i drugih usluga, infrastrukture i suprastrukture, te ne trpi nikakve improvizacije. Zbog toga se najveći broj kongresa održava u velikim (značajnim) gradskim, privrednim i turističkim centrima s razvijenom turističko-prometnom infrastrukturnom mrežom.
Po pravilu, za vrijeme trajanja kongresa organiziraju se i prateće manifestacije i programi kao što su izleti, organizirani posjeti prirodnim i/ili antropogenim turističkim lokalitetima u bližoj okolici mjesta održavanja, zabavni i glazbeni programi različitog sadržaja, često s prezentacijom etno i folklornog naslijeđa.
Organiziranje znanstveno-stručnih skupova, odnosno kongresni turizam, može imati (i ima! op. a.) turističko-propagandne elemente i to:
– kao manifestacija koja publicitetom, nivoom organiziranja i postignutim rezultatima propagira mjesto u kojem se skup održava,
– kao manifestacija na čije se sudionike vrši određeno propagandno djelovanje koje se kasnije može odražavati na razne načine kroz i na turistički promet mjesta održavanja, i
– kao manifestacija koja treba privući određeni broj domaćih i stranih sudionika i na taj način neposredno utječe na povećanje turističkog prometa.
Priredbe kao manifestacije
Priredbe su manifestacije organizirane s ciljem predstavljanja znanstvenih, tehničkih i gospodarskih dostignuća. U okviru njih organiziraju se manifestacije koje imaju i određeni značaj za turističku ponudu. Izdvajaju se četiri grupe priredbi: sajmovi i vašari, izložbe (smotre), privredno-stručne i privredno-folklorne.
Sajmovi predstavljaju mjesto izlaganja poljoprivrednih i industrijskih proizvoda s ciljem razmjene iskustava i dobara. Možemo ih smatrati kompleksnim privredno-turističkim i kulturnim događajima, a prema vrsti eksponata koje biraju sami sudionici dijele se na opće (tzv. velesajmove) i specijalizirane. U isto vrijeme mogu se održavati nekoliko različitih sajmova. Razlikujemo otvorene (za široku javnost) i zatvorene (samo za sudionike/izlagače) sajmove. Uobičajeno je da se tijekom održavanja sajmova organiziraju i dopunski programi i sadržaji kao što su razna savjetovanja, radionice i zabavni sadržaji, bez obzira je li sajam otvorenog ili zatvorenog tipa. Oni su svojevrstan forum za razmjenu informacija i dobara između izlagača, potencijalnih i postojećih klijenata i investitora.
Vašari su preteča sajmova i izložbi. Danas su to lokalne manifestacije manjeg ili većeg opsega, gdje se izlaže i prodaje razna roba i zanatski proizvodi. Po pravilu, na vašarima se posjetitelj može upoznati s nizom „zaboravljenih“ zanata. Organiziraju se, kako odvojeno tako i kao prateći program nekom drugom događaju. Najčešći povod organiziranju i održavanju vašara su razne proslave i slavlja povodom značajnih svjetovnih i vjerskih blagdana. Iako se danas pojmovi vašar i vašarski često shvaćaju u pežorativnom smislu, dobro osmišljeni i organizirani vašari s atraktivnim programima i ponudom mogu biti vrlo zanimljivi, naročito u segmentu ruralnog turizma, pa čak i u velikim urbanim centrima (npr. Božićni vašar u Beču). U turističkoj ponudi prije svega imaju ulogu dopune turističkom boravku i segment su ukupnog turističkog proizvoda destinacije/mjesta u kojem se vašar održava, a služi i kao oblik propagande.
Izložbe također služe za predstavljanje ljudskih dostignuća, pri čemu se izdvajaju privredne izložbe koje mogu biti stalne (stacionirane) ili pokretne, s već unaprijed određenom vrstom eksponata. Postoje i izložbe koje prvenstveno imaju obrazovno, historijsko, umjetničko ili etnografsko obilježje. Izložbe osim gospodarskog, umjetničkog, obrazovnog i zabavnog karaktera, u turističkoj ponudi imaju prije svega ulogu dopune turističkog boravka za goste i posjetitelje, a ujedno su i jedan od oblika propagande.
Izvor: Hrvatska riječ (Atila Dunđerski)