Koncem prosinca, iz tiska je izišla nova knjiga hrvatskog književnika i publicista iz Subotice Tomislava Žigmanova Vivisekcije književnosti : vojvođanske i ine književne teme hrvatske, koju u sunakladništvu skupa objavljuju Hrvatsko akademsko društvo – HAD iz Subotice i Istarski ogranak Društva hrvatskih književnika iz Pule. Riječ je o knjizi književnih ogleda, studija, eseja i kritika na, u većini slučajeva, književne i knjiške teme Hrvata u Vojvodini, koje su ranije već objavljene u zbornicima, časopisima i novinama, a sada ih je Žigmanov odlučio objelodaniti u samostalnoj publikaciji.
Urednik knjige je književnik i književni povjesničar dr. sc. Boris Domagoj Biletić iz Pule, recenzenti su prof. dr. sc. Vinko Brešić s Filozofskog fakulteta iz Zagreba i doc. dr. sc. Stjepan Blažetin s Filozofskog fakulteta iz Pečuha, a likovno opremanje potpisuje prof. dr. art. Darko Vuković iz Petrovaradina. Knjigu je autor posvetio nedavno preminulim doajenima hrvatske književnosti u Vojvodini Lazaru Merkoviću, Petku Vojniću Purčaru i Vojislavu Sekelju.
Sadržaj najnovije Žigmanovljeve knjige formalno je podijeljen u dva dijela. U prvome – nazvanom Vivisekcije pulsiranja književnosti, zastupljene su obimom dulje kritike i ogledi – riječ je o šest kritičkih studija (pet na teme hrvatske književnosti iz Vojvodine, a šesta na svehrvatsku književnost – o Ivi Andriću). U drugome su dijelu objavljene klasične književne kritike kraćega obima, u duljini od jedne kartice do tri, a odnose se na pjesnička (11) i prozna (11) djela pretežito hrvatskih književnika iz Vojvodine, te se na temelju toga ovaj blok naziva Vivisekcije knjiške produkcije.
Kako autor navodi u Predgovoru, knjiga Vivisekcije knjiženosti nastala je kao posljedica potrebe „za interpretacijama i tumačenjima hrvatske književnosti u Vojvodini, književnosti koja se u svojim povijesnim mijenama trajanja mjeri stoljećima“. „Tako naznačena potreba sa svoje je strane“, nastavlja Žigmanov u Predgovoru, „posljedica kontinuiranoga odsustva vlastita (samo)tematiziranja književnosti Hrvata u Vojvodini! Razlozi za tako nepovoljno stanje situirani su u činjenicu nikada ne do kraja i ne u cijelosti razvijenoga književnog sustava – književnost je, naime, Hrvata u Vojvodini tijekom vremena pulsirala i očitovala se bez čvršćeg i trajnijeg okvira valorizacijskih nastojanja! Preciznije rečeno, ovaj se dio književnoga sustava hrvatske književnosti u Vojvodini često znao iscrpljivati u činu književnoga stvaralaštva i prateće naklade književnih djela, koji je gdjekad bivao u kvantitativnom smislu posve respektabilan, dok su strukture i sastavnice književne percepcije (književna kritika istih djela u periodici i novinstvu, kritička sažimanja opusa pojedinaca, prikazi značajnih fenomena u književnim opusima više osoba, kritičke pregledi povijesti književnosti, itd.) uvelike izostajali. U prilog tomu odlično govore sljedeći podaci – u povijesti je ove regionalne hrvatske književnosti, koja broji više tisuća naslova, objavljeno tek manje od 10 knjiga književnih kritika, pregleda, studija, ogleda...“
Na temelju tih i takvih, po svojim brojnim bitno tragičnim posljedicama kako po književnost samu tako i po cijelu kulturu Hrvata u Vojvodini, uvida u konstelacije književnosti kojoj i sâm pripada, autor je, ističe se u Predgovoru ove knjige književnih studija i kritika, godinama gradio strategiju ne samo nepristajanja nego i nemirenja – bilo da je riječ o neposredno očitovanim naporima kritičkoga iščitavanja i tumačenja knjiških i književnih fenomena još od konca 1990-ih godina, objavljujući studije i kritike u mjesnoj hrvatskoj periodici u Vojvodini, ali i onoj u Hrvatskoj (dio tih nastojanja objavljeni su u knjizi Izazovi – sabiranja, sumjeravanja i tumačenja : studije i ogledi o knjiškim i književnim temama hrvatskoga istočnog zagraničja iz 2012. godine), bilo da je riječ u definiranju i ostvarivanju kulturno-književnih i uredničkih politika, napose kada je riječ o nakladi Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata od osnutka – 2009., zatim NIU Hrvatska riječ od 2003. godine te Časopis za književnost i umjetnosti Nova riječ, čiji je glavni urednik također od 2013.: sve one visoko uračunavaju i valorizacijski pristup, osobito kada je riječ o aktualnoj književnoj produkciji, te temeljito i svestrano iščitavanje bogatoga književnog nasljeđa.
Prof. dr. Vinko Brešić u svojoj recenziji ističe kako najnovija knjiga Tomislava Žigmanova ima dvojaku ulogu – ona „svjedoči i tumači“! „Pri tome ostaje primarno ono što jest: čitko, angažirano i moderno literarno štivo, kojemu se ne mogu odreći šarm i energičnost. Čak ni onda kad posve ne dijelimo autorov ukus i stavove“. Drugi recenzent dr. sc. Stjepan Blažetin naglašava kako najnovija Žigmanovljeva knjiga „daje relevantan uvid u književnost vojvođanskih Hrvata, jasno detektira brojne probleme, valorizira književnu produkciju, što je neophodno za kritičko usustavljivanje književnih pojava, te na taj način daje vrijedan doprinos književnopovijesnoj kroatistici“.