Crkva Presvetog Trojstva obilježila je 250 godina posvećenja crkve i održavanja prve mise. Svečano obilježavanje obljetnice crkve Presvetog Trojstva počelo je 28. svibnja, a do 31. svibnja 2012. godine održane su svete mise i propovijedi na hrvatskom, mađarskom i njemačkom jeziku. Predavanje o povijesti crkve, karmelićanima u Somboru i franjevcima danas održano je 1. lipnja, a 2. lipnja duhovno-glazbeni program.
Šestodnevno obilježavanje ove obljetnice završeno je svečanom svetom misom koja je održana u nedjelju 3. lipnja, na blagdan Svetog Trojstva. Misu je predvodio apostolski nuncij (veleposlanik Svete stolice u Beogradu) dr. Orlando Antonini uz biskupa Ivana Penzeša i veliki broj svećenika.
„Isus je rekao: 'Nazvao sam vas prijateljima, jer sve što sam čuo od Oca svoga objavio sam vama'. Dakle među prijateljima se kaže sve, nema tajni. Također i sam Bog u svojoj prevelikoj želji da uspostavi komunikaciju s ljudima u svome Sinu objavljuje sebe u mjeri u kojoj je moguće da ga čovjek primi, sve do onog zajedništva života i ljubavi koje prožima odnos Oca, Sina i Duha Svetoga. S druge strane, objava misterija Trojstva ne samo da angažira naš intelekt, koji se ponizno poklanja onom svetom strahu starozavjetnih pobožnika koji su pokrivali svoja lica jer nije bilo moguće vidjeti Boga i ostati živ. Ovdje je na djelu naša cjelokupna egzistencija, jer je oblikovana na sliku i priliku tog veličanstvenog misterija po komu je čovjek slika i prilika Boga", kazao je apostolski nuncij Orlando Antonini i dodao da je čovječanstvo zajedništvo različitih osoba, različitih kultura, različitih rasa, ali naša ljudskost je obilježena grijehom koji od različitosti ne čini bogatstvo, nego je izvor sukoba, protivljenja i ratova.
U svom obraćanju, apostolski nuncij Orlando Antonini osvrnuo se i na katoličku crkvu u Srbiji.
„Vrlo upečatljivu sliku jedinstva različitosti pokazuje nam Katolička crkva u ovoj zemlji. Ona je i hrvatska i mađarska i njemačka i slovačka. U pitanju je jedna izvanredna multietnička realnost. To je bez sumnje i svojevrsni izazov i izvanredna mogućnost. Draga braćo, doista vjerujem da ovaj oblik svjedočanstva od nas, kao kršćana, Bog ovdje i danas traži. Upravo da pokažemo i nama samima i ovom društvu i cijelom svijetu da je moguće da različite nacionalne zajednice zajedno žive i da se međusobno obogaćuju. To je naša misija, specifična misija katolika u Srbiji. Osnažite i njegujte vaš posebni kulturni identitet, vašu povijest, vašu tradiciju. Istovremeno, budite voljni zajedno i skladno živjeti te pridonositi svojim specifičnim bogatstvom dobru svih. Ugledajte se uvijek na tu veliku tajnu Presvetoga Trojstva i učinite je modelom vlastitoga življenja i suživota", kazao je apostolski nuncij Orlando Antonini.
Svečanoj svetoj misi prisustvovala je generelna konzulica Republike Hrvatske u Subotici Ljerka Alajbeg, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov, u ime gradonačelnika Sombora vijećnik Gradskog vijeća Mata Matarić, predstavnici državnih institucija u Somboru i brojni vjernici.
U povodu obilježavanja 250 godina posvete crkve Presvetoga Trojstva održano je 1. lipnja prigodno predavanja na kome su govorili msgr. Stjepan Beretić, pater Vjenceslav Mihetec i pater Domagoj Šimunović. Stjepan Beretić, župnik katedralne župe Svete Terezije u Subotici, govorio je o povijesti crkve Presvetoga Trojstva u kojoj je kršten i u kojoj je slavio svoje ređenje i svetu misu. On je, između ostalog, podsjetio na početak gradnje crkve Presvetog Trojstva 1752. godine.
„Kako je gradnja najljepše barokne crkve u Subotičkoj biskupiji trajala 20 godina lako je zaključiti da su sredstva za gradnju sporo nadolazila. Građani katolici su za gradnju crkve darovali 2.358 forinti, Franjevačka provincija svetoga Ivana Kapistrana dala je 8.000, a Somborski samostan i župa 4.022 forinte, gradski Magistrat nije dao ništa", kazao je mons. Beretić.
Podsjećajući na jubilej koji obilježava crkva Presvetog Trojstva on je kazao da je 1762. godine, uoči blagdana Svetoga Trojstva, u subotu 4. lipnja upravitelj župe fra Tadej Hegeduš blagoslovio novu crkvu. Prvu svečanu svetu misu u novoj crkvi služio je 5. lipnja 1762. godine čatalinski župnik Antun Bajalić. Crkva tada još nije bila završena, a mons. Beretić iznio je nekoliko detalja koji su pratili završetak gradnje crkve.
„Dovršetak zvonika pratila je nesreća za nesrećom. Građa za kupolu zvonika dovezena je iz Apatina 1768. godine. Poslije tesara limar je s 19 limenih ploča pokrio kupolu tornja. Pročelje crkve je ožubukano i obiljeno 1769. godine. Križ od kovanog željeza, koji je i danas na pročelju crkve, postavljen je također 1769. godine. U velikom nevremenu 1770. godine grom je udario u zvonik, a ispod kupole zvonika otpalo je nekoliko opeka i razbijena su vrata na koru. Grom je spalio i pozlatu na oltarnoj slici Svetoga Franje. Tek 1. lipnja naredne godine skinute su stare limene ploče sa zvonika i postavljene nove. Popravljena su i oštećenja pod kupolom. Zbog zidarskih i limarskih radova sav je zvonik bio u skelama, a onda je kolovoza 1771. godine došla snažna oluja koja je oborila skele na krov crkve i izazvala još veću štetu", kazao je mons. Beretić.
Oltari svetog Franje, svete Ane i svetog Josipa najljepši su oltari u crkvi Presvetoga Trojstva. Najljepša propovjedaonica u Subotičkoj biskupiji je u crkvi Presvetoga Trojstva.
„Stolar i kipar su na propovjedaonici radili godinu dana. Cjelokupni troškovi za propovjedaonicu iznosili su 650 forinti. Veliku sliku Presvetog Trojstva za glavni oltar naslikao je somborski slikar Paul Kronoveter 1784. godine. To je najveća oltarska slika u Bačkoj, a slika je visoka šest i široka 2,5 metra", kazao je msgr. Beretić.
Pater Vjenceslav Mihetec podsjetio je da su karmelićani u Somboru prisutni 108 godina.
„Karmel koji je djelovao u Austro-Ugarskoj Monarhiji počeo je u ugarskom dijelu Monarhije oblikovati svoju zajednicu, najprije kao poluprovinciju, a onda provinciju. Nakon samostana u Đeru, Budimpešti je trebala kuća za studij filozofije i donesena je odluka da to bude Sombor. Tim prije što je u karmelićanskomu sjemeništu u Đeru bilo pitomaca 'ilirskoga govornog područja', šokačkih i bunjevačkih Hrvata. Tako, nakon 118 godina, u Sombor ponovno dolaze redovnici. Franjevačka tradicija u Somboru je neizbrisiva do danas i na njoj su i karmelićani mogli graditi budućnost. Iako nov i dotada nepoznat red, karmel je, zahvaljujući zauzetim i karmelskoj karizmi odanim redovnicima, veoma brzo prihvaćen od somborskih vjernika. Samostan je živio molitveno-znanstvenim radom, novozavjetovani redovnici obrazovali su se u filozofiji, teologiji, usput se oblikovala i knjižnica čiji fundus i danas svjedoči o ozbiljnosti rada. Tu su djelovali i profesori, predavači i odgajatelji koji su imali snažan utjecaj na znanstveno-kulturni život grada Sombora", kazao je o karmelu u Somboru pater Mihetec i dodao da je samostan u Somboru, zahvaljujući ocu Mati, obnovljen za primanje ljudi, za duhovnu okrjepu i kao kuća molitve ne samo vjernika nego i onih koji to nisu, a kojima se omogućuje da to postanu.
Pater Domagoj Šimunović govorio je o franjevcima u Hrvatskoj.
„Od XIII. pa do XVIII. stoljeća franjevci Bosne Srebrene su vodili pastvu od Dubrovnika do Budima. U XVII. i XVIII. stoljeću samo u Budimu je bilo oko 15.000 Hrvata. Danas su franjevci u Hrvatskoj podijeljeni u tri provincije, sa sjedištem u Zagrebu, Splitu i Zadru«, kazao je pater Šimunović ističući da su i franjevci svojim djelovanjem, dok su bili prisutni u Somboru, pridonijeli oblikovanju grada i njegove kulture.
Na kraju predavanja prikazan je film Ernesta Bošnjaka koji je 1932. godine snimio Tijelovsku procesiju.
Dio obilježavanja 250. obljetnice posvete crkve Presvetoga Trojstva bio je i duhovno-glazbeni koncert, a proslavu je pratila i prigodna izložba slika sakralnih objekata slikara Jenea Višinke iz Sombora i slika somborskih motiva i crkava subotičkog arhitekta Károlya Törtelyja.
Tekst i fotografije: Zlata Vasiljević