Teško je bilo Hrvatima iz Srijema devedesetih godina napustiti svoja rodna mjesta, ostaviti svoj dom, svoju rodbinu, susjede i svoj mir potražiti u nekima od mjesta Hrvatske. Danas, poslije više od 25 godina, svi su se snašli, navikli se na novo okruženje, zaposlili se, ali uspomene i sjećanja na njihova rodna mjesta i običaje u njima nisu zaboravili. Najljepša su ona, kako oni pričaju, koja su vezana za proslavu crkvenog goda, kirbaja, kada je svako kućanstvo s radošću dočekivalo brojne goste. Toga dana mještani Gibarca, Kukujevaca, Sota, Morovića, Vašice i svih ostalih sela gdje su većinu stanovništva činili Hrvati tijekom cijelog dana organizirali su razne svečanosti, kako bi kirbaj bio proslavljen na dostojan način. Kako uspomene ne bi izblijedile i kako bi se običaji prenijeli na mlađe generacije Zavičajna udruga Gibarac već drugu godinu za redom organizira manifestaciju U svečanom ruhu, svetkujemo sve kirbaje u istom danu, koja se održava u Čepinu.
Kirbaj – središnji događaj
A kako je to nekada izgledalo u srijemskim selima, u ovom slučaju u Gibarcu, ispričala nam je predsjednica Zavičajne udruge Gibarac Marija Martinović.
„Kako su naši stari govorili ’stigo god, da se vidi rod’. Rado smo se sastali i svi smo Srijemci, jedni drugima rod. Kirbaj je u svakom selu, pa tako i u Gibarcu, bio središnji događaj u godini. Kada bismo se prvi put susreli s kalendarom za nadolazeću godinu, prvo bismo pogledali kojim danom spada kirbaj, sveti Ivan Nepomuk. Veselilo bi nas kad je bio vikendom, jer smo se tada mogli bolje pripremiti, a i bilo je više gostiju. I sada nam puno znači kada je vikendom, jer se rado zaputimo u naš Gibarac. Gostiju je bilo sa svih strana: Tovarnika, Ilače, Bapske, Kukujevaca, Sota, Vašice i drugih mjesta. Do sedamdesetih godina gosti su dolazili svečanim zaprežnim kolima, kapije su bile širom otvorene i goste se nije pozivalo nego se podrazumijevalo da rodbina i prijatelji dolaze. Do dolaska gostiju domaćini bi vršili velike pripreme i svaka bi kuća mirisala po svježim bojama i kreču. Sve bi sobe bile izmolovane novim mustrama. Hrana i kolača nije manjkalo, a pripremalo se sve po redu: za doručak paprikaš, za ručak juha, kuhano meso i sos, sarma i pečenje. Bilo je raznih kolača pripremanih po starinskim receptima. Kirbaj se nije mogao zamisliti bez odlaska na misu, održavanja nogometne utakmice, bez pjesme po kućama, a u večernjim satima igranke. Mnoge su se ljubavi rodile na tim igrankama i potrajale godinama“, sjeća se Marija.
Ideja o prošlogodišnjoj manifestaciji o njegovanju uspomene na sve sremačke kirbaje potekla je od strane upravnog odbora Zavičajne udruge Gibarac, upravo zato što oni često ne mogu otići u svoja sela na taj dan.
„Prošle godine imali smo prezentaciju kirbajskih kolača po starim gibaračkim receptima, po receptima Slovaka iz Šida i Mađara iz Vladislavaca. Ove godine smo odlučili da se na svečanosti pokaže svečano ruho upravo iz onih mjesta odakle su nam gosti dolazili na kirbaj. U planu nam je da je održavamo svake godine, po mogućnosti prvog vikenda nakon gibaračkog kirbaja“, kaže Martinović.
Svečano ruho, obilježje svakog mjesta
Ovogodišnja manifestacija U svečanom ruhu svetkujemo sve kirbaje u istom danu, koja je održana 7. srpnja u organizaciji Zavičajne udruge Gibarac, uz sufinanciranje Osiječko-baranjske županije i Općine Čepin, sastojala se iz tri dijela. Prije svega odigrana je prijateljska utakmica između veterana nekadašnjeg NK Borac iz Gibarca i veterana nekadašnjeg NK Fruškogorac iz Kukujevaca. Domaćini su pobijedili, no tu nije bio važan rezultat. Rezultat ove igre je prijateljstvo, koje traje godinama.
Drugi dio manifestacije događao se u crkvi Duha svetoga u Čepinu, gdje je održana sveta misa u čast svetom Dimitriju, zaštitniku svih Srijemaca i u čast svetom Ivanu Nepomuku, nebeskom zaštitniku Gibarčana, kao i za sve Srijemce doseljene u Hrvatsku i one koji su tamo ostali. Kako se nekad kirbaj nije mogao zamisliti bez svete mise u svečanom ruhu, tako se u crkvi moglo vidjeti svečano ruho iz Bapske, Sota, Kukujevaca, Erdevika i Gibarca, a misi je prisustvovao veliki broj vjernika. Treći dio manifestacije događao se u Hrvatskom domu u Čepinu. U goste su pozvani predstavnici HKD-a Šid, SKUD-a Jednota iz Šida, KUD-a Sloga iz Bapske, KUD-a Seljačka sloga iz Bogdanovaca, KUD-a Antun Gustav Matoš iz Tovarnika, te predstavnici Bosanskog prstena iz Dopsina.
„Cilj je bio prikazati na jednom mjestu bogatstvo sličnosti i raznolikosti svečanog narodnog ruha, baš kako su se nekad mladi okupljali na kirbaju u selima u Srijemu. Na podij su izlazili parovi iz Bapske, par u gibaračkoj nošnji iz HKD-a Šid, par u slovačkoj nošnji SKUD-a Jednota iz Šida, par u nošnji iz Sota kojima se pridružila Kristina Šajvan iz Dopsina, bračni par Cingel u nošnji iz Kukujevaca i Erdevika, te predstavnici Zavičajne udruge Gibarac Ema Bakić, Igor Majačić, Leona Pohiba i bračni par Dodig. Zašuškala je svila i uštirkane skute i zabljesnuo sjaj i ljepota na podiju“, s ponosom priča predsjednica udruge, koja je dodijelila svima zahvalnicu udruge za čuvanje svečanog ruha njihovih predaka. Osim oživljavanja uspomena na lijepe običaje, cilj je bio i okupljanje i produbljivanje prijateljstava, svih onih koji su devedesetih godina iz Srijema morali napustiti svoje domove, a kojima je Srijem ostao u srcu.
Izvor: Hrvatska riječ (S. Darabašić)
