Udruga građana „Urbani Šokci“ iz Sombora organizirala je 29. studenoga 2012. godine multimedijalnu večer „Šokadija u književnosti, pjesmi, slici...“. Bila je to prigoda da se po prvi puta predstavi dvoknjižje „Panonizam hrvatskog pjesništva“, čiji su autori znanstvenici Goran Rem i Sanja Jukić. U drugom dijelu programa promovirani su glazbeni nosači zvuka „Svatovske pisme Šokaca u Bačkoj“ i „Alaj piva Šokica“ i prikazana revija tradicijskog šokačkog svatovskog ‘ruva’.
Dvoknjižje „Panonizam hrvatskog pjesništva“ obuhvaća pet stoljeća književnosti i rezultat je sedmogodišnjeg rada profesora dr. sc. Gorana Rema i dr. sc. Sanje Jukić. Profesor Rem osvrnuo se na porijeklo imena Šokci.
„Dok nije turska sila nalegla na Hrvatsku i Bosnu Srebrenu nije bilo razloga za postojanje tog subetničkog naziva Šokac. Moj otac Vladimir Rem je, rekao bih teškim rudarskim radom, našao podatak gdje je prvi put upotrijebljen naziv Šokac. Taj izraz je nastao kada su se Hrvati odmaknuli od turske agresije i pokušali prijeći Dravu, gdje su došli u kontakt s Mađarima. Ovi su im rekli da ih je previše (šok haz)“, kazao je Rem.
On je podsjetio i na pjesnika Janosa Pannoniusa, koji je djelovao na prostoru koji nije bio omeđen granicama kakve mi danas poznajemo. „On piše da je pjesnik i da se njegovo mjesto nalazi tamo gdje se susreću Drava i Dunav. Pričajući o tim rijekama on nas upozorava kakva je tu velika povijesna voda nekada davno bila, a to Panonsko more je nama ostavilo blato i rijeke. Naši pjesnici u 500 godina pisanja nisu zaboravili zašto se ovaj prostor zove Panonija“, kazao je Rem i dodao da nema zemljopisne karte na kojoj piše Šokadija, jer Šokci stanuju u umjetnosti, stvaranju, kreativnosti.
Sanja Jukić pojasnila je da ih je prilikom priređivanja dvoknjižja „Panonizam hrvatskog pjesništva“ osobito zanimalo kako je pjesnički tekst prenio vodenu prošlost panonskog prostora u svoju strukturu.
„Čitanje tekstova od humanizma do postmoderne pokazalo je da ta voda, koja je prošlost panonskog prostora, nije život. Tekstovi pokazuju da je ta voda teret, težina, da je poplavna, preobilna kiša, teška magla. Voda je uglavnom negativno konotirana, kao težina, a ne kao život“, kazala je profesorica Jukić.
U drugom dijelu večeri predstavljeni su glazbeni nosači zvuka „Svatovske pisme Šokaca u Bačkoj“ i „Alaj piva Šokica“, što je zapravo bila somborska promocija ovih zapisa.
„Svatovske pjesme koje su se pjevale na panonskim prostorima imaju veliku sličnost, ali opet od mjesta do mjesta ima i razlike. Kao što je razlika u lokalnim govorima, tako je razlika i u načinu izvođenja tih pjesama. Svatovske pjesme imaju sličnosti u ritualu koji kreće od oproštaja od kuće, oproštaja s mladom, dolaska po mladu, ispraćaja, bećaraca, natpjevavanja svekrve i jetrva, ali svatko to izvodi na svoj način“, kazala je predsjednica Udruge „Urbani Šokci“ Marija Šeremešić.
Nažalost, većina pjesama danas se izvodi samo prigodom nastupa kulturno-umjetničkih društava, pa će sljedeći korak biti notno zapisivanje tih pjesama. Koliko se razlikuju svatovske pjesme, toliko se razlikuju i tradicijska svatovska ruha, što su i pokazali gosti iz Bača, Sonte, Bačkog Monoštora i Berega.
Draga gošća i suradnica hrvatskih udruga iz Podunavlja, predsjednica „Šokačke grane“ iz Osijeka Vera Erl kratko se osvrnula na suradnju s udrugama iz Bačke.
„Ova suradnja s obiju strana Dunava značajna je za sve nas. Svi se obogaćujemo svojim znanjima i svi zapravo pronalazimo ono što nam je najdraže, a to je ono naše što nosimo u srcu, što ne možemo svakome iskazati, ali zato možemo svakome prenijeti“, kazala je Vera Erl.
Tekst i fotografije: Zlata Vasiljević