HKPD „Silvije Strahimir Kranjčević“ iz Berega bilo je 11. studenoga 2012. godine domaćin ovogodišnjih „Susreta Šokadije“. Susreti se organiziraju u okviru manifestacija „Šokci i baština“, koja je zajednički projekt udruga podunavskih Šokaca. Ove godine predstavljeni su svatovski običaji, a naziv programa bio je „Alaj voljim iti u svatove“, kroz koji su predstavljeni svatovski običaji, nošnja i pjesma.

Na početku susreta prigodnim se riječima obratila predsjednica udruge domaćina HKPD-a „Silvije Strahimir Kranjčević“ Tamara Lerić.

„Ove godine naša udruga dobila je čast biti domaćin ‘Susretima Šokadije’. Na ovaj način upotpunjujemo i zaokružujemo proslavu naših jubileja koje smo obilježili ove godine. Podsjetit ću vas, to je 15. ‘Šokačko prelo’, 15. ‘Mikini dani’, obilježavanje 85 godina kulturno-umjetničkog djelovanja u selu i velika manifestacija – obilježavanje sto godina od rođenja našeg velikog pjesnika Ante Jakšića“, kazala je Tamara Lerić.

„Susretima Šokadije“ bio je nazočan i Dragan Đurić, generalni konzul Republike Hrvatske u Subotici. „Čast mi je što ste mi i ovim pozivom omogućili da upoznam i drugi pol podunavskih i bačkih Hrvata. Ta se dva pola ujedinjuju u ono što treba njegovati i očuvati, a ja, kao predstavnik Republike Hrvatske, zahvaljujem vam što se trudite to očuvati. Generalni konzulat obećava da će se, unatoč ovom recesijskom bauku, koji se nadvio nad nama, truditi i dalje sudjelovati u financiranju vaših potreba u smislu očuvanja tradicije, kulture, dakako hrvatskog jezika, s vašom specifičnom bunjevačkom i šokačkom ikavicom“, kazao je generalni konzul Đurić.

Šokci u Vojvodini žive uz Dunav i od davnina su se bavili stočarstvom i zemljoradnjom. Šokice su razvijale domaću radinost, naročito tkanje i vez i po tome su prepoznatljive i danas. S posebnom pažnjom njegovana je narodna nošnja koja se ističe svojom originalnošću. Tu nošnju, ali i običaje, Šokci su očuvali do danas. Običaji ne prate samo vjerske praznike, već i život čovjeka. Jedan od važnih trenutaka u životu je svadba. To je trenutak veselja i radosti i ona zauzima središnje mjesto u običajnom životu Šokaca. Svadbu prate običaji koji trebaju osigurati sreću i plodnost mladenaca u braku. Dio tih običaja prikazan je na „Susretima Šokadije“ u Beregu. Domaćini su prikazali običaj „košuljare“. Običaj je da mlada iz roditeljske kuće u kuću mladoženje dolazi sama bez pratnje svoje rodbine. U Beregu su zato prije večere momci i djevojke odlazili u mladinu kuću u koju su dovodili žene iz mladine rodbine, takozvane „košuljare“. „Košuljare“ su bile mladine tete, ujne, strine, sestre, susjede. Mlada je „košuljare“ dočekivala na vratima, a mladu su „košuljare“ darivale novcem i donosile su kolače. One su ostajale na svadbenoj večeri, a nakon završene večere odlazile su kućama. Važan dio svadbenog veselja je pjesma, pa su se tako čuli veseli bećarci – Otvarajte vrata i pendžere, nek se čuje to naše veselje. Ja sam strina u mladine strane, pivaću vam sve do zore rane...

Drugi dio programa „Susreta Šokadije“ bilo je predstavljanje nošnji iz šokačkih mjesta Podunavlja.

„Projekt ‘Šokci i baština’ nastao je 2010. godine, kada smo organizirali Međunarodnu izložbu šokačkog ruha iz regija gdje žive Šokci. Nekako normalan slijed je bio da napravimo nosač zvuka sa starim svatovskim pjesmama, a treći program iz ovog projekta gledamo večeras“, kazala je Marija Šeremešić, predsjednica udruge „Urbani Šokci“ iz Sombora, koja je bila u ulozi voditeljice drugog dijela programa u kome su se čule pjesme s glazbenog CD-a „Svatovske pisme Šokaca u Bačkoj“ i predstavljene specifičnosti šokačkih nošnji iz Sonte, Plavne, Vajske, Bačkog Monoštora, Berega, Santova i Osijeka.

Suradnja šokačkih udruga
Susreti Šokadije bili su prigoda podsjetiti se kako su se Šokci u Bačku naselili krajem XVII. stoljeća iz predjela Bosne i Dalmacije. Zajednički život žive s drugim narodima, ali i pokraj toga Šokci su sve do danas očuvali svoje kulturne i etničke odlike, jezik, katoličku vjeru, nošnju i običaje. Da bi što bolje očuvali svoju tradiciju 15. prosinca 2007. godine potpisali su povelju o trajnoj suradnji šokačkih udruga iz Podunavlja. Međutim, Šokaca nema samo u Vojvodini, već i u Republici Hrvatskoj, Mađarskoj i u Bosni uz obalu Save, pa je Udruga „Šokačka grana“ iz Osijeka okupila sve šokačke udruge i ujedinila ih potpisivanjem povelje o trajnoj suradnji društava 13. listopada 2010. godine u Osijeku.

Predstavljanje šokačkih nošnji bilo je prilika da se vidi koliko su te nošnje različite od mjesta do mjesta, i koliko su različiti nazivi pojedinih dijelova nošnje. Gosti iz Plavne, HKUPD „Matoš“, predstavili su i nošnju za momka, djevojku i, naravno, nezaobilaznu svekrvu. Nošnje koje su prikazane stare su oko 150 godina i očuvane su u obitelji Bartulov iz Plavne. Članice HKPU „Zora“ iz Vajske prikazali su svečanu djevojačku nošnju i nošnju mlade žene, dok su članovi HKUPD-a „Dukat“ iz Vajske prikazali svečane nošnje cura i momaka u kojima se išlo u svatove. Gosti iz „Šokačke grane“ iz Osijeka u Bereg su došli obučeni kao da su pošli u svatove. KPZH „Šokadija“ iz Sonte prikazala je momačku i djevojačku nošnju.

„Najsličnije nošnje i najsličnija imena za dijelove nošnje imaju u Santovu, Beregu i Bačkom Monoštoru. U odnosu na Bač, Plavnu ili Vajsku, sličnosti između nošnji ovih triju mjesta mnogo su veće. Sonta je negdje na pola puta između ovih gornjih i donjih šokačkih sela, pa je i nošnja drugačija i od jednih i od drugih. Razlike između Santova, Berega i Bačkog Monoštora su male, a najveća je razlika između ruha kod momaka, jer bereško vuče na bunjevačko“, kaže Marija Šeremešić.

Nošnje iz Bačkog Monoštora prikazali su gosti, članovi KUDH-a „Bodrog“, a iz Berega domaćin HKPD „Silvije Strahimir Kranjčević“. Šeremešićeva je podsjetila i na običaje koji su prethodili svatovima. Sve počinje na proštenje.

„Prije proštenja moraju se upoznati, a kada se upoznaju momak curi daruje licitarsko srce. Ako ona njega hoće, onda ona njemu za zeca na Uskrs pokloni šareno jaje - broćke ili vezena jaja. Ako je to razmijenjeno, sljedeći korak je ružmarin. Kada su svatovi svi Šokci u kući imaju puno veselja, ali i tuge, jer cura iz kuće odlazi“, kaže Šeremešićeva. Ta tuga ilustrirana je snimkom pjesme članica pjevačke skupine „Tragovi Šokaca“ iz Bača.

Susretu Šokadije u Beregu nazočili su, osim generalnog konzula Dragana Đurića, i konzulica savjetnica Vesna Njikoš-Pečkaj, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov, tajnik HNV-a Željko Pakledinac, Vera Erl, predsjednica „Šokačke grane“ iz Osijeka, predsjednik Hrvatske manjinske samouprave iz Santova Stipan Balatinac…

Tekst i fotografije: Zlata Vasiljević