Program proslave 10. obljetnice rada HKUPD „Dukat“ održan je 16. studenoga 2012, godine, A započeo je svetom misom koju je u župnoj crkvi sv. Jurja predslavio don Vladimir Mikrut, župnik iz Bošnjaka (Hrvatska) u zajedništvu s domaćim župnikom vlč. Josipom Kujundžićem.

U svojoj poticajnoj propovijedi preč. Mikrut podsjetio je nazočne da se nalaze u Godini vjere, te da treba živjeti sukladno vjeri i ljubiti jedni druge, kao što je Krist ljubio nas. Zato je i ovaj skup, u kome su se sabrali ljudi iz mnogih, pa i udaljenih mjesta, dobar primjer svjedočenja zajedništva i duha ljubavi.

Kulturni dio programa započeo je odmah poslije sv. mise u dvorani župnog ureda izvedbom svečane pjesme „Šokadijo“, koju je za ovu prigodu pripremila ženska pjevačka skupina „Tragovi Šokaca“ iz Bača pod vodstvom Stanke Čoban. Potom se publici obratio predsjednik „Dukata“ Pavle Pejčić, koji je govorio o desetogodišnjem radu ove udruge:

„HKUPD ‘Dukat’ Vajska-Bođani, kao najstarija hrvatska udruga u ovom dijelu Vojvodine, osnovana je u kolovozu 2002., a registrirana u Beogradu 29. studenoga iste godine. Početak nije bio nimalo lak. Uz pomoć mojih suradnika, među kojima je mnogo učinio Luka Iličić, krenuli smo s nabavom šokačke nošnje, potom smo kupili tambure te osnovali folklorni odjel. U to smo vrijeme već započeli s gostovanjem po cijeloj Vojvodini, od Plavne do Subotice, a zatim smo nastupali i u našoj matičnoj zemlji. Sudjelovali smo na međunarodnim smotrama u Donjem Miholjcu, Puli, Okučanima, Đakovačkim vezovima, Vinkovačkim jesenima. Uspostavili smo kontakt s jednom udrugom iz Delnica s kojom smo izmjenjivali posjete. Potpisnici smo Povelje o trajnoj suradnji sa ‘Šokačkom granom’ iz Osijeka, a 2010. godine potpisali smo i Povelju o trajnoj suradnji s hrvatskim kulturnim udrugama općine Bač. Na inicijativu vlč. Stipana Bošnjaka pokrenuli smo emisiju na hrvatskom jeziku na Radio Bačkoj, koja je započela s radom 28. srpnja 2005. godine i neprekidno se emitira svakog četvrtka. Od prošle godine trajanje emisije produljeno je s jednog na dva sata tjedno, a potpisali smo i ugovor o prekograničnoj medijskoj, kulturnoj i poslovnoj suradnji s Radio Pitomačom. Jedna od važnijih uloga našega društva je organiziranje likovnih kolonija kojih je do sada bilo već četiri, te ćemo sljedeće godine objaviti i monografiju slika nastalih na ovim kolonijama. Moram naglasiti kako smo i dalje bez vlastitih prostorija, te neke aktivnosti obavljamo u mojoj vlastitoj kući ili u mjesnom Vatrogasnom domu“, rekao je Pejčić.

Pavle Pejčić, koji je ponovno izabran za predsjednika društva, u svom je obraćanju istaknuo i skromna sredstva koja ova udruga dobiva, te sukladno tome tako i djeluje. On je zahvalio svima nazočnima, a osobito gostima iz Bošnjaka, koji su puno pomogli u obnovi župne crkve i pokazali se kao veliki prijatelji i dobročinitelji kako za crkvu, tako i za cijelu župnu zajednicu i samo kulturno-umjetničko društvo.

Tijekom proslave predstavljena je knjiga „Sabirana zlatna zrnca“ don Vladimira Mikruta.

„Knjiga ‘Sabirana zlatna zrnca’ dugogodišnje je blago koje je don Vladimir Mikrut skupljao tijekom svog bogoslovnog studija, potom kao dušobrižnik i župnik u Bošnjacima, a u nju je utkao više od 600 duhovnih misli koje je čuo i zabilježio u raznim prigodama kroz dugi niz godina. Knjiga je objavljena u knjižnici ‘U pravi trenutak’ u Đakovu u povodu 70. obljetnice svećeništva mons. Gejze Varge. Knjiga je podijeljena u 25 poglavlja s kratkim predgovorom, osvrtom mons. Gejze Varge, objašnjenjem kratica, te fusnotama, a svako je ‘zrnce’ u knjizi označeno rednim brojem“, rekao je u uvodnom dijelu predstavljanja knjige Zvonimir Pelajić, a svoje je izlaganje završio riječima mons. Gejze Varga iz osvrta na ovu knjigu:

„Zahvaljujući vlč. Mikrutu na ovom daru, preporučujemo našoj vjerničkoj javnosti, da se okoristi tim darom i sjemenom, da bi uspješno mogla sijati ovo sjeme na slavu Božju i dobro duša.“

U predstavljanju knjige govorio je i gost iz Bošnjaka Vinko Juzbašić, kojega je voditeljica programa Marija Ihas najavila kao prijatelja iz Bošnjaka. On je, među ostalim, pojasnio jednu predaju koja bi mogla poslužiti za istraživanje veze ovdašnjih i bošnjačkih šokačkih Hrvata:

„Koncem XIX. st. vlč. Mato Babogredac je zapisao jednu važnu stvar, a to je: da postoji predaja o Bošnjacima, prema kojoj smo došli iz Bosne, da smo u velikim ratovima i drugim događanjima boravili tu oko Bošnjaka, a nakon oslobođenja jedan je dio prešao u okolicu Vukovara, a poslije određenog vremena došlo je do povratka u Bošnjake jednog dijela, dok je drugi dio prešao Dunav i nastanio se upravo u Bođanima, Vajskoj i Plavni. Zajednički nam je i govor: čista ikavica. Imamo i ista ili slična prezimena te mnoge zajedničke osobine. Mi Šokci često ne znamo promovirati vlastito“, zaključio je Juzbašić.

On je govorio o potrebi jačanja hrvatskoga identiteta proučavanjem tradicije, povijesti, dokazivanjem, pokazivanjem, poštovanjem i uočavanjem hrvatskih velikana.

Govoreći o svojoj knjizi don Vladimir Mikrut je među ostalim kazao:

„Zapisao sam tijekom 60 godina misli i sve ono što mi se uhvatilo za srce i dušu. Rekli su mi kako ove poruke sile čovjeka na promišljanje o sebi samome i o sveukupnosti življenja. Ova se knjižica ne može pročitati, nego se mora promišljati i kao takva korisna je za širu javnost, a ne samo za vjernike.“

Preč. Mikrut je izrazio ugodno iznenađenje reprezentativnim predstavljanjem njegove knjige, ali ga je impresionirala i vidljiva zauzetost i okupljenost brojnih ljudi na ovako svetom mjestu u želji da sačuvaju svoju vjeru, običaje i identitet.

Cijeli kulturni program uljepšali su spomenuti ženski pjevački sastav udruge „Tragovi Šokaca“ iz Bača, te poznati pjesnik iz Bođana Josip Dumendžić Meštar svojim pjesmama na čistoj šokačkoj ikavici, a skupu su nazočili gosti iz susjednih mjesta, te Sombora i Sonte.

Nazočnost generalnog konzula iz Generalnog konzulata R. Hrvatske iz Subotice Dragana Đurića dala je osobitu važnost ovom skupu. On se na završetku programa obratio domaćinima i gostima, čestitao „Dukatu“ na jubileju i poželio mu dugo trajanje, te pohvalio priređivača knjige naglasivši kako je skupljati godinama i prepoznavati najvrednije doista velik posao i veliki istraživački trud.

Tekst i fotografije: M. K. i Z. P.