Velikim prelom 30. siječnja 2016. godine u Subotici počeo je niz pokladnih manifestacija i priredaba u vojvođanskih Hrvata. Uslijedili su Prelo na Đurđinu i Marindan u Šidu. Održan je i Hrckov maskenbal, središnja točka pokladnog okupljanja mališana. Potom je upriličen Debo’ četvrtak, dan kada se, prema običajima, treba jesti devet puta,  a do korizme koja je počela dosta ranije nego inače, održan je veliki broj pokladnih okupljanja – maškara, prela, balova, maskenbala – i to u Subotici, Somboru, Golubincima, Lemešu, Tavankutu, Baču, Plavnoj, Beregu, Monoštoru, Srijemskoj Mitrovici, Rumi, Nikincima... Iz navedenog se da zaključiti kako su pokladne manifestacije prisutne i popularne u vojvođanskih Hrvata. One, među ostalim, prikazuju šarolikost običaja bunjevačkih, šokačkih i srijemskih Hrvata. Zbog maskiranja i kostimiranja najatraktivnijim se čine mačkare u Golubincima i tute u Plavnoj, a zanimljiv je i običaj saranjivanja begeša (Lemeš, Sombor, Plavna...). Naime, od Čiste srijede nema nikakvih slavlja ni veselja, pa se simbolično ukapa i oplakuje taj instrument.

Prerušavanje (premundurivanje) i povorke s maskama (karnevali) koji se organiziraju uoči uskršnjeg posta karakteristični su za kršćane diljem Europe i svijeta. U tom smislu, i mi se pridružujemo svjetski poznatim događajima takve vrste, poput karnevala u Riju ili Veneciji. U svezi s ovom temom, zanimljiv je podatak kako su u Beogradu prije nekoliko dana gostovale buše iz Mohača, koje je u glavni grad Srbije doveo tamošnji Collegium Hungaricum. Dvadesetak buša prošetalo je središtem Beograda, svojim udaraljkama i čegrtaljkama simbolično tjerajući zlo, prizivajući proljeće, slobodu i plodnost. Inače, ovaj drevni, pokladni običaj šokačkih Hrvata u Mohaču je prije nekoliko godina uvršten na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine. (D. B. P.)

Veliko prelo 2016. u Subotici

Niz pokladnih manifestacija u vojvođanskih Hrvata započet je Velikim prelom u Subotici, koje su skupa organizirali Hrvatski kulturni centar Bunjevačko kolo i Pučka kasina 1878. Iako je prvo Veliko prelo održano još daleke 1879., a njegov kontinuitet održavanja prekidan nekoliko puta, Hrvati u Subotici očuvali su duh te bogate i duge tradicije. Potvrdilo je to i ovogodišnje Prelo koje je okupilo oko 250 gostiju, koliko ih je mogla primiti dvorana HKC-a. Na ljepotu tradicijske baštine bunjevačkih Hrvata – nošnju, ples i glazbu – podsjetili su na početku programa folkloraši i glazbeni ansambl Centra. Neizostavno, čula se i prva preljska pisma Kolo igra, tamburica svira, iz već spomenute 1879., čije je stihove napisao Nikola Kujundžić, a uglazbio Stipan Mukić. Ta pjesma važi za svojevrsnu himnu bunjevačkih Hrvata u Bačkoj. Bila je tu i „živa slika“, prikaz kako je prelo izgledalo nekada dok se održavalo u krugu obitelji.

Goste su u ime organizatora pozdravili predsjednik HKC-a Bunjevačko kolo Marinko Prćić i predsjednica Organizacijskog odbora Velikog prela Ružica Šimić. Prelo je otvorio gradonačelnik Subotice Jenő Maglai koji je naglasio važnost održavanja ovakve manifestacije iz godine u godinu. „Taj kontinuitet Velikog prela jača zajednicu, učvršćuje je te jača potrebe našeg društva da se tradicija, običaji moraju očuvati. A samo na taj način možete sačuvati svoju samobitnost i graditi svoju budućnost. Ova godina će biti godina puna izazova. Mislim da je ovdje u Subotici hrvatska zajednica sve jača, i ja se nadam da će u tom smislu, ovo prelo, a i događaji koji će se desiti, donijeti boljitak i osnažiti hrvatsku zajednicu“, kazao je Maglai. Tradicionalno, proglašene su i tri najbolje pjesme s natječaja za „najlipču preljsku pismu“. „Najlipčom“ je proglašena pjesma Stipana Bašića Škarabe Zasvirale stare tambure, druga nagrada pripala je s. Blaženki Rudić (Upisano u vrimenu) a treća Željki Zelić (Povratak). Organiziran je i izbor za i „najlipču prelju“. Titula najljepše pripala je Ivani Dulić, a „pratilje“ su Jovana Babić i Maja Ivković. Za dobru zabavu, koja je trajala do kasno u noć, pobrinuli su se ansambli Biseri i Hajo iz Subotice. Organizirana je i tombola, na kojoj je glavna nagrada bila – bicikl. (D. B. P.)

UBH Dužijnaca organizirala Risarski disnotor

Tko je ikada bio na Takmičenju risara, jednoj od najatraktivnijih manifestacija u sklopu subotičke žetvene svečanosti Dužijance, zna za čuveni „risarski ručak2. U pitanju je zapravo doručak kojega su nekada jeli risari, a podrazumijeva slaninu, domaći kruh, kiselnu i crni luk. Takav se obrok služi ne samo sudionicima Takmičenja risara, već i gledateljima natjecanja u ručnom košenju žita. A slaninu za spomenuti „ručak“ potrebno je blagovremeno „ostaviti“. Za to su se pobrinuli organizatori Dužijance, odnosno Udruga bunjevačkih Hrvata Dužijanca, organiziravši koncem siječnja Risarski disnotor. Disnotor je započeo u Mirgešu. Svinjče, rase mangulica, za slaninu darovao je, kao i prijašnjih godina, prijatelj Dužijance Josip Mačković iz Mirgeša. Glavni majstor – mesar bio je, dugogodišnji pobjednik Takmičenja risara Stipan Kujundžić. Disnotor je kasnije preseljen u dvorište HKC-a Bunjevačko kolo. Služila se rakija, vino i kuhano vino, a poznata risaruša Ruža Juhas pekla je fanke. U kavani Dukat priređena je i „užna“. Na meniju su bili svinjski paprikaš i pečena divenica, a mogle su se probati i friško pečene žmare. Sudionike disnotora uveseljavao je Tamburaški sastav Ruže. (D. B. P.)

Prelo na Đurđinu

Tradicionalno Prelo na Đurđinu u organizaciji Hrvatskog kulturnog prosvjetnog društva Đurđin održano je 31. siječnja u župnoj dvorani crkve sv. Josipa radnika. U programu su sudjelovala djeca i mladi članovi HKPD-a Đurđin. Tamburaški orkestar društva, kojim je ravnao Vojislav Temunović, pratio je nastup dječjeg zbora, te je druženje uz fanke bilo još ugodnije.

Folklorni odjel je za ovu prigodu pripremio tradicionalnu pjesmu, a za nastup ih je pripremila Tamara Orčić. Program je bio upotpunjen s nekoliko scenskih prikaza, a za kraj mladi su izveli komad Đule Milodanović Piši ko što divaniš, čitaj kako je napisano. Kako prelo ne bi bilo to što jeste bez lipi prelja u tradicionalnom ruhu, cure iz starije skupine folklornog odjela predstavilče su se u lipoj bunjevačkoj nošnji. (M. Stantić)

Marindan u HKD-u Šid

U prostorijama Hrvatskog kulturnog društva Šid, 2. veljače održana je proslava u povodu obilježavanja Marindana. Tom prilikom okupile su se žene iz Šida, Batrovaca, Ljube i okolnih mjesta. Od prvog dana osnivanja hrvatske udruge u Šidu žene članice HKD-a Šid, okupljaju se na taj dan, ali i na druge blagdane kako bi se još više zbližile, razmijenile iskustva i proveselile. Od 210 članova hrvatske udruge iz Šida, 16 je Marija koje su u utorak proslavile svoj imendan.

Za samu organizaciju proslave Marindana, najviše su zaslužne žene sekcije Šokice, koje su od prvog dana dale svoj veliki doprinos očuvanju nošnji i njihovoj doradi: „Održavamo nošnje, pratimo djecu na putovanja, oblačimo ih i evo održavamo ove susrete. Najprije smo počeli s organiziranjem proslave u povodu blagdana svetog Josipa, jer su nam i predsjednik i dopredsjednik društva Josipi. Marindan je u vrijeme poklada kada se možemo malo opustiti i veseliti i vrlo nam je lijepo kada smo svi na okupu“, rekla je članica HKD-a Šid Marija Hodak.

Osim mladih, te večeri prisustvovale su i najstarije članice kako udruge u Šidu, tako i udruge u Ljubi. Ni u poodmaklim godinama nije im bio problem doći, kako bi skupa s ostalim ženama proslavile ovaj blagdan. Svim Marijama uručeni su prigodni darovi, a tijekom cijele večeri uveseljavao ih je tamburaški orkestar HKD-a Šid. (S. D.)

Održan je 13. Hrckov maskenbal

U četvrtak, 4. veljače, u velikoj dvorani HKC-a Bunjevačko kolo okupilo se nešto više od 250 mališana na Hrckov maskenbal koji je trinaesti put organizirala Hrvatska riječ. Hrcko, maske, pjesma, ples i fanki obilježili su druženje koje su uzveličali naši prijatelji, osnovci i vrtićanci iz Srijemske Mitrovice, Lemeša, Sonte, Plavne, Vajske, Bačkog Monoštora, Berega, Male Bosne, Tavankuta, Đurđina i Subotice.

Deb'o četvtrak u tavankutskom vrtiću

Skupina Leptirići u tavankutskom vrtiću Petar Pan na čelu sa svojim odgojiteljem Nenadom Temunovićem, obilježili su Deb'o četvrtak. Nekoliko mama, pa i jedna majka, pritekli su u pomoć mališanima i zajedno prionuli na pečenje fanaka. Igračke, bojice i papire taj su dan zamijenili keceljicama, oklagijama pa i kuharskim kapama. Radionica je protekla u dobrom raspoloženju. Svatko se oprobao u zakuhavanju tijesta i pravljenju fanaka. Na kraju su svi uživali kušajući ih s pekmezom i šećerom. (I. D.)

Deb'o četvrtak u Domu DSHV-a

U četvrtak, 4. veljače, posljednjeg prije nastupajuće korizme, u svom domu u Subotici Demokratski savez Hrvata u Vojvodini svečano je obilježio tradicijski običaj – Deb'o četvrtak. Poželjevši dobrodošlicu svim članovima i simpatizerima stranke, te brojnim uzvanicima iz društveno-političkog života grada, predsjednik DSHV-a Tomislav Žigmanov je istaknuo vrijednost njegovanja ovog tradicijskog običaja. „Na ovaj način i DSHV daje svoj obol, prinos očuvanju našeg bogatog kulturnog nasljeđa. Na današnji dan bi trebalo jesti devet puta i prema vjerovanju na taj način sakupiti dosta energije, a posljednje jelo su fanki, koje ćemo i mi, zahvaljujući našoj snaš Mariški i ovog puta blagovati“.

Gostima se prigodnim pozdravnim riječima obratio i generalni konzul Republike Hrvatske u Subotici Velimir Pleša. „Kao diplomatski predstavnik Hrvatske nastojim pomagati ljudima koji ovdje žive. Međutim, moram priznati kako je ovaj događaj nešto gdje vi pomažete meni, upoznavanjem nečega za mene potpuno novoga. Želim vam da se ugodno osjećate, veseli i radosno uoči korizme, vremena u kojem se pozivamo na osobno preispitivanje“.

Jedna od gošći na ovogodišnjem Debelom četvrtku bila je i Katica Romoda, koja je prijašnjih godina i aktivno sudjelovala u posluživanju fanaka: „Ovoga puta sam bez angažmana, jer su mlađi preuzeli posluživanje, ali sam spremna uskočiti ako bude trebalo. Volim doći na Deb'o četvrtak u DSHV, jer je u pitanju jedno lijepo druženje u duhu naše tradicije i svake godine s radošću dolazim“. I Lojzija Babičković je redoviti gost na svečanom obilježavanju posljednjeg četvrtka pred korizmu. „Redovito dolazim u dom DSHV-a, pogotovo na Deb'o četvrtak. Jako je lijepo, veselo je i družimo se uz odlične fanke.“ Mnogo više od tisuću fanaka je ispečeno te večeri u domu DSHV-a i pojedeno u slast od svih koji su došli uveličati ovaj tradicijski običaj. (D. P.)

I u Sonti Deb'o četvrtak

U duhu tradicije sonćanskih Hrvata Šokaca, članovi Podružnice DSHV-a Južno Podunavlje – Sonta, obilježili su Debeli četvrtak. Po običaju, posluženje su pripremile i organizirale članice Foruma žena MO Sonta. U maloj dvorani MZ Sonta okupilo se pedesetak članova stranke iz Sonte, Apatina, Vajske i Odžaka, te uzvanici i mještani, simpatizeri... U opuštenom ozračju okupljene članove i uzvanike pozdravili su predsjednik MO Sonta Andrija Ađin i predsjednik Podružnice Željko Pakledinac. (I. A.)

Prelo mladeži

Oko 300 mladih okupilo je ovogodišnje Prelo mladeži održano 5. veljače u restoranu Dukat u Subotici. Ova pokladna manifestacija okupila je mlade iz Subotice i okolice, ali i Monoštora, Bača, Petrovaradina, Srijemske Mitrovice, Sonte, Sombora, Golubinaca, Šida, Novog Sada... Mladi su se zabavljali do kasno u noć uz tamburaški sastav Ruže i DJ-a Krešu. Sponzor Prela mladeži i ove je godine bio Grad Zagreb. Posebna viša savjetnica gradonačelnika Grada Zagreba Biserka Bucković pozdravila je mlade, te izrazila nadu da će glavni grad Hrvatske i ubuduće podupirati ovu manifestaciju. Sudionike su pozdravili i predsjednik DSHV-a Tomislav Žigmanov i predsjednik HNV-a Slaven Bačić. Prelo mladeži organizirala je Udruga mladih Hrvatski Majur koju vodi Mladen Petreš u suradnji s osobljem restorana Dukat. (D. B. P.)

Jedinstvena manifestacija u Golubincima: Mačkare – premundureni dani

Golubinci su i ove godine bili mjesto okupljanja velikog broja ljudi na premundurenim danima, manifestaciji koju organizira HKPD Tomislav. Manifestacija traje tri dana. Počela je u petak, 5. veljače, balom pod maskama koji su organizirali mladi, nastavljena u subotu izborom najboljih maski na maskenbalu, a najsvečanije je bilo u nedjelju tijekom Karnevalskog dana, kada su Golubinčani pod maskama prošetali kroz selo. Ove godine manifestacija je poprimila međunarodni karakter, jer su osim Golubinčana, Surčinaca, Zemunaca i Rumljana, gosti ove lijepe manifestacije bili i članovi dviju kulturnih udruga iz Hrvatske. Golubinačkim ulicama ove je godine prošlo preko 500 sudionika karnevala, obučenih u šarolike i raznobojne maske.

Golubinačke Mačkare održavaju se 13. put za redom, a svake godine manifestacija je sve posjećenija i bolja, što potvrđuje i ovogodišnja velika posjećenost, kako sudionika tako i gledatelja: „Karneval je bio jako dobar i pamtit ćemo ga po tome što je ove godine imao međunarodni karakter, s obzirom na to da imamo goste iz Hrvatske koji su omasovili broj sudionika karnevala“, istaknuo je tajnik HKPD-a Tomislav Golubinci Ivan Radoš. Organizacija Mačkara trajala je mjesec dana: „U organizaciju je bio uključen veliki broj ljudi, osim uprave Društva, uključio se i veliki broj mještana. Odaziv sponzora bio je izuzetan, a pokrovitelj nam je kao i tijekom proteklih godina bila Općina Stara Pazova“, ističe Radoš.

U karnevalskoj povorci koja je tijekom lijepog nedjeljnog dana krenula iz katoličke porte ka centru sela i ove godine mogle su vidjeti raznovrsne maske: mali klaunovi, tigrići, vile i vilenjaci i mnoge druge. Težnja je da manifestacija po kojoj su Golubinčani odvajkada poznati u Srijemu, preraste u jedinstvenu pokladnu manifestaciju: „Kada su u pitanju pokladni običaji a koji se tiču maškara, Golubinci su najvažnije mjesto na kulturnoj mapi vojvođanskih Hrvata. Ovakvih priredbi nema puno. Ima ih u Monoštoru, Plavni gdje imaju neku vrstu specifičnosti, ali kada je u pitanju cjelokupni događaj u pokladama uz maškare i karneval, onda su Golubinci broj jedan. Vidimo da se ove godine manifestacija odvija na vrlo pristojnoj razini i da je prethodila dobra organizacija. Prisutan je veliki broj ljudi, a osigurani su reprezentativni sudionici. U svakom slučaju ova manifestacija mora biti više nego vidljiva i u medijskom prostoru kako bismo vidjeli može li ona biti jedinstvena, svehrvatska, vojvođanska, pokladna manifestacija“, rekao je ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov.

Generalna ocjena je da je manifestacija u Golubincima i ove godine ispunila sva očekivanja. Takvu ocjenu dali su i gosti iz Hrvatske, koji su na karnevalu u ovom srijemskom mjestu prvi put: „Imali smo priliku predstaviti nošnju našega kraja i bili smo maskirani kao klaunovi. Veoma nam se svidjelo, mada i mi u Topuskom imamo sličnu manifestaciju maskenbal i povorku djece koja isto ovako obučena u raznobojne maske, šeću našim mjestom“, istaknula je predsjednica KUD Seljačka sloga iz Gređana, Topusko Đurđa Kovačević.

Četvrti dan Mačkara predviđen je za najizdržljivije. Preobučeni u razne maske, Golubinčani su kao i prethodnih godina obilazili seoska kućanstva gdje su se skupa s domaćinima uz posluženje veselili proslavljajući i na taj način jedan od najljepših pokladnih običaja. (S. Darabašić) 

Veliko bunjevačko-šokačko prelo u Somboru

„Kad zasvira tamburica i zapiva naša snaša / bunjevačko kolo krene / ta to su vam prela naša«, stihovi su Cecilije Miler koji u nekoliko riječi sažimaju bit prela: pjesma, igra i druženje. Tako je 6. veljače navečer bilo i u Hrvatskom domu u Somboru, gdje je HKUD Vladimir Nazor organizirao 82. Veliko bunjevačko-šokačko prelo. Skupili se gosti sa svih strana, oni iz grada, okolnih salaša, a došli su i gosti iz Hrvatske. I tako već 82 godine. Za redom. Nit koja traje, kao poveznica svih Hrvata iz Sombora i okolice. A dvorana Hrvatskog doma puna gostiju. Svih generacija. Stariji gledaju i porede s prelima iz njihove mladosti, ali usprkos godinama ne odolijevaju da se uhvate u Veliko bunjevačko kolo. Oni mlađi uz njih. I tako u susret stotoj obljetnici prela.

A u onom službenom dijelu programa smjenjivali su se na pozornici gosti iz Hrvatske KUD Vinica iz Vinice u okolici Varaždina, te domaćini – Nazorovi folkloraši i pjevači. To što prelu nije prisustvovao nitko u ime dužnosnika grada Sombora na njihovu je dušu, jer tradicija duga 82 godine tako nešto ne zaslužuje. (Z. V.)

Marinbal u Lemešu

Prve subote po blagdanu Svijećnice, 6. veljače, HBKUD Lemeš organizirao je Marin bal u Domu kulture u Lemešu. Danas se bal otvara standardnim bunjevačkim plesnim koreografijama članova folklorne sekcije, a zatim slijedi večera i zabava dok se nekada prije večere nije plesalo, a ples bi nakon večere poveo najstariji Bunjevac (Hrvat) među gostima, pa, ako i nije bio u mogućnosti nastaviti, važno je bilo samo povesti igru da bi se ostali priključili.

Osnovu večere u Lemešu uvijek je činio juneći paprikaš kao i specijalitet poklada, vrući fanki u ponoć što se održalo do danas. Bogatu tombolu ove godine sponzoriralo je preko dvadeset poduzetnika. Najsretniji par u igri Ples srca nagrađen je buketom cvijeća i buteljom vina, a dodijeljena je titula najgipkije u limbo plesu. (Ž. Z.)

Gupčev bal

Pokladno okupljanje Gupčev bal osmi put organizirao je HKPD Matija Gubec iz Tavankuta u subotu, 6. veljače. Više od 250 sudionika pokazuje kako Gupčev bal zaista jeste skup druženja i pokazatelj zajedništva. Za dobru zabavu gostiju pobrinuli su se dobri domaćini kao i tamburaški sastav Biseri, te Lidija i Boban. (I. D.)

Šokačko prelo u Beregu

HKPD Silvije Strahimir Kranjčević organiziralo je u subotu, 6.veljače, 19. Šokačko prelo. U programu su sudjelovali gosti iz Hrvatske MPS Baje, Ivanovac/Antunovac i KUD Jasen iz Šaptinovaca, kao i dječji folklor Kranjčević.

Maškare u Rumi

U prostorijama HKPD Matija Gubec u Rumi, u subotu 6. veljače, održane su maškare. Ova manifestacija u Rumi održava se svake godine subotom pred čistu srijedu, kada se okupi veliki broj djece maskiranih u raznobojne kostime. Manifestaciju je otvorio predsjednik društva Pavle Škrobot, a stručni žiri imao je težak posao da izabere pet najljepših maski. Večer je nastavljena veseljem na igranci u povodu Maškara, uz glazbu Tamburaškog orkestra ove hrvatske kulturne udruge iz Rume. (S. D.)

Zagrebačko prelo

Prvi je put Hrvatska mladež Bačke i Srijema organizirala Zagrebačko prelo, koje je održano u župnom dvoru crkve Svetog Antuna Padovanskog u Sesvetama, u subotu, 6. veljače. Ovim prvim prelom željeli su pokazati i sačuvati od zaborava ljepotu običaja koje su ponijeli iz Vojvodine. Gosti na prelu bili su ne samo Vojvođani već i njihovi prijatelji koje su stjecali tijekom studiranja i rada u Hrvatskoj. Uz tamburaški orkestar U laganom ritmu iz Zagreba druženje je potrajalo do jutra. (M. V. L.)

Vojvođanski gajdaši na Festivalu buša u Mohaču

Na poziv gajdaša Andora Végha iz Mađarske na tradicionalnoj pokladnoj manifestaciji – Festivalu buša u Mohaču, 6. i 7. veljače 2016. godine sudjelovalo je i četvero gajdaša iz Vojvodine – Kristina Perić, Augustin Žigmanov, Zdenko Ivanković i Edi Tajm. Uz gajdaše iz Mađarske, Hrvatske i Bugarske imali su nekoliko nastupa na Festivalu, među ostalim i na glavnoj bini gdje su predstavljali Hrvate iz Vojvodine. Njihov posljednji nastup bio je na Dunavu kada su buše prelazile čamcima rijeku kako bi donijeli plamen u grad.

Pohod bušara ili pohod buša je pokladni godišnji festival u Mohaču kojim se obilježava kraj zime. Naziv je dobio po zakrabuljenim muškarcima, bušarima (busós), koji nose velike drvene maske i vunene ogrtače, nalik kastavskim zvončarima kod Rijeke. Inače, pohod bušara upisan je na popis nematerijalne svjetske baštine 2009. godine. (B. I.)

Maskenbal u Nikincima

Maškare, četvrte po redu, održane su i Nikincima.

Maskenbal u Monoštoru

Kada Monoštorci priređuju pokladni maskenbal, onda je to prava revija originalnih maski i kostima. I taman kada posjetitelji pomisle da su sudionici iscrpili sve ideje, naredne godine pojave se u još originalnijim kombinacijama. Tako su, namjerno ili zato što su zalutali s nekog gradilišta, na maskenbal stigli majstori zidari koji su baš tu naumili graditi pušnicu, iz svijeta bajki došla je Alisa u zemlji čuda, zaobilaznim putem ka Münchenu izgleda je krenula pivarska družina, a u potrazi za ocem svog djeteta do maskenbala je stigla i samohrana majka s bebom... (Z. V.)

Maskenbal u Srijemskoj Mitrovici

Kao i svake godine uoči korizme, HKC Srijem – Hrvatski dom iz Srijemske Mitrovice i Mađarsko kulturno-umjetničko društvo Srem, organizirali su u nedjelju, 7. veljače, maskenbal. U Hrvatskom domu u Srijemskoj Mitrovici okupio se veliki broj kako mladih tako i starijih, obučenih u raznobojne maske, kako bi se u duhu poklada proveselili i družili. Ova tradicija u Srijemskoj Mitrovici traje 20 godina. (S. D.)

Posijelo u Sotu

Sa željom da se tradicija i običaji naših starih ne zaboravi, Udruga žena Fruškogorske golubice iz Sota šesti put zaredom organizirala je Posijelo. U tjednu pred početak korizme Domu kulture u Sotu okupile su se žene članice Udruga žena iz gotovo svih sela šidske općine. Žene iz Sota svaki put se potrude predstaviti neki starinski običaj karakterističan za njihovo mjesto. Do sada je to bilo ručno krunjenje kukuruza, prebiranje graha, čišćenje perja, čupanje gusaka, srijemski svinjokolj, kuhanje domaćeg sapuna... Naravno, tu su i razne slastice, ali među njima ipak prevladavaju starinska jela, baš ona koja su se posluživala nekada kada su se posijela održavala po kućama. Tijekom večeri, osim degustacije starinskih jela, ugođaj uz sotske tamburaše, žene su mogle naučiti i nešto novo – ovoga puta to je bilo trukovanje, prenošenje mustre s papira na platno. Koliko su brze u ručnom mljevenju kava, žene su pokazale kroz natjecanje, a muškarci su se, baš kao i nekada na prelima u Sotu, družili uz kartaške igre. (S. D.)

Prelo sićanja

Prelo sićanja, poznato po tomu što su svi sudionici odjeveni u svečanu bunjevačku nošnju, održano je po šesti put, u nedjelju, 7. veljače, u HKC-u Bunjevačko kolo u Subotici. Manifestacija je okupila oko 90 sudionika. Plesalo se, igrale su se karte, razgovaralo uz vino i fanke... Prelo su organizirali HKC Bunjevačko kolo i Katoličko društvo za kulturu, povijesti i duhovnost Ivan Antunović. (D. B. P.)

Maskenbal u vrtiću Marija Petković Sunčica

Na radost djece, a i odraslih. na pokladni utorak, 9.veljače, organiziran je maskenbal u vrtiću Marija Petković Sunčica. Uz potporu majki, dida, mama i tata u publici, djeca su izvela reviju maski i otpjevala te odrecitirala pjesme i stihove koje su učili za maskenbal. Princeze, Else, Trnoružice, vitezovi, Zoroi, Mark Veder, dinosauri, tigrovi, Ninja kornjača i još mnogi drugi likovi skrivali su sretna dječja lica, što bar jednom u godini mogu biti „netko drugi“! (M. P.)

Tute u Plavni

Na kratko vrijeme, od nedjelje, 7., do utorka, 9. veljače, svakodnevni jednoličan život u Plavni je zamijenjen pjesmom, svirkom, šalama i smijehom. Održan je, deveti put za redom, pokladni običaj – Tute. Ovaj običaj potječe iz davnina, nekada je bio poganski, a kasnije je usko povezan s Crkvom. Kraj pokladnog vremena i početak korizme u ovom mjestu obilježavaju se na specifičan način. Ove godine, prvi dan manifestacije, u pokladnu nedjelju, djeca, članovi HKUPD-a Matoš, obukla su se u svečane narodne nošnje i služili svetu misu. Nakon toga, kakav je već običaj, prošetala su središtem sela. U ponedjeljak, 8. veljače, djeca su se obukla u tute i povorka od njih petnaestak krenula je organizirano ulicama Plavne. Uz vrisku i zvuke zvona i bakaruša prošetali su kroz selo, a prolaznike i promatrače namazali garom i karminom. Ugošćeni su kod obitelji Sabo, a nakon toga i kod obitelji Bartulov Bikić. U popodnevnim satima za njih je organizirana zabava u Vatrogasnom domu.

U utorak, 9. veljače, veća skupina gadnih tuta, uz pjesmu, vrisku i buku krenula je u pohod po mjestu. Svojom pojavom zabavljali su prolaznike i promatrače. Nekoga su namazali, nekoga prisilili da se moli, a bilo je i zagrljaja i zajedničkog fotografiranja. Gadne tute ove godine ugostio je bračni par Violeta i Krunoslav Pakledinac. Po ustaljenom običaju, navečer je u Vatrogasnom domu priređena večera uz druženje i zabavu. I ove godine bilo je mnogo gostiju iz Vukovara, ali i iz svih okolnih mjesta. Dvorana je bila prepuna. Goste su zabavljali Momci iz Bača, koji su svojom svirkom i pjesmom održavali dobro raspoloženje. Pjesnik Josip Dumendžić Meštar kazivao je pjesmu Plavanjske tute, koju je posvetio ovom događaju.

Na koncu večeri uslijedilo je pokapanje bege(ša). Ovaj komičan čin izazvao je buru smjeha, te su se gosti razišli u dobrom rasploženju. Pokapanjem bege(ša) simbolično je označen kraj pokladnog vremena i početak korizme. (Z. Pelajić)

Izvor: Hrvatska riječ