Najnoviji, 13. svezak Leksikona podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca predstavljen je u petak, 22. rujna 2017. godine, u Velikoj vijećnici Gradske kuće u Subotici. Ovaj svečani događaj priredilo je Hrvatsko akademsko društvo u povodu 15 godina od početka rada na Leksikonu i 10 godina od dodjele priznanja Pro urbe.

„Ovo je i dalje ostao jedini leksikografski projekt u gradu. Mislim da smo u priličnoj mjeri uspjeli poboljšati kvalitetu onoga što radimo, što je malo usporilo proces izrade Leksikona. Obradili smo veliki broj osoba (i onih mlađih), što nas razlikuje od drugih sličnih leksikografskih projekata kod kojih se obično stavlja donja granica za živuće osobe. Primjerice, kod Hrvatskog bibliografskog leksikona i Srpskog biografskog rečnika granica je 1945. godina, odnosno u njih ne ulaze osobe rođene poslije te godine. Mi u naš Leksikon uvrštavamo i aktivne i zaslužne suvremenike. Ono što mi je posebno drago jeste što smo otkrili ne samo veliki broj osoba i suvremenika, već i mnogo listova, novina i časopisa koji do sada nisu evidentirani kao takvi. Najsloženiji posao u izradi Leksikona predstavljaju tzv. makropedijske ili velike, uopćene natuknice s pojmovima, primjerice u ovom broju, kršćanstvo, kolonizacija, komunizam, kršćanski socijalizam, koje trebamo kontekstualizirati u odnosu na bačke Hrvate. Zbog svega ovoga posao na izradi Leksikona traje duže“, ističe njegov glavni urednik dr. Slaven Bačić.

On je na početku predstavljanja pročitao 19 imena osoba koje su uglavnom u većoj mjeri dale svoj doprinos u stvaranju Leksikona a koje više nisu među nama, te im je minutom šutnje odana pošta.

Bačić je ovom prigodom podsjetio kako se 2002. godine počelo intenzivnije razgovarati o ideji oko pisanja Leksikona, okupljati suradnike, prikupljati potencijalne teme, upoznavati stručna i najšira javnost u Vojvodini, Hrvatskoj i Mađarskoj. Kao rezultat toga sastavljen je abecedarij od preko tri tisuće natuknica i prvi pilot svezak Leksikona koji je obradio slovo A izašao je 2004. godine.

„Do sada je to najtanji svezak s 59 stranica koji je obradio 77 pojmova. Kasnije je izdano njegovo drugo, malo prošireno izdanje, jer ga više nije bilo. Radi usporedbe, najopsežniji do sada bio je 9. svezak u kojem je obrađeno slovo H sa 190 pojmova na 229 stranica. U izradi dosadašnjih 13 svezaka Leksikona sudjelovalo je oko 150 autora (što fakultetski obrazovanih ljudi, što naturščika koji posjeduju mnogo podataka i znanja o pojedinim osobama), napisano je 1654 članka na 1445 stranica. Stiglo se otprilike do polovice slova K, a završetak ovog slova se planira početkom iduće godine. Ovo je 58. promocija po redu, a do sada je predstavljen u 24 mjesta u Vojvodini, Hrvatskoj, Mađarskoj i Bosni i Hercegovini“, naveo je neke od podataka glavni urednik.

Navodeći imena pojedinih suradnika Leksikona koji od samih početaka vrijedno rade na prikupljanju podataka i obogaćivanju sadržaja, Bačić je istaknuo kako je najveći prijatelj i promotor Leksikona bio Dujo Runje, koji se odazivao na sve pozive na promocije na kojima bi držao vatrene govore ponavljajući kako se ne mogu čekati bolja vremena, jer ona nikada neće doći i mora se raditi sada.

Slaven Bačić je podsjetio da je Hrvatsko akademsko društvo, u okviru kojeg se radi Leksikon, zahvaljujući ovom projektu 2007. godine dobilo priznanje Pro urbe koje Skupština grada Subotice dodjeljuje osobama i organizacijama za istaknuta djela koja značajno pridonose ugledu grada podizanjem njegovih materijalnih i duhovnih vrijednosti.

„Ono što nije napisano, ne postoji“

Najnoviji broj Leksikona predstavio je redoviti profesor Pravnog fakulteta u Osijeku u mirovini dr. Josip Vrbošić, navodeći kako je on veoma važan i, po njegovom mišljenju, na određeni način predstavlja novost spram dosadašnjih brojeva. Jer, kako je istaknuo, uz običaje, svetkovine, poznate osobe iz kruga podunavskih Hrvata, obuhvatio je i neke upravno-pravne, političke institucije i mjere koje nisu uobičajene u ovakvim leksikonima. To su primjerice pojmovi konfiskacija, konzervativizam, konkordat i dr.

„Ovo je zaista hvale vrijedan broj koji je dao opis, popis važnih događanja ne samo za hrvatsku zajednicu već i za puno šire područje. Misija Leksikona je velika, mnoge nacionalne manjine, grupacije ne rade svoje leksikone, već samo narodi kada dođu do određenog stupnja društveno-ekonomskog, političkog, kulturološkog razvoja, mogu raditi leksikon. Tako da je ovaj pionirski zahvat sigurno vrijedan i itekako značajan, na samo za bunjevačke i šokačke Hrvate u Vojvodini, već i za širu zajednicu u Srbiji, kao i u kontekstu različitih veza između ovdašnjih i Hrvata u Hrvatskoj. Ono što nije napisano, ne postoji. Ovdje su stvari sada zapisane i svatko ga može pročitati (i onaj tko je dobronamjeran i onaj tko to nije). Može pisati o njemu afirmativno, pozitivno ili ga kritički sagledati, a svaka kritika sigurno će dobro doći za pisanje budućih članaka i natuknica“, rekao je profesor Vrbošić.

Trinaesti svezak, koji obrađuje pojmove koji počinju slovima Ko i Kr sadrži 180 članaka koje je napisalo 57 autora. U pogledu osoba, najzastupljenija su prezimena Kopilović i Kopunović, a potom i Kovač, Kovačić, Krmpotić, Križanović.

Obogaćena slika

O značaju Leksikona podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca i o tome što on predstavlja u kontekstu ukupne kulturne situacije Hrvata u Vojvodini govorio je v. d. ravnatelja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov, jedan od pokretača ovog značajnog projekta.

„Broj i vrsta sadržaja koji se vežu uz hrvatsku zajednicu, bilo iz prošlosti, bilo iz sadašnjosti, u ogromnom su broju povećani. To znači da se slika nas samih, o nama samima povećala, obogatila, postala je cjelovita. Sada ne možemo reći da poznajemo samo povijest subotičkih Hrvata već s ponosom možemo istaknuti da znamo ono što je vezano uz Hrvate i iz drugih dijelova Bačke, dijelova Mađarske, vezano ne samo uz bunjevačke Hrvate, već i šokačke. Drugim riječima, mi smo do polovice Leksikona obradili cjelovito, relativno pouzdano, istinito, najveći dio onoga što je vezano uz povijest i sadašnjost podunavskih Hrvata, ne samo kada su u pitanju pojedinci i ono što su oni činili, nego kada su u pitanju i običaji, ustanove, veliki, makropovijesni procesi, veliki društveni fenomeni kao što je konkordat, najveći globalni fenomeni kao što je Katolička Crkva. Bogatstvo i raznovrsnost sadržaja koje sada imamo nakon ovih 13 svezaka Leksikona su neusporedivo veći, bogatiji i istinitiji u odnosu na ranije razdoblje“, istaknuo je Žigmanov.

S druge strane, kako je dodao, zahvaljujući Leksikonu, za pitanje povijesti i sadašnjosti Hrvata u Vojvodini počeo se zanimati daleko veći broj ljudi, što je rezultiralo većim brojem skupova na kojima su sudjelovali predstavnici iz znanstvenog života tematizirajući teme značajne za vojvođanske Hrvate. To je na koncu za ishod imalo povećan broj napisa, bilo u časopisima, periodici ili pak u samostalnim monografskim publikacijama.

„U tom smislu mislimo da smo uspjeli – kao posredna posljedica unutar rada na leksikonima, koje smo onda naravno slijedili unutar Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata – ekipirati znanstvenu zajednicu unutar našega prostora i imati jedan respektabilan broj istraživanja te posljedice istraživanja kao što su znanstvene studije, članci, rasprave, monografije itd. Također, neizravno smo uspostavili jednu dinamičnu scenu unutar znanstvenog života hrvatske zajednice u Srbiji i postali nezaobilazni faktor na koji referira svatko tko se zanima za Hrvate u Vojvodini“, rekao je Žigmanov.

Kako je naglasio, tijekom predstavljanja, premda spadaju među najslabije institucionalno razvijene, Hrvati u bačkom Podunavlju su jedina manjinska zajednica u Vojvodini i prva hrvatska zajednica izvan Hrvatske koja se može pohvaliti radom na vlastitom leksikonu.

To pojašnjava činjenicom da je kod drugih manjinskih zajednica u Vojvodini tako što nadomješteno kroz kritičke prikaze vlastite povijesti i književnosti, te kako svaka zajednica ima prikaze pojedinih segmenata kulturnog života, povijest glazbe itd. Također, oni unutar svoje kulturne situacije nisu imali tako veliku potrebu. Za razliku od njih, Hrvati u Vojvodini nisu imali ni svoje znanstvene, visokoškolske, kulturne institucije i u jednom sretnom trenutku nakon 2000. godine, prostora kada je sloboda bila veća i sigurnost značajnija, kada je unutar hrvatske zajednice postojala velika komunikacija i generacijski i međusektorski u smislu različitih područja kulturnog života, došlo se do kritičnog broja ljudi koji su ušli u ovu avanturu.

„Svjedoci smo 15 godina nakon toga da smo na pola puta. Neki su prigovarali da bi to moglo biti brže i bolje. Poznajemo i druge, slične projekte – Hrvatski biografski leksikon koji izdaje Leksikografski zavod Miroslav Krleža u Zagrebu s preko 200 uposlenika i dalje je, od 1983. godine, na nešto malo više od pola puta u izradi svog leksikona, a prva opća enciklopedija u Francuskoj nikada nije ni dovršena. Drugim riječima, to su procesi dugog trajanja i tu, ukoliko se postave određeni standardi, visoki kriteriji kakve smo mi postavili, ne treba davati pozornost na brzinu već na kvalitetu onoga što je urađeno“, istaknuo je Žigmanov.

Prije početka predstavljanja posjetitelji su mogli čuti Minijaturu za leksikon koju je 2004. skladao subotički skladatelj Hrvoje Tikvicki, a tijekom promocije, putem power point prezentacije vidjeti oko 300 fotografija s brojnih predstavljanja Leksikona od 2004. godine, koje je većinom snimio naš poznati fotograf Ivan Ivković Ivandekić.

Predstavljanju Leksikona, među ostalima, prisustvovali su predstavnici Veleposlanstva Hrvatske u Srbiji i Generalnog konzulata Hrvatske u Subotici.

Izvor: Hrvatska riječ (Ivana Petrekanić Sič)