„Ova knjiga jest historiografija, ali u njoj je riječ o kombinaciji povijesti, publicistike i autobiografskih elemenata. Autorica je to vješto iskoristila i napravila lako, čitko i pitko djelo koje, na primjeru pojedinačnih povijesti, omogućuje da se dosta toga sazna o životima običnih, tzv. malih ljudi“, rekao je ravnatelj Povijesnog arhiva iz Subotice Stevan Mačković, predstavljajući 14. prosinca 2017. godine novu knjigu Katarine Korponaić Tajanstvena Subotica(Porodična i zavičajna hronika).

Isitičući kako je u knjizi riječ o lokalnoj, zavičajnoj povijesti, on je u ime nakladnika rekao kako bi bilo dobro da netko napravi bibliografiju onoga što se o Subotici do sada pisalo (na svim službenim jezicima u Gradu, te na engleskom i njemačkom), te da bi u tom slučaju Tajanstvena Subotica svakako našla svoje mjesto u toj publikaciji. Navodeći primjer Katarine Korponaić, koja je dane i dane provela istražujući povijest svoje porodice, Mačković je rekao kako u posljednjih desetak godina broj ljudi koji se u Povijesnom arhivu zanimaju za obiteljsko podrijetlo sve više raste.

Recenzent knjige, sociolog, novinar i dugogodišnji kolega i prijatelj Katarine Korponaić Ljubomir Đorđević rekao je kako osobno nema iskustava kakvih je ova knjiga prepuna: rođen u Sarajevu, nakon dvadesetak dana roditelji se preselili u Suboticu, porodični korijeni od tursko-bugarskih do slovačko-hrvatskih i bliža i dalja rodbina razasuta od Makedonije do Slovenije...

„U tom smislu, ja sam osobno tvorac vlastitih sjećanja, i to je lijepo. Ali, čini mi se da je ono o čemu Kaća piše još ljepše“, rekao je Đorđević.

Citirajući dio iz recenzije koju je napisao, on se pozvao na misli Henrija Lefèbvrea:

„... Mi tražimo ljudsko suviše daleko, ili suviše ‚duboko‘, u oblacima ili misterijama, dok nas ono čeka i opsjeda sa svih strana... Ostaje nam da otvorimo oči, sasvim jednostavno, i ostavljajući u isti mah tmine metafizike i lažne dubine ‚unutrašnjeg života‘, da otkrijemo golemi ljudski sadržaj u najskromnijim činjenicama svakidašnjeg života“, rekao je Đorđević, zaključujući kako Tajanstvena Subotica zaista jest »porodična i zavičajna povijest«, uz uvjerenje kako će knjiga doživjeti bar još jedno ili dva proširena izdanja.

Navodeći kako se za dublje istraživanje vlastite povijesti odlučila upravo na predstavljanju svoje prve knjige (Stare subotičke porodice) prije pet godina, Katarina Korponaić je rekla kako ni slutila nije da će se to jednom pojaviti u formi knjige.

„U tom istraživanju doživjela sam čitav jedan paralelni život; događale su mi se ‚slučajnosti‘ koje su mi otvarale sljedeća vrata. Stoga sam počela pisati Dnevnik, ali sam shvatila da i on postaje sve opširniji. Istraživanje svojih korijena nisu samo dokumenti nego su to i susreti s emocijama, a prva od njih svakako je osjećaj pripadnosti porodici koja na ovim prostorima traje jako dugo“, rekla je Katarina Korponaić, dodajući kako joj je tijekom istraživanja jačao i osjećaj zahvalnosti prema svojim precima, ali i ponos zbog toga što je Subotičanka.

Na koncu, ona se još jednom zahvalila Povijesnom arhivu i Gradskom muzeju na nesebičnoj pomoći, uključujući i stručnu, ali i donatorima bez kojih bi Tajanstvena Subotica ostala samo u domeni zapisa unutar najuže obitelji čije se prezime u ovom gradu prvi puta spominje 1721. i koja od tog doba bilježi nasljednike iz trinaeste generacije.

Izvor: Hrvatska riječ(Z. R.)