Predsjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća Jasna Vojnić voli u svome govoru koristiti metafore i paralele kako bi pojasnila svoja stanovišta, ciljeve i principe kojima će se rukovoditi u svome radu na novoj dužnosti. Tako kaže kako je za uspjeh potrebno „da se više kockica poklopi“, to jest da uspjeh u radu ovisi o angažiranosti ljudi iz Vijeća, ali tek nakon što država stvori preduvjete i da „zeleno svjetlo“ za njihovo rješavanje. Čvrsto je uvjerena da se „osobnim ulozima, talentima, posvećenošću i dodatnim angažmanom može puno uraditi na ostvarivanju manjinskih prava, ali samo ako u tomu budu sudjelovali i drugi članovi zajednice, osim članova Vijeća, i uz oslanjanje na „dobro promišljene, iskomunicirane i organizirane planove, elaborate i vizije“.
Foto: Facebook stranica HNV
Vojnić je od 2015. radila na dužnosti dopredsjednice Odbora HNV-a za obrazovanje, a 2016. imenovana je na mjesto savjetnice predsjednika HNV-a za razvojne projekte hrvatske zajednice u Srbiji. Na prvoj sjednici novoga saziva HNV-a, održanoj 4. prosinca 2018., izabrana je za novu predsjednicu Vijeća. Novina u ovome sazivu će biti profesionaliziran rad same predsjednice što znači njezino svakodnevno prisustvo i, kako kaže, posvećenost izvršavanju svih obveza – od osmišljavanja i koordinacije aktivnosti do realizacije. A ono na čemu inzistira jest otvoreno komuniciranje, konstruktivne rasprave i pluralnost mišljenja, decentralizacija i formiranje timova, odbora i povjerenstava čiji će članovi biti ne samo vijećnici i elektori nego i svi drugi koji imaju želju i volju pridonijeti radu vijeća.
Već prvog radnog ponedjeljka, u tjednu nakon Vašeg izbora za predsjednicu Hrvatskog nacionalnog vijeća, imali ste sastanak u Pokrajinskoj vladi. Što su bile teme sastanka i što je dogovoreno?
Prvi radni ponedjeljak nakon izbora nije se puno razlikovao od nekih drugih ponedjeljaka. Naime, današnje obveze su bile već ranije preuzete, no na sreću i zahvaljujući izbornom rezultatu su bile i realizirane. Najprije smo bili u Skupštini Autonomne Pokrajine Vojvodine na obilježavanju 50. godišnjice prevodilačke službe u pokrajinskim tijelima. Samo da podsjetim da je hrvatski jezik u tijelima i organizacijama AP Vojvodine u službenoj uporabi od 2009. godine što je za hrvatsku zajednicu od velikog značaja. Zatim smo imali sastanak radne skupine za osnutak obrazovno-odgojnog, odnosno školskog centra gdje smo nastavili usuglašavanje i dogovore oko pravnih pitanja, izmjene mreža osnovnih i srednjih škola i predškolskih ustanova te dopune elaborata opravdanošću i financijskim dijelom ovog projekta. Prema sadašnjoj dinamici, školski centar kao pravno tijelo bi mogao biti osnovan već na proljeće, nakon čega bi uslijedio dio vezan za rekonstrukciju i izgradnju, a nakon izmještanja dvije škole koje trenutno koriste prostorije budućeg centra. Dakle, uobičajeni sastanak radnog karaktera, dok smo na koncu prisustvovali svečanom prijemu u Pokrajinskoj vladi povodom obilježavanja Dana ljudskih prava.
Od Hrvatskog nacionalnog vijeća Hrvati u Srbiji očekuju mnogo, u različitim domenama ostvarivanja manjinskih prava ali i općenito u poboljšanju vlastitog položaja u društvu. Koje su ovlasti manjinskih vijeća, i u kojoj mjeri Vijeće samostalno može odlučivati o pitanjima bitnim za Hrvate u Srbiji? Drugim riječima kada je riječ o obrazovanju, kulturi, informiranju, službenoj uporabi jezika oči su uprte u HNV i očekuje se da ono rješava sve postojeće probleme a pitanje je koliko od HNV-a ovisi hoće li se problemi rješavati a koliko od državnih, pokrajinskih i lokalnih vlasti.
Za uspjeh u bilo kojoj domeni djelovanja neminovno je da se više kockica poklopi. Neke stvari ovise o angažiranosti ljudi iz vijeća, ali tek nakon što država stvori preduvjete i da „zeleno svjetlo“ za njihovo rješavanje. Posljedice dugog razdoblja administrativne šutnje i jednosmjerne prepiske s predstavnicima vlasti još se i sada osjete. Dakle, uz preduvjet koji ranijih godina možda nije postojao, a ni danas još uvijek ne postoji u dovoljnoj mjeri, a to je pozitivna politička klima, neophodno je veliko angažiranje, tvrda upornost i nepoljuljana ustrajnost brojnih pojedinaca. Kada sve to stavimo na jedno mjesto, možemo reći da će se dogoditi ostvarivanje nekog prava ili povećanje opsega njegovog korištenja, koje je već vjerojatno davno bilo omogućeno kroz zakonodavni okvir. No, uz sve te pretpostavke, koje u narednom razdoblju i narednom sazivu vjerujemo da će postojati, sve izazove će nemoguće biti riješiti. U svojim govorima na izbornoj i konstituirajućoj sjednici nisam obećavala ništa osim napornog rada. Ne smijemo zaboraviti da smo još uvijek mlada zajednica, ranjena brojnim povijesnim događanjima te da je po pitanju institucionalne izgradnje pred nama još dalek put, u čemu veliku ulogu treba odigrati kako Srbija tako i Hrvatska, prije svega kroz osiguranje potrebnih financijskih sredstava. Ukoliko želimo iskoristiti mogućnosti i adekvatno odgovoriti na izazove koji će se naći pred nama, nedostatke jedino možemo nadomjestiti osobnim ulozima, kako talenata tako i dodatnim angažmanom i posvećenošću. Uspjeh jedino može doći ako u tome budu sudjelovali i drugi članovi zajednice, osim elektora i vijećnika, i ako oči i ruke ne budu uprte u HNV nego u istom smjeru u dobro promišljene, iskomunicirane i organizirane planove, elaborate i vizije.
S kolikim sredstvima Vijeće raspolaže i je li to dovoljno za funkcioniranje Vijeća i programske i projektne aktivnosti?
Hrvatsko nacionalno vijeće raspolaže s proračunom od oko 150 tisuća eura na godišnjoj razini, naravno u dinarskoj protuvrijednosti, od strane Republike, Pokrajine i Grada Subotice ove godine dobili 18.031.542 dinara. Ukoliko hoćemo osigurati dodatna sredstva, to činimo putem natječaja i donacija od čega najviše iz Republike Hrvatske. Od sredstava iz proračuna Republike, AP Vojvodine i Grada Subotice, prema najnovijem Zakonu o nacionalnim vijećima nacionalnih manjina polovica se mora utrošiti na održavanje i rad vijeća (plaće uposlenih, honorare vanjskim suradnicima, održavanje sjednica, putne troškove te institucionalne troškove – komunikacije, komunalije, grijanje…), a druga polovica ide na programske i projektne aktivnosti u obrazovanju, kulturi, informiranju i službenoj uporabi jezika i pisma. Usporedbe radi Srpsko narodno vijeće u Hrvatskoj raspolaže s pet puta većim iznosom, a Mađarsko nacionalno vijeće u Srbiji je imalo nešto manje od 14 milijuna eura. Je li ono čime raspolažemo dovoljno novca da napredujemo ubrzanim koracima, podignemo udruge, unaprijedimo obrazovanje, obogatimo manifestacije, povećamo medijsku vidljivost i institucionalno se izgradimo mislim da je suvišno komentirati. No, plan nije sažaljevati se i prebirati sitniš po vreći, nego osigurati dodatna sredstva preko projekata i naše matične domovine te uključivanjem brojnih ljudi iz zajednice.
Koliko sredstava će biti izdvojeno za projekte, a koliko je predviđeno za funkcioniranje Vijeća?
Za razliku od prethodnih godina, a zbog usvajanja izmjena i dopuna Zakona o nacionalnim vijećima nacionalnih manjina, detaljna uputstva i parametri za kreiranje proračuna za 2019. godinu još nisu poznati, niti ima naznaka kada će biti. Na potezu je Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave i Kancelarija za ljudska i manjinska prava. Jedino što je poznato jest grubi omjer programskih i projektnih sredstava prema sredstvima nužnim za funkcioniranje, koji iznosi 50% : 50%, kako sam već rekla. Dakako, niti sredstva ostvarena po natječajima nije moguće predvidjeti jer bi to značilo prejudiciranje odluke komisija koje o raspodjeli sredstava odlučuju.
Koliko ljudi je stalno uposleno u Vijeću i omogućuje li taj broj dobro funkcioniranje Vijeća i rad na razvojnim projektima važnim za Hrvate u Srbiji?
Stalno je uposlena samo jedna osoba – to je administrativno-poslovni tajnik. Kao dužnosnici, do sada je bilo uposleno dvije osobe – predsjednik Izvršnog odbora i osoba koja je bila članica Izvršnog odbora zadužena za obrazovanje. Dvije osobe su angažirane putem projekata, i to zahvaljujući sredstvima iz Hrvatske – to je mjesto međunarodnog tajnika i savjetnice za razvojne programe HNV-a. Ostali su radili kao volonteri uz simboličnu naknadu. Ako znamo da Mađarsko nacionalno vijeće ima 20-ak uposlenih, a nadležnosti su iste u oba vijeća, onda je jasno da nas je bilo malo. Stoga će veliki izazov biti kako osigurati dodatna sredstva da se u kadrovskom smislu bolje ekipiramo. Ako ste nekada vidjeli sliku gdje se ispod manjeg djeteta mora podmetnuti nešto da bi jednako vidio preko ograde kao i starije dijete, razumjet ćete da nas treba biti ne 20, nego 40 kako bismo mogli dostići razinu ostvarivanja prava nekih „starih“ ili „financijski poduprtih“ zajednica. No, za početak i s pet posvećenih osoba te dodatnim angažiranjem suradnika u Vijeću možemo dosta toga napraviti.
Što se promijenilo za Vas osobno od kada ste izabrani za predsjednicu Vijeća, budući da ste prethodnih nekoliko godina radili kao savjetnica predsjednika, a sada ste Vi predsjednica?
Promijenio se osjećaj da više nisam sama. Kada pogledate fotografiju elektora, vidite 78 profesionalno izgrađenih, iskusnih ljudi, stručnjaka u različitim domenama. Mnogi od njih su i do sada radili posvećeno za zajednicu, a pozitivna klima unutar jezgre budi nadu da će „stara šljiva na proliće rodit“.
Hoćete li nešto mijenjati u radu Vijeća?
Najprije ćemo zaštititi i sačuvati sve ono što je bilo vrijedno i dobro urađeno, a toga nije malo. Cjelovito obrazovanje postoji u svim ciklusima – od vrtića do fakulteta, Hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture izučava se u 15 škola i 11 naselja u Vojvodini, ustaljen je bogat program izvannastavnih aktivnosti, preko 400 kulturnih manifestacija godišnje, više od 400 objavljenih knjiga na hrvatskom jeziku do sada, 40-tak udruga kulture, hrvatski jezik je služben i u uporabi u pokrajinskim tijelima, u šest naselja u Vojvodini, imamo i elektroničke i tiskane medije, vidljivi smo u Hrvatskoj, osnovane su NIU Hrvatska riječ i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, kupljene kuće za smještaj dvije institucije, plac za treću, suradnja s ministarstvima, matičnom domovinom, veleposlanstvom, crkvom i Demokratskim savezom Hrvata u Vojvodini je postavljena na zdravim temeljima... Imamo li pravo, uzimajući u obzir sve postignute uspjehe u zadanim uskim okvirima i ograničenim resursima, biti nezahvalni? Sjećam se jedne edukativne radionice od prije petnaest godina kada sam bila u skupini koja je dobila samo jednu olovku i papir, a zadaća je bila sagraditi kuću. Skupina za susjednim stolom je imala istu zadaću, ali je dobila pun stol materijala, ljepila, slamčica, plastelina... Možete samo zamisliti te osjećaje nepravednosti gledajući susjede kako kreativno diskutiraju što će i kako iskoristiti za gradnju, a vi ipak smognete snage i nacrtate shemu kuće, presavijete papir, nacrtate prozore i na njihovim rubovima jako pritisnete kako biste ih izrezali jer se škarice nalaze tek za drugim stolom. Dakle, što ću promijeniti? Najprije ću jače pritisnuti olovku kako bi se prozori izrezali. To podrazumijeva profesionaliziran rad samog predsjednika – svakodnevno prisustvo i posvećenost izvršavanju svih obveza – od osmišljavanja i koordinacije aktivnosti do realizacije. Formiranje timova, odbora i povjerenstava čiji će članovi biti ne samo vijećnici i elektori nego i svi drugi koji imaju želju i volju pridonijeti radu Vijeća. Decentralizirati donošenje odluka i prenijeti ovlasti i zadaće na pojedine odbore. Napraviti klimu otvorenog komuniciranja, konstruktivnih rasprava i pluralnosti mišljenja. Uključiti Hrvate koji se do sada možda nisu osjećali dijelom zajednice... a onda će sve velike projekte i započete i one koji nam tek predstoje biti moguće realizirati.
Kakvom ocjenjujete suradnju s tijelima vlasti u Srbiji?
Moj brat, kada me nije htio uvrijediti da mi nešto ne stoji lijepo, rekao bi: „Pa, moderno je“. Tako i ja ocjenjujem: „Suradnja je potencijalna“. Ima elemenata, u posljednje vrijeme sve više, koji bi se mogli ocijeniti izuzetno pozitivnima kao što su otkup kuće Josipa bana Jelačića, otvaranje odjela u Medicinskoj školi, lektorata na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, obnova Doma kulture u Tavankutu i mosta preko kanala u Monoštoru, ali još uvijek izostaje proaktivni odnos kakav na primjer očekujemo prilikom davanja mogućnosti djeci da izučavaju izborni predmet Hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture i još uvijek neugodnih i negativnih iskustava kakav je bio „slučaj Bereg“ ili pitanje povrata Hrvatskog doma u Mitrovici. Dakle, suradnja je potencijalno dobra, prije svega zbog otvorenosti, zahvalnosti za svaki pomak i lojalnosti s naše strane.
A kakvom ocjenjujete suradnju s tijelima vlasti u Hrvatskoj?
Ohrabrujućom. Uspostavljena je redovita komunikacija s predsjednicom Hrvatske Kolindom Grabar-Kitarović i premijerom Andrejom Plenkovićem. Osjetljivost za „naša pitanja“ se povećala u posljednjih nekoliko godina, suradnja sa Središnjim državnim uredom za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Veleposlanstvom i Generalnim konzulatom je redovita i obećavajuća, spremnost za pomoć postoji u zajednici županija, kod pojedinih gradova, pojedinaca, udruga pa čak i sindikata... Na nama ostaje samo da jasno artikuliramo potrebe i vjerujem da podrška neće izostati. No, moram napomenuti da sam do sada neposredna iskustva imala samo u području obrazovanja, a suradnju u ostalim područjima ću tek imati prilike iskusiti.
Lista HRvati Zajedno ušla je u izbore za HNV s detaljnim programom i ciljevima. Što će Vam od navedenih ciljeva biti prioriteti u 2019. godini?
Prioritet u 2019. godini će biti napraviti prioritete. A onda i vrlo operativne akcijske planove. Dobro planirani gantogram (plan aktivnosti) za svaku od navedenih aktivnosti iz predizbornog programa bit će pola posla. Na primjer, kada smo započeli s projektom osnivanja školskog centra morali smo izraditi detaljni plan aktivnosti u više područja: pravni, građevinski, ekonomski, medijski dio... Dakle točno pobrojati aktivnosti u slijedu kojim se trebaju realizirati do u detalja, kao što je npr. izmjena Plana detaljne regulacije kako se dio čestice predviđene za izgradnju Centra ne bi pretvorio u javno građevinsko zemljište namijenjeno za izgradnju prometnice i sl. Dakle, program liste HRvati Zajedno sa svim navedenim projektima od trajnog i odgovarajućeg smještaja NIU Hrvatska riječ, obnove prostora rodne kuće bana Jelačića osnivanje kazališta – scene na hrvatskom jeziku, Muzeja baštine Hrvata u Srbiji, Centra za razvoj zajednice, Centra za usavršavanje na Jadranskom primorju, podrške udrugama kulture pa do stvaranja „košnice“ ljudi koji su spremni svoje talente i vrijeme staviti u službu zajednici već je otpočeo s pripremnim aktivnostima gotovo u svim područjima. No, rezultati će, neki prije neki kasnije, tek postati vidljivi.
Kada je u pitanju praćenje ostvarivanja prava nacionalnih manjina te provođenja preporuka Međuvladinog mješovitog odbora za manjine jedan od problema svih ovih godina je bio (i jeste) što nije uspostavljen sustav statističkog sumiranja podataka na temelju kojeg bi se moglo precizno pratiti ostvaruju li se prava manjina i u kojoj mjeri, postoji li diskriminacija itd. Srbija je na Međuvladinoj konferenciji u Bruxellesu u procesu pridruživanju EU otvorila poglavlje 18 koje se odnosi na statistiku. Hoće li se to odraziti i na prikupljanje podataka vezanih uz nacionalne manjine u Srbiji?
Bez brojki ništa. I najmanji projekt kada se radi mora imati ogoljeno stanje, a kamoli kada se radi o ocjenjivanju stupnja ostvarivanja manjinskih prava. Kod nas, na primjer, nikada još nije došlo do „pada broja uposlenih pripadnika“ hrvatske zajednice u javnom sektoru. Jer nikada nije niti postojao egzaktan broj uposlenih. Pripadnici srpske manjine u Hrvatskoj svaku sjednicu MMO-a komentiraju povećanjem, odnosno padom, i na temelju toga inzistiraju na promjeni. Kada se brojke stave na stol, mi samo sležemo ramenima jer kod nas je, iz nekog razloga, sustav prekompliciran i prevelik te je stanje nemoguće izraziti u brojkama. Preporuke su svaki puta do sada sadržavale uspostavljanje sustavnog praćenja niza indikatora i njihovu statističku obradu. No, vjerujem da će otvaranjem ovog poglavlja to biti i realizirano... Nadam se ne na način da nas stanje paralizira nego osnaži, osvijesti i organizira.
Izvor: Hrvatska riječ (Jasminka Dulić)
