Diplomirani pravnik i dugogodišnji predsjednik Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva Matija Gubec iz Tavankuta Ladislav Suknović ovogodišnji je dobitnik priznanja dr. Josip Andrić za doprinos hrvatskoj kulturi, kojega dodjeljuje Hrvatsko nacionalno vijeće. Suknović je član Gupca od najranijih školskih dana, u početku s prekidima uključen u folklornu sekciju, potom od 1996. godine uključen u dramsku sekciju, a po povratku sa studija izabran u Upravni odbor Udruge. Od 2007. godine u dva mandata je biran za predsjednika Udruge.

HR: Što Vam znači priznanje dr. Josip Andrić?

Moja ljubav prema Gupcu i svom zavičaju krunisana je ovim priznanjem. Zahvalan sam dragim osobama koje su me kandidirale, ali i Povjerenstvu i vijećnicima HNV-a koji su podržali prijedlog i smatrali da zaslužujem priznanje. Ova nagrada ne pripada samo meni, ona pripada i mojoj obitelji koja me sve ove godine podržava u mom angažmanu i radu u hrvatskoj zajednici. Osim njih, nagrada svakako pripada i požrtvovanom timu Gupca i svim članovima, koji svakodnevno sudjeluju u provođenju naših ideja i zamisli u djelo. Rad u kulturi nije nimalo lak niti jednostavan, pogotovo je otežavajuća okolnost baviti se kulturnom pa i drugim aktivnostima u seoskoj sredini. Vjerojatno drugima djelujemo kao čudaci koji iz dana u dan u jednoj seoskoj sredini pronalaze nove ljepote, nove mogućnosti i nove potencijale. Nadamo se svjetlijoj budućnosti upravo u jednoj takvoj sredini. Stoga zahvala pripada i svim dobrim ljudima, dobrotvorima i donatorima koji su podržali naše zamisli i spremno odgovorili na moje pozive. Kada novinari pitaju što je recept uspjeha u Tavankutu – spremno im odgovorim da je recept to što mi ovu priču ne radimo, mi je živimo.

HR: Ono što vaš HKPD izdvaja od većine drugih društava je iskorak u kulturni i ruralni turizam. Što vi, u tom smislu, nudite; koji je ukratko koncept te „priče“?

Priča o seoskom turizmu u Tavankutu započela je koncem 2011. godine, kada je Tavankut odabran za jedno od deset najturističkijih sela Vojvodine, među 45. kandidiranih sela priličnih kvaliteta. Zanimljivost je da je kandidaturu za Tavankut podnijela udruga HKPD Matija Gubec, dok su u drugim slučajevima kandidature podnosile mjesne samouprave. U to vrijeme, mali iskorak je učinjen i samom činjenicom da smo okupili sve relevantne udruge, institucije i istaknute pojedince na teritoriju sela u želji što kvalitetnijeg i cjelovitijeg prikaza naših mogućnosti. To je vrijeme kada Tavankut nije raspolagao niti s jednim ležajem, a privlačenje turista je tek bio veliki izazov koji nas je čekao u budućnosti. Zasigurno da je slama kao naš brand, u kombinaciji s kulturnom baštinom i srdačnom dobrodošlicom stvorila ambijent u koji gosti rado dolaze, a oni koji jednom navrate požele ponovno doći u Tavankut. U kreiranju turističke ponude imali smo u vidu našu kulturnu baštinu koja je postala sastavni dio turističkog proizvoda koji smo ponudili tržištu, a time smo postojeće projekte, aktivnosti i sekcije osnažili i oplemenili novim sadržajima. U početku je to bila ponuda koja je osmišljavala boravak i zadržavanje turista nekoliko sati. Danas ova ponuda, koja nosi naziv Snovi od slame, temelji se na cjelodnevnom programu i boravku turista u Tavankutu. Sada se planovi razvijaju u cilju duljeg zadržavanja gostiju kroz različite oblike aktivnog odmora, različite radionice i boravka u prirodi prilagođeno potrebama različitih generacija i interesiranja. Svima kojima godi seoska sredina, mirno okruženje, prirodno i kvalitetno odabrana i pripremljena hrana, Tavankut je prava destinacija. Boravak u Tavankutu danas podrazumijeva da našim gostima i u našoj organizaciji nudimo obilazak Subotice i Palića.

HR: Koliko je ta turistička „priča“ zaživjela u praksi?

Danas Tavankut broji 50 smještajnih jedinica koje su raspoređene u četiri objekta: Etnosalaš Balažević, Galerija slika od slame, bivši samostan časnih sestara, te prostorije u Osnovnoj školi Matija Gubec. Kada govorimo o prošloj godini, bilježi se oko četiri tisuće turističkih posjeta i oko trista devedeset ostvarenih noćenja. Naravno, ovakve brojke su postignute zahvaljujući razvojnoj koncepciji organizacije kulturnih projekata i manifestacija većim dijelom prilagođenih za turiste. Tu su svakako najzanimljivije Kolonija slamarki, Seminar bunjevačkog stvaralaštva, Tavankutski festival voća, izložbe, radionice i brojne druge aktivnosti vezane za svakodnevni salašarski život.

HR: Imate li dovoljno kapaciteta, ljudskih i financijskih, da izgurate taj projekt? Ima li dovoljno mladih članova zainteresiranih da pomognu u tome?

Početak je bio vrlo skroman s jednom uposlenom osobom, danas imamo po projektima petero uposlenih i brojne volontere koji nam pomažu u izgradnji ne samo turističke priče u Tavankutu već i cijele lokalne zajednice, kao i neophodne infrastrukture. Stvorili smo lokalnu mrežu dobavljača svih potrebnih namirnica i na taj način snažimo naše lokalne proizvođače, animiramo i potičemo i privatne osobe da se uključe u turističku ponudu. Posla je mnogo pogotovo iz razloga što smo oslonjeni uglavnom na vlastite snage, infrastruktura sela i signalizacija su nezadovoljavajuće, međutim mi nemamo vremena za čekanje. S obzirom na skromne uvjete smještaja upodobljene trenutačnim mogućnostima, u planu je izgradnja komfornijih smještajnih jedinica u okviru Galerije čime bismo mogli privući i zahtjevnije goste za noćenje u Tavankutu.

HR: Kada je u pitanju dolaženje do sredstava na natječajima, ali i mimo njih, Gubec je lider među ovdašnjim hrvatskim udrugama, a reklo bi se i šire. Koji bi bio Vaš savjet drugim udrugama, kako da dođu do sredstava za svoje projekte? Na koja vrata i kako „zakucati“?

Koliko je zapravo važno dobro formulirati svoju projektnu ideju, kroz iskustvo svjedočimo da je daleko važnije dobro napisati i obrazložiti financijsko izvješće, odnosno donatorima pružiti što točniju informaciju i dokaz o utrošenim sredstvima, odnosno materijalu. Kada govorimo o financijskim sredstvima svakako najveći izvor tih sredstava je putem natječaja. Imamo mali ali vrijedan tim koji prati sve natječaje, aplicira i potom izvještava. Osim toga, rekao bih da se daleko veći dio sredstava, odnosno potrebnog materijala, može pribaviti izravno od proizvođača, koji se radije opredjeljuju i izdašniji su donirati materijal nego li novac, koji je danas svima teško pribaviti. Kada govorimo o izgradnji, adaptaciji i opremanju naših prostora lista donatora i dobročinitelja je poprilična i mi smo svjedoci da su ljudi spremni pomoći bilo kroz građevinski materijal, građevinske usluge, opremanje soba i prostorija potrebnim mobilijarom. Od velikog broja dobrih ljudi smo besplatno dobili potreban inventar i time uštedjeli prilična sredstva. Sve ležajeve smo opremili novima dekama i posteljinom koju smo dobili od naših donatora.

HR: Vodstvo HKPD-a je, kako se u praksi pokazuje, osposobljeno za pisanje projekata. Gdje ste i kako stjecali znanja i vještine potrebne za to?

Prvi preskromni projekt u Gubecu sam napisao 2000. godine u to vrijeme na osobnom računalu tadašnjeg predsjednika u Gornjem Tavankutu bez ikakve prethodne edukacije. Udruga prvo polovno računalo dobiva 2002. godine. Od tada pa sve do danas se učimo na vlastitim pogreškama, dorađujući postojeće projekte ili s velikim naporom ulazeći u nove zahtjevnije i kompliciranije koji se iskustvom lakše svladavaju. U 2015. imali smo 35 odobrenih projekata od preko 60 napisanih-apliciranih. Ukoliko nam ideja ne prođe, treba nanovo pokušati i ne odustati.

HR: Udruga je vidljiva i u tzv. velikim medijima, od RTS-a i HRT-a do RTV-a. Kako vam to polazi za rukom?

U samom startu bavljenja turizmom bilo nam je sasvim jasno da moramo biti što vidljiviji u javnosti kako bi potencijalni gosti doznali za nas i naše ponude. Zapravo je turizam bio dobra prilika da još više i kvalitetnije ispromoviramo našu kulturnu aktivnost i naše sekcije. I tako smo započeli s pozivima, lobiranjem pa pomalo i uljudnim nametanjem. Nakon dolaska navedenih medija uvjerili su se da imaju zahvalne sugovornike s puno zanimljivih tema i projekata. Medijima morate ugađati kao i svakom gostu koji nam dolazi, pa je to siguran razlog ponovnog dolaska i odabira nove teme i zanimljivih događaja.

HR: Planovi udruge, gdje vidite Gubec za pet ili deset godina?

Uspjeh ovisi o dobrom strateškom planiranju i još boljem financijskom upravljanju, jer je tržište iznimno konkurentno. Naravno planova i želja je mnogo, ali ih treba staviti u realne okvire. Gubec vidim kao okosnicu razvoja Tavankuta, ali i kao udrugu koja će biti od pomoći sličnim udrugama u hrvatskoj zajednici, kroz partnerske odnose, logistiku i projektne aktivnosti. Stvaranjem stabilne i jake mreže udruga možemo očekivati i vlastiti napredak, kao i napredak cijele hrvatske zajednice. Razvojem postojeće infrastrukture, Gubec će biti ozbiljan partner, kako u kulturnom, a tako sigurno i u turističkom segmentu Subotice. Uz potporu Gradske uprave, Tavankut može postati ozbiljna i bogatija nadopuna trenutno skromnoj turističkoj ponudi grada.

HR: Kao dugogodišnji aktivist u hrvatskoj zajednici, kako vidite aktualnu situaciju u tom području?

Problema i nedostataka, ali i prostora za afirmaciju ima na svakom koraku, međutim to nas ne smije obeshrabriti. Uspješnost se mjeri sposobnošću nadvladavanja problema i snažnijim aktivizmom na svim poljima. Aktivnost naše Udruge se zasigurno proteže i na druga područja manjinskog organiziranja i napredovanja. Mi koji djelujemo na terenu moramo biti nositelji ideja ali i aktivni sudionici realizacije svih aktivnosti u zajednici. Smatram i duboko sam uvjeren da naša zajednica ima izuzetno dobre potencijale i to kako u bogato baštinjenoj tradiciji, vrijednim ljudima, privrženim pojedincima tako i u disperziranosti zajednice koja bi se mogla preokrenuti u dobitak ukoliko postoji volja i želja za suradnjom i napredovanjem. Mi svjedočimo da upornost, rad i privrženost mogu biti siguran put razvoju lokalne hrvatske zajednice. Hajde da pokušamo isti model preslikati na cijelu hrvatsku zajednicu u Srbiji: ujedinjeni možemo još i više, a sigurno bolje i kvalitetnije, prostora ima za sve.

Izvor: Hrvatska riječ (Davor Bašić Palković)