Malo mjesto nadomak Subotice – Bikovo prije stotinu godina dobilo je svoju mjesnu crkvu, građenu s puno ljubavi i vjere, koja i danas ponosno stoji i podsjeća na neka davna vremena. 
Upravo o tome je govorio tamošnji župnik vlč. Julije Bašić, kojega smo posjetili ovim, jubilarnim povodom. Naime, Bikovčani su 21. svibnja, skromno i jednostavno, kako su samo i mogli, proslavili veliki i značajni jubilej – 100 godina od početka gradnje crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo. 

Gradili je sami vjernici 

Velike želje i planove imao je i vlč. Bašić: 
„Želio sam svečano proslaviti ovaj značajan jubilej, ali zbog epidemioloških mjera obilježili smo ga vrlo skromno. Osobito mi je drago prisjetiti se moga dolaska u ovu župu, gdje sam župnik već pune 42 godine, osam mjeseci i s današnjim danom (1. lipnja) 12 dana. Mogu reći da smo puno toga proslavili zahvaljujući odazivu vjernika na svaki moj poziv, ali nažalost 100. obljetnicu nismo mogli. Bilo nas je svega 47 na misi kada smo zahvalili za stotinu godina kako je ova crkva nabijena od zemlje, na kojoj se i nalazi", ističe s ponosom vlč. Bašić i dodaje: „Nadam se da će ovo vrijeme pandemije brzo proći i da ćemo, budući da se ova crkva nabijala i gradila tri godine, moći na svečani način proslaviti taj jubilej. Naime, 21. svibnja 1921. godine Senat kraljevskoga slobodnoga grada Subotice donio je odluku da se na Bikovu pokraj stare bikovačke škole može graditi crkva. Kako su to vjernici s oduševljenjem dočekali, sami su se organizirati i počeli ju graditi bez nekog posebnog odobrenja crkvenih dostojanstvenika. Zemljište na kom je crkva izgrađena darovao je Bela Malagurski, a crkva je građena – nabijana baš kao što su nabijani i salaši. Tako je rukama našega življa nastala ova crkva."
Posljednja velika obnova rađena je 2000. godine, kada su usred velike plave kiše 1998. godine bili narušeni temelji crkve, a i zid je počeo tonuti. Tada je uz dozvolu biskupa i pastoralnog vijeća vlč. Bašić krenuo u ozbiljan posao. 
»Izbijali smo metar po metar od zidova crkve i u temelje stavljali armirani beton, te zid izidali od cigala. Na spomen kako je crkva građena i na koji način vanjski – zadnji zid crkve ostao je od nabijanice, a u unutarnjem dijelu je prepoznatljiv luk kod oltara«, kaže Bašić. 
Crkva je, po riječima vlč. Bašića, na početku nalikovala na veliku salašarsku sobu, pravokutnog oblika, duljine 17 metara. Kasnije su nadozidane niše i luk kod oltara, te je promijenjem strop. U pročelju crkve je nekada bila slika Blažene Djevice Marije kako uzlazi na nebo, dok danas taj dio crkve krase zidni kipovi koji idu prema Mariji, a zanimljivo je da su odjeveni u bunjevačko ruvo (odijelo). 

Župa pred gašenjem

Knjige matice se vode od 1926. godine, a prvi upravitelj župe, koji je dolazio iz grada do 1936. bio je Franjo Bertold, koji je skupa s vjernicima izgradio župni stan. Za prvoga župnika 1936. došao je Lazo Križanović i tu je bio do smrti 1978. godine. Tada je jedno vrijeme dolazio vlč. Josip Pekanović, pa zatim vlč. Blaško Dekanj. Novim župnikom tada je od strane biskupa Matije Zvekanovića 12. rujna 1978. godine imenovan vlč. Julije Bašić. 
„Nemam točno zapisan podatak koliko je vjernika bilo kada se gradila crkva, ali kada sam ja došao na Bikovo na popisu sam zatekao 2.138 duša na teritoriju ove župe, a danas ima svega 526 vjernika. Naši salaši i župe nestaju. Mladi odlaze vani. Djece nema. Do danas (1. lipnja) nisam imao niti jedno krštenje, niti vjenčanje, a imali smo samo jednu prvopričesnicu i devet sprovoda. Teško mi je to prihvatiti i žao mi je da je tako", priča nam vlč. Bašić koji je još 2017. godine podnio zamolbu za umirovljenje, na koju je dobio odgovor da će Bikovo imati župnika dok god on mogao obnašati ovu službu, a nakon toga će župa biti pripojena susjednoj župi Marija Majka Crkve u Aleksandrovu. Zaključak smo vrlo jednostavno skupa donijeli da vjernicima ove župe ne preostaje ništa drugo nego moliti da naš sugovornik što dulje poživi u zdravlju. 
Prije stotinu godina župna zajednica je gradila ovu crkvu, a danas je ista pred gašenjem. Zanimljivi su podatci da su nekada naši ljudi, s puno manje materijalnih mogućnosti i često u velikoj oskudici, gradili crkve, a mi ih danas zatvaramo. 
„Dobijam dojam da je danas i u našem narodu velika nezainteresiranost. Na to jest u nekoj mjeri utjecala korona, ali nam je ona sada i poslužila za izgovor. To je prije svega utjecaj naše neodgovornosti. Prvo prema samome sebi, onda djece prema roditeljima, roditelja prema djeci, supružnika, rođaka... To nas udaljuje i budući da smo tu u osnovnoj stanici društva, u obitelji, postupno udaljeni jedni od drugih, udaljujemo se i od svih naših društvenih zajednica, bez obzira na to je li to crkvena zajednica, politička, društvena... ", kazao je vlč. Bašić, koji je poručio da će biti na Bikovu sve dok Bog tako bude želio. 

Izvor: Hrvatska riječ (Ž. Vukov)