Druga ovogodišnja tribina Bog i djeca Abrahamova održana je početkom ožujka u Velikoj vijećnici Gradske kuće u Subotici. Tema susreta bila je Ljubav u nama, ljubav oko nas, a govorili su predstavnici svih konfesija koje žive u ovom gradu – Srpske Pravoslavne, Rimokatoličke crkve, Židovske zajednice, Evangeličke crkve i Islamske zajednice.
Ljubiti neprijatelja
Gvardijan franjevačkog samostana fra Zdenko Gruber, kao predstavnik Rimokatoličke crkve, svoje promišljanje o ljubavi započeo je poslanicom sv. Pavla Korinćanima koja govori koliko je sve isprazno činiti, biti i posjedovati ako se ljubavi nema. Također je, citirajući poslanicu, rekao da je ljubav strpljiva, milostiva, ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se, nije nepristojna, nije razdražljiva, ne pamti zlo, ne raduje se nepravdi, raduje se istini, sve vjeruje, sve pokriva, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje. Fra Gruber posebno se obratio mladima u svome govoru, jer, kako je rekao, „puno toga se danas prodaje pod ljubavi, ali često ovdje ima malo ljubavi ili čak ni malo. Prava ljubav ne traži svoje, kao što kaže sv. Pavao“. Fra Gruber savjetovao je mladima da je jako bitno dobro prvo upoznati osobu te da se tako može vidjeti je li ona za njih ili nije, a da površno upoznavanje prožeto požudom zasljepljuje srca. „Isus kada ga pitaju koja je najveća zapovijed on kaže ljubav. Voli Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom i bližnjega svoga kao sebe samoga. To znači da čovjek ne može voljeti Boga ako ne voli bližnje s kojima živi“, rekao je fra Gruber, te naglasio da je Isus posebno produbio ljubav jer je rekao i da čovjek treba voljeti svoje neprijatelje!
Fra Gruber poželio je svima da znaju prepoznati Božju ljubav u svome životu i drugim ljudima i da tom ljubavlju mogu ljubiti i izgrađivati sebe i svijet oko nas.
Ljubav kao dar
U ime Pravoslavne crkve protonamjesnik Dragan Stokin govorio je da nije dovoljna sama bit da bi čovjek postojao i bio čovjek.
„Stalno se trudimo da dostignemo sreću i ostvarimo ono što volimo. Čovjek prepoznaje dvije mogućnosti za ostvarivanjem te naše žudnje. A to je da se čovjek okrene egocentru, odnosno da nikad ne izađe iz egocentra. Takav čovjek žive ljude koristi kao sredstvo svoga ostvarenja i nikad u punoći neće okusiti sreću zato što ono što se javlja kao supstitut ljubavi biva nešto što je pseudoljubav, strast, pomračenje... Može čovjek govoriti anđeoske jezike, a ako ljubavi nema samim tim nema ni istinskog zadovoljstva. U ovom prvom načinu čovjek sve upotrebljava za sebe. U drugom načinu ostvarivanja je ljubav dar. Istinska ljubav čini čovjeka bićem koje može nadići sebe, izaći iz svog egocentra. Što je čovjek veći egocentrik, po definiciji je veći nečovjek, odnosno odstupa od onoga što jeste po definiciji čovjeka – humano biće. Obratno, što čovjek ima više ljubavi to biva veći čovjek“, rekao je otac Stokin, pojašnjavajući da čovjek koji ima ljubavi ne može proći pored potrebitog, a da mu ne pruži pomoć.
Otac Stokin također je rekao da Krist ima lijek za svu neljubav i mržnju koja danas vlada u svijetu:
„Čuli ste da je kazano ljubi bližnjega svoga, a mrzi neprijatelje svoje. A ja vam kažem: ’Ljubite neprijatelje svoje, blagoslivljajte one koji vas kunu, činite dobro onima koji vas mrze i molite za one koji vas vrijeđaju i gone da budete sinovi Oca svoga koji je na nebesima jer on svojim suncem obasjava i zle i dobre.’“
Okrugli stol „Bog i djeca Abrahamova“ organiziran je još 2014. godine, ali je tek sada dobio potporu i sekularnih tijela, te su na skupu govorili i vicekonzul Italije Carmine Tarallo i psiholog Branka Bešlić. Održavanje tribina podržali su Vlada Srbije i Grad Subotica, generalni konzulati Hrvatske i Mađarske i Vicekonzulat Italije.
Izvor: Hrvatska riječ (J. Dulić Bako)
