Rič pod đermom novi je kulturni događaj u hrvatskoj zajednici, koji je u organizaciji HKPD-a Đurđin održan u subotu i nedjelju, 3. i 4. kolovoza 2019., u dvorištu đurđinskog etno salaša i kojim će od ove godine biti obogaćena proslava (svečana akademija) tamošnje seoske Dužijance.
Inicijator ovog projekta, Josip Bako iz HKPD-a Đurđin, u svom je pozdravnom obraćanju istaknuo kako je jako važno da se ljudi okupe i u jednoj manjoj sredini, kao što je Đurđin, i da se podsjete odnosno upoznaju s velikanima koji su stvarali ili stvaraju na našem podneblju.

„Manifestaciji smo dali naziv Rič pod đermom jer želimo očuvati tradicijski govor, bunjevačku ikavicu i odlučili smo da traje dva dana, jer smo uvidjeli da je jako važno da na neki način sagledamo ono gdje smo s dvije točke gledišta. Jedna je da se zagledamo malo u prošlost i zato je prva večer posvećena velikanima prošlosti. Na organiziranje ovog događaja potaknulo me je osobno iskustvo budući da sam u Đurđinu završio osnovnu školu, u Subotici društveno-jezični smjer Gimnazije, a za mnoge ljude nisam čuo ili sam čuo a ništa nisam znao o njima. Jedan od tih ljudi je i veoma plodan pjesnik Jakov Kopilović koji je živio i stvarao u Subotici, ali se u moje vrijeme nije spominjao u školi. I tu je čitav niz generacija koje nisu čule za naše velikane. Zato želimo nadomjestiti tu prazninu, jer gledajući u prošlost, na neki način možemo bolje razumjeti sadašnjost i hrabrije koračati u budućnost. Prošlost je ta koja nas uči, koja nam daje određeni ponos, koja nam pokazuje da nismo tikva bez korjena i koja nam ukazuje na ljude na koje se možemo ugledati. Danas među nama postoje ljudi koji su se ugledali upravo na te velikane iz prošlosti i inspirirani njima rade, stvaraju, trude se i bore. Zato je drugi dan manifestacije posvećen velikanima sadašnjosti“, rekao je Bako.

Pjesnik bačke ravnice

Subota je tako bila u znaku Jakova Kopilovića, jednog od plodnijih vojvođansko-hrvatskih književnika 20. stoljeća. Filmska večer pod zvijezdama, nakon što su Kopilovićeve dvije pjesme (U brazdi rođen i Lipa naša) pročitali ovogodišnji đurđinski bandaš i bandašica Tomislav Stipić i Helena Štrbo, koji su i predstavljeni ovom prigodom, započela je prikazivanjem dokumentarnog filma Rajka Ljubiča o ovom plodnom pjesniku inspiriranom bačkom ravnicom, životom na njenim salašima, Suboticom, običajima, ljubavlju i koji je svojim djelima 1971. godine uvršten u Antologiju poezije bunjevačkih Hrvata.
Osim ovoga, prikazan je i dokumentarni film Branka Ištvančića Dužijanca, snimljen u produkciji HRT-a prošle godine na području Subotice.
Nazočne je u subotu pozdravila i predsjednica HKPD-a Đurđin Marica Stantić ističući kako je jedna ovakva manifestacija značajna za kulturu i očuvanje tradicije bunjevačkih Hrvata na sjeveru Bačke i izražavajući nadu da će ona postati tradicionalna.

Književna sadašnjost

Druga večer manifestacije Rič pod đermom bila je posvećena književnom djelu jednog suvremenog autora, a bio je to Tomislav Žigmanov. Riječ je o nagrađivanom književnom autoru koji piše pjesme, refleksivnu i inu prozu, eseje te znanstvene i filozofijske radove. Autor je ukupno četrnaest naslova, od kojih su devet književna djela. Svoju prvu knjigu objavio je prije nešto više od dva desetljeća, 1998. godine. Žigmanov je poznat kao autor koji, osim na književnom standardu, stvara i na bunjevačkoj ikavici, a u tom kontekstu ističu se njegova djela: knjiga pjesama Bunjevački blues, zbirka monologa romaneskne strukture Prid svitom: saga o svitu koji nestaje (koja je imala i svoje kazališno uprizorenje u produkciji zagrebačkog Histriona), zbirka priča (Ne)Sklad(a)ni divani, te dva djela inspirirana religijskom tematikom – molitvenik Bunjevački Put križa i zbirka haikua O čuj, puče, haiku o viri s piska. Svojim je pjesmama i kratkim pričama zastupljen u nekoliko panorama i antologijskih izbora.
Uz autora Žigmanova, o njegovom književnom djelu, s naglaskom na djela pisana na govoru bunjevačkih Hrvata u Bačkoj, govorili su novinar Davor Bašić Palković i povjesničar Vladimir Nimčević.

Bunjevački blues

Novinar Davor Bašić Palković je naveo kako Žigmanov piše na ikavici i bavi se zavičajnim temama, ali da za razliku od većeg broja djela koja nastaju u sličnom okviru, njegove tekstove karakterizira suvremeni senzibilitet i oni nude jedno složenije čitateljsko iskustvo.
„Žigmanov se u svojim djelima gotovo u potpunosti bavi svijetom svojih sunarodnjaka, suzavičajnika, koji, pred izazovima asimilacije i globalizacije, kako i sam veli u jednom od naslova svojih knjiga – nestaje. To je svijet koji uveliko gubi bitke s modernitetom, svijet s ruba, u nacionalnom smislu izvan matice, izranjavan, po njega često tragičnim povijesnim previranjima na ovim prostorima. Autor se i sam pita kako u takvim okolnostima straha, neizvjesnosti i krahova, izgraditi samopoštovanje, dostojanstvo. Njegov bunjevački blues, odnosno tuga, nije mala i laka, ali ipak nije konačnost već potraga da se ta bol nadogradi, da se pronađe utjeha, nađe snage kako bi se nastavilo dalje. Neka od tih književnih istraživanja jesu katarzična i oslobađajuća, kako u njegovoj poeziji tako i u pričama“, kazao je Bašić Palković uz zaključak kako je za Žigmanova književnost i „svojevrsno aktivističko i političko oruđe“, budući da se prepliće s njegovim javnim angažmanom na polju zaštite ljudskih i manjinskih prava.

Više od bećara

Povjesničar Vladimir Nimčević smatra kako je Žigmanov svojim djelima uspio dekonstruirati neke od stereotipova spram bunjevačkih Hrvata, pokazavši kako su oni više od bećara i veseljaka.
„Pokazao je da je bunjevačka duša pogodna za svestranije književno tematiziranje, u stilu jednog Tolstoja, Dostojevskog, Krleže... Uvjerljivo je razbio zabludu da smo mi samo dio prevladanog folklornog svijeta. Ukratko, pokazao je da smo mi dio suvremenog svijeta: književnosti, znanosti i drugih tekućih procesa. Imajući u vidu ukuse današnje publike, koja je sklonija lakim, vedrim i šaljivim štivima, Žigmanovljevo prozno stvaralaštvo će se možda nekome dojmiti pesimistično i zamorno na prvi pogled. Međutim, onaj tko se udubi u čitanje, primijetit će da se unatoč crnom pesimizmu, razarajućim slutnjama, kod Žigmanovljevih likova ipak nazire neka vedrina, svježina“, rekao je Nimčević.
O suradnji sa Žigmanovim trebao je govoriti autor naslovnica nekoliko njegovih knjiga, grafički dizajner i izvanredni profesor na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu Darko Vuković. Kako nije bio u prilici doći u Đurđin, pročitan je njegov govor u kojem se, među ostalim, navodi:
„Prijateljstvo s Tomislavom je inspiracija koja me je odvela u samoistraživanje, gubitak pojma o vremenu u Minijaturama vlastitosti, otkrivanje dijela sebe kroz ilustracije na kojima ću mu uvijek biti zahvalan. Rekli su davno: ‘O knjizi nemojte suditi po njenoj naslovnici’, s čime se, oprostite, apsolutno ne slažem. Jer napisani redovi (Ne)Sklad(a)nih divana, stihovi bunjevačkog haikua, Vivisekcija, traže pozornost i prije nego li se knjiga otvori, ne zbog toga jer ih je napisao jedan od najplodonosnijih hrvatskih autora iz Vojvodine našeg vremena, već Tomislav Žigmanov, moj ponajbolji prijatelj“.

Lica zemlje, naroda i sebe

Autor Tomislav Žigmanov je kazao kako je, baveći se književnošću, tražio lica – lica zemlje, ljudi (naroda) i sebe.
„Tražio sam ono što se u mom neposrednom okruženju vidi i što postoji. Lice ove predivne i plodne zemlje, lice sviju nas ljudi i svoje lice. I u povijesti i u sadašnjosti. O tomu sam promišljao, što nas je određivalo, čemu smo bili izloženi, kako smo se spram kojih izazova postavljali. Jesmo li to osvijestili i na koji način. Tražio sam na koncu i svoje lice – tko sam ja, što mi je činiti, i kamo ići? Impresije i refleksije, ono što sam slušao od drugih, pokušao sam pretakati u medij književnoga djela. Nastojao sam dati vlastiti biljeg tragičnostima i radostima naših ljudi, utopljen u krajolik, govor, kulturne kodove, sudbine… A sve da u prostoru književnosti pokušamo naći prostora za olakšanje, za izazove pred kojima se nalazimo“, kazao je Žigmanov.
Osvrnuo se i na, kako je kazao, uspješnu suradnju s drugim autorima s kojima je svoje priče o bunjevačkim Hrvatima iz književnosti prenio i u druge medije, poput kazališne predstave, radijske drame, glazbe ili likovne umjetnosti.
Žigmanovljevu poeziju tijekom večeri recitirali su Davorin Horvacki i Josipa Dulić. Publika je imala priliku čuti i ulomak iz radio-drame Bunjevački blues u produkciji Hrvatskog radija, isječak video zapisa u kojem glumac Vlatko Dulić čita poemu Bez svlaka mraka, a program je bio propraćen glazbom skladatelja Pere Ištvančića i video prezentacijom jednog dijela naslovnica Žigmanovljevih knjiga i grafičkih radova iz djela Bunjevački Put križa. U programu je nastupio i dječji zbor iz Đurđina pod ravnanjem Verice Dulić te tamburaši pod vodstvom Ane Dulić.
Održavanje manifestacije Rič pod đermom pozdravio je u svojem obraćanju publici i veleposlanik Hrvatske u Beogradu Gordan Bakota koji je najavio da će Hrvatska i ubuduće podupirati ovakve projekte ovdašnjih Hrvata.
„Ova manifestacija ima tri važna elementa za opstojnost neke zajednice: ona brine o svojoj tradiciji, vlastitim istaknutim pojedincima, te mladima koje ovdje vidimo u lijepom broju“, kazao je veleposlanik Bakota.
Rič pod đermom održana je uz potporu AP Vojvodine, Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH i Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata.

Izvor: Hrvatska riječ (I. P. S. / D. B. P.)