Zajedničkom aktivnosti Ličkog zavičajnog društva Vila Velebita iz Požege i Matice hrvatske Ogranak Požega, u Velikoj vijećnici Požeško-slavonske županije 18. veljače 2016. godine predstavljena je knjiga Tomislava Žigmanova Bunjevački Put križa. Predstavljanju, koje je održano u sklopu Dana Matice hrvatske, u prepunoj vijećnici kao uvod slijedilo je izvođenje nekoliko pjesama, od kojih jedna o bunjevačkim Hrvatima u izvođenju Mješovitog pjevačkog zbora Vila Velebita pod ravnanjem Monike Sakač.

Kako je došao na ideju napisati ovakvu knjigu, Žigmanov je rekao: „To je djelo nabožne književnosti koje ima vrlo jasnu strukturu i čvrstu formu, u zavičajnoj književnosti bunjevačkih Hrvata je relativno razvijena, naime prije mene desetak osoba u drugoj polovici XIX. stoljeća pa sve do danas usudilo se pisati putove križeva. Bunjevački Put križa pokušao sam staviti u kontekst povijesnog iskustva jednog običnog čovjeka pripadnika hrvatske zajednice, na koji način on iskušava, doživljava, promišlja i prepoznaje u vlastitom iskustvu, u povijesnom sjećanju, muku Isusa Krista. U tom kontekstu djelo je specifično i izdvaja se od drugih, a htio sam pokazati da ono što je doživio Isus u svojoj velikoj muci može se prepoznati iako ne u takvom obimu, i u životu svakog čovjeka. Motiv pada, nevinog suđenja, pomoći od nepoznatih, trpnje nezaslužene boli je ono što se može naći u egzistenciji svakog čovjeka“, rekao je Tomislav Žigmanov.

Knjiga Tomislava Žigmanova sadrži mnoštvo etnografskih i povijesnih sadržaja bunjevačkih Hrvata. Tekst prate fotografije križeva krajputaša Augustina Jurige, snimljenih u okolici Subotice i crteži postaja Antuna Rudinskog.

„Htio sam naći sličnosti između sudbine jednog čovjeka i Isusove muke i na jedan način staviti ih u mjesni kontekst koji je natopljen lokalnim topografskim i etnografskim sadržajima te približiti tu teologiju, koja je neki puta daleka iskustvu običnog čovjeka“, istaknuo je Tomislav Žigmanov.

Bunjevački Hrvati već se desetljećima bore za ravnopravnost i očuvanje nacionalnog identiteta, a posljednjih pedesetak godina i s iskustvom stalnog nestajanja.

„Najteža postaja puta križa bunjevačkih Hrvata je iskustvo stalnog nestajanja, 1961. godine u Vojvodini je živjelo 157 tisuća Hrvata, a danas ih je svega 47 tisuća. Brojke nažalost i dalje padaju, teško nam je osmišljavati bilo kakve programe usmjerene na budućnost kada je broj onih koji dolaze iza nas daleko manji od onih koje sahranjujemo. Izazov je na koji način s tim manjim brojem i stalnim iskustvom nestajanja graditi pozicije perspektive, ne toliko za nas nego za one koji dolaze poslije nas“, zaključio je Tomislav Žigmanov.

Na preko 100 stranica ove knjige, ujedno i molitvenika, uz tekst 14 postaja Puta križa nalaze se tekst i napjev po Lajči Budanoviću koji je po sjećanju zapisala Đula Milodanović, a notirao je Vojislav Temunović, rječnik manje poznatih riječi koji je sastavila Maja Buza, te mjestopisi objavljenih fotografija križeva.

Uz Tomislava Žigmanova knjigu su predstavili doc. dr. sc. Mario Bara, prof. dr. sc. Josip Fajdić i prof. Tomislav Radonić.

Tekst/foto: Ana Vuković i Vladimir Protić