U zagrebačkoj Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića 19. veljače 2016. godine bilo je riječi o književnosti vojvođanskih Hrvata. Povod za to bilo je predstavljanje knjige Suvremena vojvođansko-hrvatska kratka priča objavljene nedavno u nakladi Novinsko-izdavačke ustanove Hrvatska riječ iz Subotice. Gosti književne večeri bili su urednik i priređivač spomenute knjige Vladan Čutura (u ulozi moderatora), neki od autora zastupljenih u ovom izboru – Neven Ušumović, Tomislav Žigmanov i Lajčo Perušić te, u ime nakladnika, ravnatelj NIU Hrvatska riječ Ivan Karan. Na predstavljanju je otvoreno više pitanja – od fenomena manjinske književnosti, preko položaja suvremene hrvatske književnosti Hrvata u Vojvodini do učestalosti međukulturalnih književnih prožimanja.
Lajčo Perušić smatra da je fenomen „manjinstva“ bliži političkom, negoli umjetničkom identitetu. Po njegovom sudu, djela Hrvata u Vojvodini spadaju u cjelokupni korpus hrvatske nacionalne umjetnosti. „Sva umjetnička djela koja nastaju, primjerice u slikarstvu ili kiparstvu, spadaju u korpus nekog naroda, u ovom slučaju hrvatskoga. Kada govorimo o književnosti, jezik je, bio on standardni ili dijalekt, samo oruđe«, kaže Perušić.
Hrvatska književnost u Vojvodini ima brojne deficite – poput nepostojanja institucionalnih okvira, koji se onda odnose i na problem prijenosa znanja, socijalizacije i samorazumijevanja, naveo je Tomislav Žigmanov. Ta je književnost u Hrvatskoj, kako dodaje, visoko neiščitana. Na pitanje o državnoj politici Srbije spram kultura nacionalnih manjina, Žigmanov je kazao: „Malo je usmjerenih aktivnosti državnih inistitucija spram potpore manjinskim kulturama u Srbiji, dok je taj odnos bolji na teritoriju AP Vojvodine gdje postoji veća senzitivnost kada su u pitanju potrebe manjina u kulturi, pa i tako njihove književnosti.“
Pozicija ruba i složen identitet, što je karakteristika manjinskih pisaca, kako smatra Neven Ušumović, mogu biti osnova za zanimljivu autorsku poziciju. „Književnost nam osigurava da dinamiziramo, a ne purificiramo te složene identitetske odnose. To je šansa za manjinskog pisca, kreativni put koji oni otvaraju“, kazao je Ušumović.
Ušumović se dotaknuo i teme međukulturalnih prožimanja.
„Ono što se pretpostavlja kada su u pitanju primjerice Istra ili Vojvodina jest da književnosti različitih nacionalnih zajednica komuniciraju. Ali to često nije tako, izuzev pojedinačnih nastojanja. A ta komunikacija je bitna za život neke regije, kontakti i učenje o drugim kulturama. One bi na kulturnom planu trebale biti ravnopravne, trebale bi postojati različite platforme poput nastave iz zavičajne povijesti, koja postoji u Istri. Posebice imajući u vidu posljedice 90-ih godina“, kazao je Ušumović.
Ravnatelj NIU Hrvatska riječ Ivan Karan upoznao je prisutne s djelatnošću te ustanove, među kojima je i ona nakladnička, a u okviru koje je dosad samostalno ili u sunakladi objavljeno 74 naslova. Najavio je kako će tijekom 2016. ta ustanova nastaviti s akcijom poklanjanja kompleta svojih knjiga knjižnicama u Srbiji, ali i Hrvatskoj. Jedna od njih bit će i poznata knjižnica u središtu glavnog grada Hrvatske, točnije u Preradovićevoj 5, koja je ugostila vojvođansko-hrvatske književnike.
Izvor: Hrvatska riječ