Dio izuzetno vrijedne zbirke (ostavštine) poznatog subotičkog javnog djelatnika, glavnog gradskog liječnika dr. Vince Zomborčevića (1810. – 1910.), rodom bačkog Hrvata, prikazan je na izložbi u utorak, 16. svibnja, u kataloškoj sobi Gradske knjižnice Subotica, u okviru manifestacije Večeri zavičajne povijesti.
O izložbi
„Kada se govori o prošlosti Subotice, nijedan zavičajni povjesničar ne zaobilazi ime našeg sugrađanina – Vince Zomborčevića, Vinka Somborčevića, Zomborčević Vincetiusa", istaknula je otvarajući izložbu viša diplomirana knjižničarka Ivona Vojnić Hajduk, koja je uz diplomiranu knjižničarku Anitu Pálfi njezina autorica.
Na izložbi je prikazan dio Zomborčevićeve zbirke koju je pred smrt darovao subotičkoj gimnaziji.
„Sakupio je bogatu i vrijednu zbirku, a u namjeri da se ona nastavi koristiti, Gradskom senatu je 27. kolovoza 1897. poslao pismo s oporukom po kojoj je knjige ostavio Gimnaziji. Iz poštovanja, komisija formirana za provođenje njegove posljednje želje preuzela ih je tek nakon njegove smrti 13. prosinca 1900. godine. Bilo je preko dvije tisuće naslova (najviše je knjiga iz područja medicine, filozofije, volio je klasike), ali kada je došao II. svjetski rat, svi rukopisi, pisma su uništeni, nestali, pokradeni, a veći dio tiskane zbirke koji je ostao, 1953. godine je prenesen u Gradsku knjižnicu, dok je manji dio završio u Gradskom muzeju u Subotici. Oko 900 naslova danas se nalazi u Znanstvenom i u Zavičajnom odjelu Knjižnice, u zbirci 'Stare i rijetke knjige'. Zahvaljujući svojim europskim poznanstvima i vezama došao je do djela autora kao što su Ksenofon, Plutarh, Eshil, Sofokle, Ciceron, Vergilije, Plaut, Erazmo, Spinoza, Rousseau. Bio je veliki frankofil, imao je priliku kupiti Francusku enciklopediju, a skupljao je i Elzevire, knjige Jansona ili Didrota. Djela spomenutih autora nabavio je od čuvene francuske tiskarske porodice Stefanus (Estienne) koji su više od 170 godina bili najpoznatiji među tiskarskim kućama u Parizu i Ženevi. Također, naručivao je od tiskara Grifije, ali je i rado kupovao u lionskim i švicarskim antikvarijatima. Osim svjetskih klasičnih djela, skupljao je i raritetne knjige iz XVI.-XVII. stoljeća", navela je Ivona Vojnić Hajduk.
Kako je dodala, za Vinka Zomborčevića najčešće kažu da je liječnik i bibliofil, a možda je najpotpuniji opis dao Isidor Milko 1931. godine u listu Napló gdje je napisao: „U našim krajevima nitko nije umio govoriti o knjigama s takvim stručnim znanjem kao dr. Vinko. Bio je svestran čovjek i vrijedan talent, po profesiji liječnik, po zanimanju liječnik i trgovac, po pasiji ljubitelj knjiga, veoma inteligentan čitatelj. U vrijeme kada u ovom gradu nije bilo još ni čestitog uličnog osvjetljenja, kada se oskudijevalo u duhovnoj svjetlosti, on je zračio punom svjetlošću".
O Vinci Zomborčeviću
Vince Zomborčević rođen je 22. siječnja 1810. godine u Subotici, gdje je završio osnovnu školu, a zatim i latinsku gimnaziju. Jednogodišnji tečaj završio je na Filozofskom fakultetu u Budimpešti 1826. godine, gdje iste godine upisuje Medicinski fakultet. Četvrtu godinu završava na Medicinskom fakultetu u Beču. Diplomirao je u travnju 1832. godine u Pešti s disertacijom koja se, osim u Gradskoj knjižnici Subotica, može pronaći i u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, kao i u Nacionalnoj biblioteci Széchenyi u Budimpešti. Nakon diplomiranja Zomborčević je karijeru započeo kao zamjenik, a kasnije je postao glavni gradski liječnik (fizikus) u Subotici.
Kao stipendist subotičkog magistrata bio je prvi rođeni Subotičanin koji se iškolovao za liječnika. Još kao mladi liječnik počeo je sakupljati stare i vrijedne knjige iz područja medicine, međutim to nije bilo dovoljno i da nastavi obavljati liječničku praksu. Stalna dežurstva i loša opremljenost ambulanti doveli su do njegovog nezadovoljstva i napuštanja ovog poziva. Ubrzo je postao trgovac i bankar. U vrijeme apsolutizma počeo se baviti i politikom. Predstavljao je grad na Požunskom saboru 21. prosinca 1847. godine. Bio je protivnik Mađarske revolucije 1848., kao i drugi istaknuti bački Hrvati: Ivan Antunović, Ambrozije Šarčević i Josip Rudić.
Bio je jedan od osnivača i član Trgovačke i Zanatske banke, član i predsjednik Nacionalne kasine, a bavio se i novinarstvom. Bio je dopisni član peštanskih listova i aktivan sudionik društvenog i kulturnog života.
Također, skupa s dr. Antalom Kovácsom je predlagao da se naselje Palić izgradi kao toplice i ljetovalište.
Istodobno, bio je posvećen dvjema najvećim strastima – čitanju i skupljanju knjiga.
Pisao je i tečno govorio na srpskom, mađarskom, grčkom, latinskom, francuskom i njemačkom jeziku. Poliglotstvo mu je pružilo mnogo više mogućnosti u nabavljanju naslova na raznim jezicima iz različitih područja.
Što je ono što je ostalo za njim? Njegove kuće, koja se nalazila u Ulici Vuka Karadžića, više nema, kao ni njegovog groba. Postoji bista Vince Zomborčevića ispred zgrade Zavoda za javno zdravlje, dok manja krasi katalošku sobu Gradske knjižnice Subotica.
Gradska knjižnica Subotica ove godine obilježava 70 godina od useljenja u sadašnju zgradu (nekadašnju zgradu Nacionalne kasine), koju je projektirao arhitekt Ferenc Raichl. U znaku ovog jubileja spomenuta kulturna ustanova pokrenula je manifestaciju Večeri zavičajne povijesti.
Izvor: Hrvatska riječ (I. Petrekanić Sič)