Završetkom 2018. godine završena je i treća sezona emitiranja Zlatne škatulje, televizijske emisije posvećene tradicijskoj kulturi vojvođanskih Hrvata. Prva Škatulja emitirana je na subotičkoj televiziji Yu eco 15. svibnja 2016., a posljednja sezona emitirana je na TV Subotica, zaključno sa 105. izdanjem, 28. prosinca prošle godine. Emisija se realizira u produkciji Udruge novinara Cro info.

U tijeku je zimska stanka, budući da su sredstva za ovaj projekt dobivena putem natječaja potrošena, a datum njezinog nastavka ove godine ovisi upravo o količini financijskih sredstava koja dodjeljuju Grad Subotica, AP Vojvodina, Republika Srbija i Republika Hrvatska.
O emisiji, sugovornicima u njoj, njezinoj gledanosti i teškoćama s kojima se susreće ekipa koja ju realizira, razgovarali smo s autoricom i voditeljicom Zlatne škatulje Ivanom Petrekanić Sič.
Emisija Zlatna škatulja ima danas preko sto izdanja. Je li se i koliko njezina koncepcija promijenila u odnosu na početke realizacije?
Riječ je o polusatnoj tjednoj emisiji koju sam prvobitno zamislila tako da se kroz razgovor s manje ili više poznatim ljudima iz hrvatske zajednice u Vojvodini gledatelji upoznaju s običajima te zajednice, odnosno podsjete na njih putem raznih sjećanja i uspomena iz djetinjstva kao i da se istakne važnost očuvanja tradicijske kulture našeg naroda. Zamišljeno je i realizirano putem prvih nekoliko emisija, ali budući da je na početku bilo malo teže doći do sugovornika koji bi pričali o svemu tome pred kamerama, a i neke priče su se u izvjesnoj mjeri počele ponavljati, shvatila sam da u cilju uvođenja dinamike i raznovrsnijeg sadržaja taj koncept treba proširiti uvođenjem reportaža, odnosno širih televizijskih izvješća s raznih kulturnih i drugih događanja, koja su opet u nekoj vezi s našim običajima, značajnim ličnostima, kulturom, govorom. Proširenjem ponude, tj. zahvaljujući održavanju brojnih takvih događaja u našoj zajednici, olakšano je realiziranje ove emisije, a ujedno i obogaćen njen sadržaj. Dakle, odgovor je da, koncept se promijenio, ali je misija ostala ista.
Svi gosti emisije su zanimljivi na svoj način, ali biste li eventualno izdvojili neke kao najzanimljivije?
Dobro ste rekli. Svi gosti su na svoj način zanimljivi, posebni, specifični i svatko od njih ima neku uspomenu, priču, neko sjećanje koje su doživjeli na svoj, neponovljiv način. Bilo bi doista nezahvalno bilo koga izdvajati, jer sam zaista uživala u pričama svih mojih sugovornika i zahvaljujući njima i sama se vraćala u dane svog djetinjstva. Puno toga sam i naučila, duhovno se obogatila i, nakon nekih dirljivih priča, život počela više cijeniti. Budući da mi je važna dobra priprema, sa svim mojim sugovornicima prije snimanja obavim jedan neformalan razgovor i, zahvaljujući tome, gosti koji su prethodno imali tremu, umnogome zaborave na nju. Ugodnom razgovoru pridonosi i činjenica da emisiju najčešće snimamo u domu sugovornika ili u nekom prostoru, poput etno salaša u Tavankutu i Đurđinu, koji svojim autentičnim ambijentom pridonose toplijem ugođaju. Po pitanju sugovornika, spomenula bih da mi je prvobitna ideja bila da oni budu što stariji, da podjednako budu zastupljeni gosti ženskog i muškog spola, ali to se vremenom pokazao kao ograničavajući faktor pa sam se prestala toga striktno držati i uključila i malo mlađe sugovornike koji su imali dosta toga reći. Sve u svemu, svi su mi sugovornici jednako dragi i važni. Spomenula bih tu i brojne kulturne događaje na kojima sam, zahvaljujući ovoj emisiji, prvi put prisustvovala i s kojih sam potom odlazila posebno ispunjena, jer taj običan „svit“, posebno u manjim mjestima, bude doista zahvalan i sretan što im je posvećena pažnja.
Imate li podatke o gledanosti emisije i kakve su povratne reakcije gledatelja?
Nažalost, konkretne podatke o gledanosti emisije nemamo. Mi smo nezavisna produkcija koja ima zakupljene termine na televiziji, koji nisu možda najidealniji, ali se moramo zadovoljiti ponuđenim. To je nešto što u ne maloj mjeri može utjecati na gledanost. Osim termina za premijerno prikazivanje, koji je u ovoj posljednjoj sezoni bio prilično dobar – petkom u 20 sati, tu su i dva reprizna termina nedjeljom i utorkom popodne. Međutim, događalo se da se, iz nama nepoznatih razloga, i nenajavljeno, neke reprize nisu emitirale. Ono što je dobro, a to opet znači samo kompjutorski pismenim gledateljima, jest da se svaka Zlatna škatulja može pogledati naknadno na youtubeu ili na facebook stranici Udruge Cro info. Jedino se tu može vidjeti koliko puta je neka emisija pregledana. Što se tiče povratnih reakcija gledatelja, tu moram istaknuti značajnu razliku u odnosu na početke, tj. kada je sve to bilo novo i kada još naravno nitko nije čuo za ovu emisiju. Kako sam već rekla, s početka je bilo malo teže nekog uvjeriti da gostuje u emisiji, a sada, kada se predstavim i pitam budućeg sugovornika je li možda čuo za nju, u najmanje 90 posto slučajeva odgovor je pozitivan i nema odbijanja za gostovanje. Za ovih 105 emisija, samo jedan sugovornik nije pristao biti mi gost. Ali nisam još odustala od njega. Znači, ne samo da sada jako puno njih zna za Škatulju i nekima je i čast gostovati u njoj, već dobivam puno pozitivnih komentara za nju, a od organizatora događaja i poziv da dođemo s ekipom zabilježiti ga. Sad nas već neki zovu škatuljaši. To već nešto govori o našoj popularnosti, zar ne?
Daljnji planovi...
Daljnji planovi nam prije svega ovise o količini sredstava koja dobijemo na natječajima Grada, Pokrajine, države i Republike Hrvatske. Iz godine u godinu ti iznosi se mijenjaju i o njima ovisi kada ćemo početi s emitiranjem, jer su mjesečni troškovi prilično visoki – od zakupa termina na televiziji, zakupa više nego skromnog studija, održavanja više nego skromne opreme do autorskih honorara. Što je veći iznos, više mjeseci smo u eteru. Realno je očekivati da ćemo nastaviti na proljeće, početkom ili koncem. Budući da smo, kako sam već rekla, ograničeni financijskim sredstvima, najveći broj emisija do sada emitiran je u Subotici i okolnim naseljima. Zbog želje da se u emisiju uključe i sugovornici sa šireg područja gdje žive Hrvati, u posljednje vrijeme smo s našom malom ekipom dospjeli i u neka dalja mjesta, poput Sonte, Plavne, Vajske, Monoštora, Stanišića, a imali smo i sugovornike iz Surčina i Bođana, koji su nekim povodom boravili u Subotici. Plan nam je otići primjerice i do Sombora, Petrovaradina, Srijemske Mitrovice, Novog Sada i snimiti nekoliko sugovornika, čime bi emisija dobila na kvaliteti. Dosadašnje pozitivne reakcije gledatelja i pojedinih kolega su nam jako važne, ali bih istaknula i reakcije predstavnika Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, čiji je ravnatelj ujedno iznio ideju da se sve emisije arhiviraju i sačuvaju kao značajan materijal za očuvanje od zaborava naših običaja, tradicijske kulture, kroz živu riječ ovdašnjih bunjevačkih i šokačkih Hrvata, ali i kao zalog budućim generacijama. Njihova potpora nam doista mnogo znači i nastojat ćemo da se spomenuta ideja u skorijoj budućnosti i realizira.

Izvor: Hrvatska riječ (D. B. P.)