Neposredni povod da se priča o Grašalkovićevoj palači nađe na stranicama tjednika „Hrvatska riječ“ je kalendar Hrvatskog nacionalnog vijeća, Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i „Hrvatske riječi“ za 2014. godinu „Topografija Hrvata u Vojvodini“ na kojem se našla i fotografija Grašalkovićeve palače u Somboru. Pitanje koje se nametnulo je – kakve veze s Hrvatima imaju grofovi Grašalkovići, jer nije baš mnogima poznato da su grofovi Grašalkovići hrvatskog podrijetla. To u svom tekstu „Grofovi Grašalkovići (Grassalkovich) i kolonizacija Bačke“ (objavljen u Godišnjaku za znanstvena istraživanja ZKVH-a br. 3) potvrđuje i dr. sc. Ladislav Heka, docent na Pravnom fakultetu Instituta za komparativno pravo u Segedinu. On piše da se, usprkos tomu što je obitelj Grašalković imala značajnu ulogu u političkom i gospodarskom životu Austro-Ugarske Monarhije u XVIII. i XIX. stoljeću, u hrvatskoj historiografiji relativno rijetko spominje.
„Razlog možemo tražiti u činjenici što su se relativno rano pomađarili, a uz to su bili beskrajno odani bečkome dvoru, pa se dakle i ne mogu smatrati zastupnicima hrvatskih nacionalnih interesa“, piše Ladislav Heka i dalje navodi da izvori ukazuju na to da su Grašalkovići bili Hrvati Bunjevci, koji su se u vrijeme najvećega vala doseljenja Hrvata u Ugarsku, tijekom XVI. stoljeća naselili na područje Šopronske županije i bili su obitelj koja je najviše napredovala u hijerarhiji od svih bunjevačkih obitelji. No, njihova slava i moć trajala je samo tri naraštaja, ali su i za to kratko vrijeme ostavili neizbrisiv trag.
Grašalković i kolonizacija
Uspon obitelji Grašalković počinje s grofom Antunom I. Grašalkovićem (1694.-1771.), koji je bio osoba od povjerenja carice Marije Terezije i u to doba stekao velika imanja između Dunava i Tise. Na tim imanjima gradio je prelijepe dvorce u baroknom stilu. Izgradio je palače u Bratislavi (nekada Požun) u kojoj je rezidencija predsjednika Slovačke. Današnja Gradska kuća u Baji također je Grašalkovićeva palača.
U mađarskom mjestu Gödöllő kraj Budimpešte Grašalković je izgradio dvorac koji je najveći barokni građevinski kompleks u srednjoj Europi, čija posebnost je barokno kazalište. Za razliku od Grašalkovićeve palače u Somboru, koja propada godinama, ove građevine redovito se održavaju, a da bi se uvjerili u to dovoljno je samo otići do pedesetak kilometara udaljene Baje.
Grof Grašalković aktivno je sudjelovao u kolonizaciji južnih dijelova Ugarske Nijemcima, Mađarima, Slovacima, Rusinima, pa tako i u kolonizaciji Bačke. Kao upravnik komorskih carskih dobara grof Antun Grašalković je 1763. godine u Somboru izgradio zgradu u baroknom stilu koja je služila kao imigracijski centar i karantena za doseljeno njemačko stanovništvo. Ta jednokatnica u obliku ćiriličnog slova P s prostranim dvorištem i otvorenim terasama na unutarnjem dijelu fasade i danas se u Somboru ne zove drugačije no Grašalkovićeva palača.
Palača u Somboru
Osim što je bila centar kolonizacije Nijemaca u Bačku u Grašalkovićevoj palači se do 1863. godine nalazila somborska telegrafska postaja, između dva rata porezna uprava, a prvih godina poslije Drugog svjetskog rata u palači je neko vrijeme bilo sjedište policije. Kasnije je u palači bilo sjedište Trgovinskog poduzeća „Prehrana“, koje je bilo i korisnik te imovine. Neposredno pred privatizaciju „Prehrane“, 2002. godine, tadašnje poslovodstvo poklonilo je Grašalkovićevu palaču, u zamjenu za dva druga objekta, državi, odnosno Općini Sombor, koja je imala pravo korištenja. No, kada je 2005. godine raskinuta privatizacija, a „Pehrana“ postala vlasništvo Agencije za privatizaciju, počeo je višegodišnji sudski proces, jer je „Prehrana“ putem suda tražila od grada natrag Grašalkovićevu palaču. U tijeku sudskog spora u Grašalkovićevoj je palači grad smjestio JP „Parking servis“, „Sombor-gas“, Turističku organizaciju Grada Sombora, Razvojnu agenciju Grada Sombora, Komesarijat za izbjeglice, stranke i udruge, jedna privatna agencija je u zakupu, a dio prostora koristi i „Prehrana“. Za to vrijeme vrijedno barokno zdanje propada, jer ozbiljne rekonstrukcije gotovo da nije niti bilo. Posljednjih godina jedino je saniran najugroženiji dio krova. A reprezentativnoj je zgradi kompletna sanacija hitno potrebna. U pokrajinskom Zavodu za zaštitu spomenika kulture doznajemo da je „Prehrana“ 2001. godine naručila plan kompletne rekonstrukcije Grašalkovićeve palače koji je Zavod i uradio. No, na tomu je sve i ostalo.
Novca samo za sanaciju krova
Kako doznajemo od Gordane Mraković, referentice za održavanje objekata u Direkciji za izgradnju Grada Sombora, jednokatna Grašalkovićeva palača zidana je od opeke, ožbukana i bojena, a krovni pokrivač je biber crijep. Zgrada je izgrađena 1763. godine, a krilo u Zmaj Jovinoj ulici dozidano je 1891. godine.
„Mi imamo projekt iz 2011. godine koji je rađen za kompletnu rekonstrukciju ulične i dvorišne fasade. Predviđeno je i otvaranje izloga i vrata na fasadi u Zmaj Jovinoj ulici. Te 2011. godine vrijednost radova bila je procijenjena na 20 milijuna dinara. No, projekt još nije u fazi realizacije, s obzirom da se sada radi na rekonstrukciji krova koji je u prilično lošem stanju. Sanacija krova ušla je u plan radova Direkcije za izgradnju grada i ove godine za rekonstrukciju krovnih ravni i zamjenu krovnog pokrivača planirano je pet milijuna dinara“, kaže Mrakovićeva i podsjeća da je jedan dio krova saniran prije nekoliko godina.
Kada se prije sedam-osam godina u Somboru razmišljalo o rekonstrukciji značajnih objekata procjene su bile da bi za kompletnu rekonstrukciju Grašalkovićeve palače trebalo 70 milijuna dinara. Danas je ta znamenka mnogo veća. Sombor taj novac nema, pa bi ga trebalo naći na nekoj drugoj strani. Logično, s tim pitanjem obratili smo se Razvojnoj agenciji. Ne samo da je smještena u Grašalkovićevoj, već joj je i zadaća da kroz razne projekte što više novca osigura za Sombor.
Uspon i pad u tri generacije
„Uspon Grašalkovića vezan je uz početak XVIII. stoljeća, polovicom stoljeća je Antun Grašalković nakon barunskoga, dobio i grofovski naslov, njegov sin Antun je pak potkraj istoga stoljeća uzdignut u čast carskoga hercega i dospio je u središte političkoga, gospodarskoga i kulturnoga života. Njegov je sin Antun III. postupno izgubio golemo obiteljsko bogatstvo i moć. Kako je bio zadnji muški član ove obitelji to je njegovom smrću 1841. izumrla muška grana ove znamenite obitelji“, navodi u svom tekstu o Grašalkovićima dr. sc. Ladislav Heka.
„Pripremamo projekt za natječaj Ministarstva regionalnog razvoja i lokalne samouprave za financiranje infrastrukturnih projekata i projekata od posebnog značaja za grad. Tražimo 7,5 milijuna dinara, a ta sredstva bi se zajedno sa sredstvima Direkcije za izgradnju grada utrošila za sanaciju krova i sanaciju dijela fasade i unutarnjih terasa koje su malte ne opasne po život“, kaže direktor Razvojne agencije Ernest Veselovski. On dodaje da se projekti za Grašalkovićevu palaču nisu do sada mogli slati na natječaje zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa i sudskog spora s „Prehranom“.
„Tek nedavno je sudski potvrđeno da Grašalkovićeva pripada gradu i mi tek sada možemo tražiti donatorska ili kreditna sredstva. Imamo suradnju s mnogim fondovima i veleposlanstvima koji nam također mogu biti adrese na kojima ćemo tražiti pomoć“, kaže prvi čovjek somborske Razvojne agencije.
Osim otvaranja vrata i izloga na fasadi prema Zmaj Jovinoj ulici, ideja je izgradnja ljetne pozornice u prostranom dvorištu palače, kao i otvaranje prolaza prema kazalištu. Jedna od ideja mogla bi biti i otvaranje muzeja kolonizacije u dijelu palače, što bi mogla biti osnova za traženje sredstava na međunarodnim natječajima, ali bi svakako i obogatili kulturnu ponudu Sombora. U svakom slučaju, bilo kakvi radovi na sanaciji ove palače već će biti veliki pomak.
Tekst: Zlata Vasiljević