Hrvatska čitaonica Subotica u sunakladi s obitelji Ivanković tiskala je u srpnju 2023. godine knjigu sabranih stihova Franje Ivankovića, pod naslovom Imati i dati : pjesme moje duše, koju je uredila i predgovorila Katarina Čeliković. Pogovor je djelo djece Franje Ivankovića od kojeg je važno istaknuti prvu rečenicu: „I NA KRAJU… Mi, tvoja djeca, oni kojima si darovao korijene i krila, želimo Ti uz obično Hvala za sve reći koliko nam značiš.“ Povod za ovu knjigu bio je pjesnikov 85. rođendan.
U Predgovoru urednica piše: „Ime mu je Franjo. Jednostavnog sveca ima ime. I sam takav sličnim je stazama brodio, slušao, skupljao i ponekad zapisao. Što li je Hrvatski Majur, u kojem je započeo školovanje, utisnuo u dušu jednog skromnog čovjeka? Ponajprije Dobrotu. Ona se rodila i uvećala srce Franjino. Takav je onda započeo hodati svijetom upijajući i proseći u ljudima bratsku ljubav, jednostavnu i iskrenu. Njome daruje svakog oko sebe.
Franju svijet prepoznaje. Viđen je na književnim večerima, predavanjima, znanstvenim i stručnim skupovima, u crkvi, na proštenjima, na hodočašćima, na obiteljskim slavljima rođendana... Ali, nikada glasan, nit glasom, nit stavom, nit stasom. Blizak starijima, i djeci. Rado viđen.
Pjesnici su ga zavoljeli i prigrlili. To su ljudi od ri(je)či kojima je susret dobitak! Ljudi Lire naive – jednostavni, iskreni, otvoreni, dobri! Dobar dobroga prepoznaje jer dobrota nikada ne stvara galamu, a galama ne stvara dobrotu.
Od 2004. godine Franjo se uvukao u srca pjesnika Lire naive, publike, ali i među stranice brojnih knjiga izabranih stihova, te u knjigu Život je pisma – Antologija hrvatskoga pučkog pjesništva u Srbiji „Lira naiva“ 2003. – 2022. Tragovi Franjine pjesme mogu se svesti u njegove stihove:
Pišem jednu knjigu,
koju ću vam dati,
knjiga će se zvati:
„Imati i dati.“
(U ljubavi pišem).
Piše Franjo sasvim lako na hrvatskom književnom jeziku, a voli i svoju bunjevačku ikavicu. Urasla je u njega. Duša njime diše. Teme su mu tako svima bliske; rado piše o zahvalnosti i ljubavi prema Bogu, prijatelju i obitelji, napose prema životnoj suputnici, unukama i unucima, djeci. Piše lirski nježno, kako to čine ljudi ravnice, jednostavno i otvoreno, optimistično i s dozom humora. Svima daje sve što ima vjerujući kako je pjesma veliko blago. Onima koji posegnu za Franjinom pjesmom svijet će se činiti dobrim mjestom, optimistično će dočekati svaki novi dan, a kušnje, bolest će podnijeti s vjerom u Onoga koji stvori Nebo i Zemlju. Čineći dobro, nailazi na one kojima pomoć treba te ljubeći brata nalazi Mala vrata.
Franjo Ivanković je rođen 1937. godine u Subotici. Završio je srednju ekonomsku školu, sada je u mirovini. Pjesme je počeo pisati početkom 90-tih prošloga stoljeća, a do sada su mu pjesme objavljivane u kalendaru Subotička Danica te u zbirkama Lira naiva.
Ovo je njegova prva zbirka pjesama koju mu daruju njegova djeca i Hrvatska čitaonica Subotica.
