Profesor dr. sc. Bela Stantić rođen je u Subotici, u obitelji s četvero djece, od oca Marka iz Tavankuta i majke Anice, rođene Stantić iz Subotice. Pohađao je osnovnu školu na Paliću, a Elektrotehničku školu u nekadašnjem MEŠC-u u Subotici. Po završetku srednje škole upisao je studij na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu, a potom i poslijediplomski magistarski studij iz računalstva. Ponesen strašću prema znanosti upisao je doktorski studij iz računalstva na Sveučilištu Griffith u Brisbaneu u Australiji. Nakon doktoriranja počeo je raditi na tom sveučilištu, gdje je vremenom napredovao do zvanja redovitog profesora. Izgradio je istaknutu karijeru u području znanosti o podacima i umjetne inteligencije (UI), spajajući akademsko vodstvo, istraživačke inovacije i praktičnu primjenu u više disciplina. Obnašao je nekoliko visokih upravljačkih dužnosti. Bio je profesor računalstva, direktor i osnivač Laboratorija za velike podatke i pametnu analitiku (Big Data and Smart Analytics Lab), te predstojnik Odsjeka za informacijsku i komunikacijsku tehnologiju. Prošle godine pridružio se Fakultetu za hotelijerstvo i turizam na Politehničkom sveučilištu Hong Konga kao profesor računalstva i znanosti o podacima, u ustanovi koja je vodeća u svijetu u svojem području istraživanja.
Profesor Stantić općenito je priznat kao vodeći svjetski stručnjak i jedan od pionira analitike velikih podataka. Njegov utjecaj u znanosti vidljiv je kroz više od 200 objavljenih recenziranih radova koji su ostvarili tisuće citata. Međunarodno je poznat po svojoj ekspertizi u predviđanju i prognoziranju pomoću velikih podataka i umjetne inteligencije. Njegova precizna predviđanja utemeljena na podacima u više su navrata privukla pozornost svjetskih medija, koji su ga prozvali Nostradamusom XXI. stoljeća (citat prema phys.org).
Odrasli ste u brojnoj obitelji, prije nego što Vas je znanstveni put odveo do Australije i Hong Konga. Koliko je taj ravničarski mentalitet i obiteljsko okruženje oblikovalo Vašu radnu etiku i radoznalost bez koje nema vrhunske znanosti?
Odrastao sam u skromnoj obitelji s četvero djece; dvije starije sestre bile su mi uzori, a o mlađem bratu osjećao sam dužnost brinuti se. Rođen sam u Subotici, ali kad sam bio vrlo mlad, preselili smo se na Palić, gdje je moj otac radio kao konobar u Maloj gostioni, a kasnije otvorio Riblju čardu na obali Palićkog jezera. Kako sam svoje studije i ulazak u znanost uspio financirati zahvaljujući napojnicama koje je moj otac dobivao kao konobar danas sam iznimno velikodušan prema konobarima diljem svijeta. Moje djetinjstvo proteklo je uz Palićko jezero, u ribolovu i provođenju ljetnih praznika kod bake u Tavankutu. Još se uvijek rado sjećam tih dana kada sam pomagao u radovima na polju. Sve je to utjecalo na moju radoholičarsku prirodu, pa i danas radim iznimno dugo – spavam svega četiri sata dnevno. Vjerojatno je upravo to što sam odrastao u okruženju staloženih ljudi, ispunjenom radom i okruženom ljubavlju, razlog zašto me danas opisuju kao vrlo energičnu, radoznalu i smirenu osobu, u čemu vidim ključ svog uspjeha kao znanstvenika svjetskog glasa.
Svjetski mediji prozvali su Vas Nostradamusom XXI. stoljeća prvenstveno zbog zapanjujuće točnih prognoza političkih izbora koje su prkosile svim tradicionalnim anketama. Kako ste pomoću analitike velikih podataka i društvenih mreža uspjeli predvidjeti pobjedu Donalda Trumpa 2016. ili izborne rezultate u Australiji, i u čemu je tajna te metodologije? Koliko je intrigantno baviti se predviđanjima budućih događaja?
Uz američke predsjedničke izbore 2016. i australske savezne izbore 2019., koji su privukli veliku pozornost diljem svijeta, predvidio sam i mnoge druge događaje poput Brexita u Ujedinjenom Kraljevstvu te druge australske savezne i državne izbore. Predviđanja tih događaja bila su samo poligon za testiranje mojih revolucionarnih metoda. U početku se metodologija za predviđanje izbora oslanjala na golemu količinu javno dostupnih objava na društvenim mrežama, kao i na njihove komentare i metapodatke, koji su se analizirali novim metodama umjetne inteligencije. Nakon pobjede na izborima, australski premijer izjavio je da je njegova pobjeda bila čudo. U svom televizijskom intervjuu rekao sam: „To nije bilo čudo, već matematička izvjesnost", a taj je citat postao poznat. Nisam samo predvidio da će njegova stranka pobijediti, točno sam predvidio svih 77 mjesta koja je njegova stranka osvojila, što je bilo dovoljno za formiranje većinske vlade. Slično tome, na izborima u SAD-u točno sam predvidio 49 od 50 država, a promašio sam samo jednu u kojoj je, koliko se sjećam, nakon mjesec dana ponovnog brojanja glasova razlika između kandidata iznosila svega 100 glasova. Zbog svojih nevjerojatno preciznih predviđanja, a kako bih izbjegao utjecaj na birače, intervjue o prognozama davao bih četvrtkom, tražio bih od novinara da ne objavljuju moja predviđanja sve do nedjelje u podne na dan izbora. Prestao sam predviđati izbore, jer mi to više ne predstavlja izazov. Moja je strast predviđati budućnost, i to uspješno primjenjujem u mnogim područjima kao što su poslovanje, turizam i financije. Od mojih početnih radova, moje su metode znatno napredovale oslanjajući se na raznovrsne i dinamične velike podatke, uz korištenje novih, naprednih metoda UI i ogromne računalne snage, za koju sam blagoslovljen što mi je na raspolaganju. Mnoge od tih futurističkih metoda još nisam objavio. Ljudi se često šale na moj račun i govore kako mi je lako predvidjeti budućnost i biti Nostradamus XXI. stoljeća kada se vraćam iz budućnosti, aludirajući na to da nalikujem profesoru iz filma Povratak u budućnost.
Na koje projekte ste najponosniji? Što je trenutno najuzbudljivije u istraživanjima umjetne inteligencije?
Rekao bih da sam najponosniji na to što sam još 2014. godine, daleko ispred svog vremena, na Sveučilištu Griffith osnovao Laboratorij za velike podatke i pametnu analitiku, stvorivši istraživačko središte usmjereno ka naprednoj analitici, predviđajućem modeliranju i umjetnoj inteligenciji. Također, ponosan sam na svoj pionirski rad u primjeni analitike velikih podataka za analizu ponašanja putem društvenih mreža, mrežnih recenzija i digitalnih otisaka. Još jedno veliko postignuće je to što sam pokazao da umjetna inteligencija nije samo računalna disciplina, uspješno povezavši znanost o podacima i UI s turizmom, klimatskim studijama, praćenjem okoliša i društvenim znanostima. Postoji nekoliko novih područja na kojima trenutno radim i koja vidim kao obećavajuće smjerove budućih istraživanja UI. Jedan se tiče generativne UI za podršku odlučivanju, što je korak dalje od sustava poput ChatGPT-a, gdje se generativna UI koristi kao partner u donošenju odluka. Umjesto pukog generiranja teksta, sustavi će nuditi preporuke utemeljene na dokazima i objašnjavati svoje razloge. Drugo su područje digitalni blizanci pokretani putem UI – virtualne replike fizikalnih sustava u kojima UI modeli kontinuirano analiziraju podatke u stvarnom vremenu i simuliraju buduće ishode prije donošenja odluka. Tu je i područje objašnjive i pouzdane UI, područje koje postaje jedan od najvećih izazova. Kako se UI sve više uključuje u upravljanje državom, zdravstvom, financijama i javnim politikama transparentnost postaje ključna, te se postavljaju pitanja poput: zašto je model predvidio ovaj ishod, je li odluka pravedna, može li se pristranost automatski prepoznati…? Konačno, tu je agentska UI, a najnovija granica je napredni tip UI koji djeluje samostalno kako bi postigao cilj. Za razliku od obične UI ili jednostavnih botova koji samo odgovaraju na izravne upite, agentska UI može planirati više koraka, koristiti vanjske alate ili aplikacije i dovršiti cjelovite zadatke uz vrlo malo ljudske pomoći.
Kako biste običnom čitatelju objasnili što je umjetna inteligencija, a što znanost o podacima? Što je Vas osobno privuklo u tim područjima pa ste se njima počeli profesionalno baviti?
Znanost o podacima je proces prikupljanja, analize i interpretacije podataka radi otkrivanja obrazaca i donošenja boljih odluka. Jednostavno rečeno, ona pretvara podatke u znanje. Umjetna inteligencija nadograđuje se na to znanje tako što uči iz tih obrazaca i koristi ih za predviđanja, preporuke i automatizirano donošenje odluka. Korisna analogija bila bi: podaci su gorivo, znanost o podacima rafinira to gorivo, a umjetna inteligencija ga koristi za pokretanje vozila. Bez kvalitetnih podataka UI ne može raditi učinkovito, zbog čega mnogi istraživači umjetne inteligencije, uključujući i mene, imaju temelje upravo u znanosti o podacima. U područje znanosti o podacima i UI privukla me je kombinacija osobne radoznalosti i tehnološkog napretka. Brzi razvoj interneta, društvenih mreža, pametnih telefona, senzora i računalstva na daljinu (cloud računalstvo) stvorio je goleme količine podataka i nove prilike za otkrića. Fascinirala me ideja da su dragocjeni uvidi često skriveni unutar podataka, te da ih napredne analitičke metode mogu razotkriti. Postavio sam sebi pitanje možemo li upotrijebiti današnje podatke kako bismo bolje razumjeli i predvidjeli sutrašnjicu. Taj izazov otkrivanja znanja i poboljšanja prognoziranja i dalje pokreće moj rad.
Koja su područja ljudskog djelovanja u kojima se najčešće i najviše koristi umjetna inteligencija, a da toga nismo svjesni?
Većina ljudi UI povezuje s ChatGPT-om, samovozećim automobilima, robotima ili sustavima za preporuku sadržaja. U stvarnosti, transformativna UI je najčešće ona koju nitko ne vidi – ono što bih nazvao nevidljiva UI. Ona radi u pozadini: pomaže u funkcioniranju komunalnih sustava, radu bolnica, praćenju ekosustava i pomaže organizacijama da donose bolje odluke na temelju golemih količina podataka. Nadalje, UI pomaže znanstvenicima u otkrivanju novih lijekova i materijala te modeliranju bioloških sustava. Nevidljiva UI nije zamjena za ljude, već moćan alat koji pomaže ljudima razumjeti složene sustave i donositi mudrije odluke.
Svaka novost u razvoju ljudskog društva donosi mogućnosti pogrešnih interpretacija, teorija zavjere i općenito manipulacija. Koje su najveće zablude ljudi laika, izvan Vaše profesionalne struke, o UI?
Umjetna inteligencija postala je središte mnogih teorija zavjere, u rasponu od bezopasnih nagađanja, do tvrdnji o skrivenoj tehnološkoj kontroli. Premda većini nedostaju znanstveni dokazi, one ukazuju na zabrinutost javnosti u svezi tehnologije, moći, privatnosti i budućnosti društva. Jedna od čestih teorija sugerira da su napredni sustavi UI već svjesni i imaju vlastitu spoznaju, ali da vlade ili tehnološke tvrtke to skrivaju. Iako moderni UI može proizvesti iznimno uvjerljive i naizgled emotivne odgovore, nema znanstvenih dokaza da trenutni sustavi posjeduju svijest, osjećaje ili subjektivno iskustvo. Slično tome, neki vjeruju da će UI uskoro u potpunosti zamijeniti ljude. UI preoblikuje mnoge industrije, no povijest pokazuje da tehnologija obično mijenja prirodu poslova, umjesto da potpuno ukine ulogu čovjeka. Teorije zavjere učestalo nastaju kada je tehnologija moćna, nedovoljno shvaćena i sposobna promijeniti društvo, a UI ispunjava sva tri uvjeta.
Koja zanimanja će se najviše promjeniti, ili čak nestati, kao posljedica primjene UI u narednih 5-10 godina? Ukida li UI više radnih mjesta ili ih stvara više novih?
Teško je sa sigurnošću reći koje će profesije potpuno nestati, no povijest sugerira da će UI prije eliminirati pojedinačne zadatke nego čitava zanimanja. Ipak, neke su skupine pod znatno većim rizikom. Najpodložniji su u sljedećih pet do deset godina rutinski poslovi čija je primarna uloga prikupljanje, organiziranje, sažimanje ili prijenos informacija. Kako se sustavi umjetne inteligencije poboljšavaju, potreba za velikim brojem ljudi koji obavljaju rutinske zadatke naglo će pasti. Pobjednici će biti oni koji nauče raditi s umjetnom inteligencijom, umjesto da se natječu protiv nje. Baš kao što kalkulatori nisu ukinuli računovođe nego su promijenili način knjigovodstva, umjetna inteligencija će stvoriti UI-ojačane stručnjake u gotovo svakom području.
Koje vještine bi mladi danas trebali razvijati da bi bili spremni za UI eru?
Ovo je možda najvažnije pitanje za mlade danas. Era umjetne inteligencije nagradit će one koji znaju surađivati s tehnologijom. Početkom XX. stoljeća pismenost je značila čitanje i pisanje, potom računalnu pismenost, a u eri umjetne inteligencije ona uključuje razumijevanje podataka i UI sustava. Mladi bi se trebali usmjeriti na kombinaciju tehničkih, kognitivnih i ljudskih vještina. To znači da bi trebali imati digitalnu i UI pismenost: razumijeti način na koji UI radi, učinkovito koristiti UI alate i kritički vrednovati dobivene informacije. Ljudske vještine koje umjetna inteligencija ne može lako replicirati su kreativnost, kritičko razmišljanje, rješavanje problema, komunikacija, suradnja i etičko prosuđivanje. Konačno, trebali bi biti prilagodljivi i sposobni stalno stjecati nove vještine rada kroz različite discipline.
Mislite li da ljudsko društvo dovoljno brzo razvija zakonodavstvo, pravila i etičke kodekse koji se tiču oblasti i uporabe UI?
Na žalost, ne još. Umjetna inteligencija se razvija brže od zakona, propisa i etičkih okvira. Društvo se utrkuje s vremenom: inovacije se pojave u roku od nekoliko mjeseci, dok zakonodavcima trebaju godine za analize i usvajanje akata. Osim toga, umjetna inteligencija je globalna, a zakoni su lokalni i regionalni. Posebno zaostajemo u nekoliko ključnih područja. Jedno od njih je privatnost. Naime, umjetna inteligencija analizira ogromne količine osobnih podataka, slika lica i povijesti lokacija, što još uvijek nije jasno regulirano. Otvorena su pitanja tko je vlasnik sadržaja koji je generirala umjetna inteligencija te smije li se UI trenirati na autorski zaštićenom materijalu. Konačno, tu su lažirani sadržaji (deepfake) i dezinformacije. UI može stvoriti iznimno realistične slike, videozapise i audio snimke, pa se pravni sustavi tek počinju hvatati u koštac s rizikom od prijevara i obmana. Izazov za društvo nije samo napraviti pametniju UI, već osigurati da naši zakoni i etički standardi postanu dovoljno pametni da njome odgovorno upravljaju.
Praktičko pitanje iz struke koja je veoma razvijena i usko vezana za UI: ima li smisla učiti programiranje ako UI već piše kod?
Apsolutno. Uspon generativne UI je razlog za učenje programiranja, a ne protiv njega. Umjetna inteligencija može napisati kod, ali da bi se izradio cjelovit program i dalje su potrebni ljudi koji razumiju poslovni kontekst i arhitekturu sustava. Mladima ne bih savjetovao da provode godine bubajući sintaksu pojedinih programskih jezika, jer se ona mijenja, već da svladaju osnove programiranja, računalno razmišljanje i razvoj uz pomoć UI. U bliskoj budućnosti gotovo svi će na neki način postati »programeri« koristeći prirodni jezik. I sam u svom radu tražim od UI da izradi pojedine module koda, koje zatim po potrebi modificiram i spajam u sustav. Nije pitanje treba li učiti programirati, nego koliko programiranja treba naučiti da bismo bili učinkovit partner umjetnoj inteligenciji.
Što biste savjetovali srednjoškolcu koji danas bira karijeru?
Ne birajte zanimanje, birajte sposobnost! Mnogi poslovi današnjice drastično će se promijeniti. Umjesto pitanja koju karijeru odabrati, zapitajte se koje će vještine ostati vrijedne bez obzira na posao. To su: kritičko razmišljanje, rješavanje problema te podatkovna i UI pismenost. Odaberite područje koje vas iskreno zanima, razvijte snažne analitičke i komunikacijske vještine, budite otvoreni prema podacima i učite cijeli život. Ljudi koji spoje znatiželju, prilagodljivost i tehnološke vještine uspjet će u eri UI.
Što će umjetna inteligencija moći uraditi u kratkom roku, za pet godina, što danas još ne može?
U sljedećih pet godina UI će u određenoj mjeri početi stjecati naprednije oblike rasuđivanja, te će postati nezamjenjiv partner u znanstvenim otkrićima – od zdravstva do zaštite okoliša. Unatoč tome, UI ima jasna ograničenja. Ne posjeduje svijest, emocije ni stvarno životno iskustvo. Ona uči prepoznavanjem obrazaca u podacima, zbog čega može generirati zablude ili netočne informacije (halucinacije). Također, UI se muči sa zadacima koji zahtjevaju ljudsku prosudbu, etiku, suosjećanje i odgovornost te ne može preuzeti moralnu ili pravnu odgovornost za svoje postupke. Što se tiče opće umjetne inteligencije (hipotetski oblik UI koji uči i razmišlja na ljudskoj razini u svim domenama), teško je predvidjeti hoće li se i kada pojaviti. Za sada je najrealnije očekivanje da UI neće zamijeniti ljude, nego će ljudi koji ga koriste nadmašiti one koji to ne čine.
Jeste li optimist ili skeptik kada je u pitanju dugoročni utjecaj UI? Drago bi nam bilo znati razloge.
Zastupam stav odgovornog optimizma. UI nudi goleme prilike, ali nosi i ozbiljne rizike. Povijest pokazuje da tehnologije poput električne energije ili interneta u početku izazivaju strah, ali na kraju donose goleme prednosti. Imam razloga za optimizam. UI može proširiti ljudsku inteligenciju, ubrzati medicinska i znanstvena otkrića, demokratizirati pristup znanju te preuzeti rutinske zadatke kako bi se ljudi fokusirali na kreativnost i inovacije. Razlozi za zabrinutost su: poremećaji na tržištu rada, širenje deepfake dezinformacija koje narušavaju povjerenje javnosti, koncentracija moći u rukama malog broja velikih tvrtki koje posjeduju računalne resurse te otvorena etička pitanja privatnosti. Tehnologija sama po sebi ne može riješiti složene društvene probleme poput siromaštva ili klimatskih promjena. UI je moćan alat, a ključno pitanje nije koliko će postati inteligentan, nego koliko ćemo ga mudro naučiti koristiti.
Kako danas izgleda Vaš doživljaj Subotice i Palića? Koliko često se imate prilike vratiti kući i boraviti u Subotici? Jeste li karijerno povezani s ovim našim krajevima?
Zahvaljujući tome što kao cijenjeni svjetski znanstvenik mnogo putujem, koristim svaku priliku kada sam u blizini – pa makar i na nekoliko dana – napraviti pauzu i posjetiti majku i sestru koje žive u Subotici, i to najmanje četiri puta godišnje. Svaki je povratak ispunjen emocijama. Unatoč tome što sam daleko i što se moji prijatelji šale da »živim u oblacima« zbog učestalih letova, moje je srce i dalje tamo, posebice na obalama Palićkog jezera. Vidim se kako se jednoga dana, kada usporim tempo, vraćam i živim u Subotici. Dobro sam poznat znanstvenoj zajednici na sveučilištima u regiji te sam se u mnogim prilikama, kad god bi mi obveze to dopustile, susretao s njima i držao predavanja. Također ostvarujem i određene istraživačke suradnje. Uvijek sam sretan kada mogu pomoći.
Izvor: Hrvatska riječ (M. T.)
