Ukrašavanje božićnog drvca tradicija je kojoj se u božićno vrijeme posebno veselimo. Božićno drvce danas je najčešće drvo jele ili bora, okićeno sjajnim ukrasima koji domu daju poseban blagdanski ugođaj.

Christbaum 

Božićno drvce smatra se kršćaniziranom poganskom tradicijom ukrašavanja domova i štovanja zimzelenog drveća u vrijeme zimskog solsticija. Božićno drvce ili Krizban po Christbaum – Kristovo drvo, običaj je koji porijeklo vuče iz Njemačke. Naime, postoje dvije legende koje govore o porijeklu ove tradicije. Prva legenda kaže kako je sveti Bonifacije u VII. stoljeću iz Engleske došao u Njemačku širiti evanđelje. Kako bi na slikoviti način germanskim plemenima mogao objasniti jedinstvo svetog Trojstva, koristio je sortu sjeverne bijele jele trokutastog oblika koja je simbolizirala Trojstvo. Druga legenda govori o tome kako je sam Martin Luther ukrasio božićno drvce početkom XVI. stoljeća.

Kao božićna drvca najprije su se koristila bjelogorična, a kasnije crnogorična stabla. U XII. stoljeću božićna drvca su se vješala na strop, te su visjela naopako simbolizirajući sveto trojstvo. Običaj ukrašavanja zimzelenog božićnog drvca u Hrvatskoj se pojavio 1850. godine pod utjecajem tadašnje njemačke političko-kulturne tradicije, te vremenom u potpunosti potisnuo običaj paljenja panja hrasta, bukve ili masline na badnjak. Paljenje badnjače – tvrdog drveta, bukve ili hrasta na Badnji dan i unošenje istog u kuću bilo je rašireno i kod bačkih Hrvata. Badnjaču bi unosio u kuću otac ili muško dijete, te bi zapaljenom cjepanicom udarao o vrata kuće ili prag izgovarajući tekst kojim bi se trebala osigurati rodna godina. Cilj je bio da što više iskrica leti. Badnjača se nakon toga polagala u peć da izgori ili se iznosila u dvorište.

Običaj ukrašavanja božićnog drvca 

U srednjem vijeku, u nekim dijelovima Europe u crkvama je na Božić bio običaj priređivanja predstave o Raju – Adamu i Evi. Dio tih igrokaza bilo je i stablo jabuke čiji su plodovi simbolizirali spoznaju dobra i zla u rajskom vrtu. Vremenom su se uz jabuke stablu dodali i drugi plodovi i različiti ukrasi. Kao najstariji spomen običaja kićenja božićnog drvca uzima se ljetopis bremenskog ceha iz 1570. godine koji navodi kako je za djecu članova ceha mala jela ukrašena jabukama, orasima, datuljama, perecima i papirnim cvijećem. Običaj se spominje i u Baselu gdje su krojački šegrti po gradu nosili stablo ukrašeno jabukama i sirom. Početkom XIX. stoljeća običaj je postao popularan među plemstvom i proširio se po dvorovima. Kugle od obojenog stakla kakve danas poznajemo nastale su u XIX. stoljeću. Naime, drži se da je prve staklene kugle načinio siromašni puhač stakla jer nije imao novca za jabuke i slatkiše.

Prema sjećanjima starijih kazivača u okolici Subotice, božićno drvce početkom dvadesetog stoljeća na salašima nije bilo zimzeleno, već je to bila grana, kao korovska metla ili sirak, koju je domaćica očistila, uvila u tijesto, te ukrasila.

Pravila ukrašavanja božićnog drvca 

Pravilo je da pravila nema. Božićno drvce svatko ukrašava sukladno vlastitom stilu, onako kako najbolje zna, i podrazumijeva se da je svakome svoja grana najljepša. Najčešće se na vrh božićnog drvca stavlja zvijezda koja predstavlja zvijezdu Danicu, a ispod bora Betlehem. Što se pak ukrasa tiče, oni mogu biti izrađeni od različitih materijala i svih boja. Najčešće se koristi crvena boja koja simbolizira radost, sreću i ljubav, te zlatne nijanse koje simboliziraju svjetlost i toplinu.

Danas je tržište preplavljeno morem ukrasa za božićna drvca od različitih materijala, koji svima pružaju mogućnost prilagoditi izgled drvca vlastitom stilu.

U prvoj polovici dvadesetog stoljeća božićno drvce kitilo se ukrasima od papira, orasima obmotanim sjajnim papirom, salon bombonima i vatom koja je trebala dočarati snježne pahulje. Dok su nekada drvca bila okićena šarenim ukrasima i trakama, danas je trend ukrašavanja drvca u jednoj boji. Subotičanka Sandra Kujundžić odučila je izgled božićnog drvca prilagoditi modernom interijeru u stanu.

„Ove godine smo odlučili kupiti živ bor, a planiramo ga ukrasiti bijelom i srebrnom bojom. Sama sam izradila dio bijelih kugli, a dio ćemo kupiti. Kako bih stvorila topliji božićni ugođaj, pored drvca ću od kartona izraditi kamin unutar koga će u staklenim bocama sijati svijeće ili lampice“, kaže Sandra Kujundžić.

Uz malo mašte i volje ukrase možete izraditi sami i tako ujedno animirati cijelu obitelj. Materijale za izradu ukrasa moguće je prikupiti u prirodi ili se mogu kupiti u prodavaonicama hobi materijala. Suzana Bako iz Đurđina sa suprugom Bojanom i četvero djece, Mateom, Anom, Marijom i Sofijom odlučila se sama izraditi ukrase za božićno drvce.

„Ove godine sam prvi put sama pravila adventski vijenac. U proces pripreme i izrade vijenca bila je uključena cijela obitelj. Suprug je od bagremovog drveta izradio stalak koji sam ja skupa s djecom ukrasila. Sve što je za vijenac bilo potrebno prikupili smo u prirodi: šišarke, žirove, orahe, bobice, zelene grančice i mahovinu. Djeca su uživala u radu, pa smo suprug i ja odlučili i ukrase za božićno drvce izraditi skupa s djecom. Bor ćemo kupiti živ, s korijenom, pa ćemo ga nakon praznika usaditi u dvorištu. Ideje za ukrašavanje drvca našla sam na internetu, a trudila sam se da oni budu jednostavniji kako bi i djeca mogla aktivno sudjelovati u izradi. Kao materijal ćemo koristiti šišarke, kartonske rolne toaletnog papira, šarene vrpce, kolaž papir, različite boje i sjajne ukrase. Uz malo mašte, starim ukrasima za bor udahnut ćemo novi život. Također, sami ćemo izraditi i ‘Betlehem’ od komušine i kukuruzovine. Izrada božićnih ukrasa ujedno je zabava za djecu ali i prigoda da se obitelj okupi oko zajedničkog projekta. Sigurna sam da ćemo svi uživati, kako u izradi ukrasa tako i u lijepo okićenom boru koji će odisati osobnosti naše obitelji.“

U vrijeme blagdana okićeno božićno drvce ponos je svake obitelj. Ono u dom unosi toplinu i radost. Oko njega se obitelji okupljaju, a pod njime djeca očekuju darove. Međutim, u vrijeme božićnih blagdana ne smijemo zaboraviti na značenje Božića. U to vrijeme svi pokušavamo biti ljubazniji, bolji, pomagati potrebitima, tako da slobodno možemo reći kako je Božić blagdan ljubavi, svjetla i nove nade.

Izvor: Hrvatska riječ (Aleksandra Prćić)