Karneval je vrijeme kada na sebe stavljamo maske. Sama promjena identiteta oslobađa pojedinca od pravila svakodnevnog života. Promjenom odjeće moguće je promijeniti spol ili društveni status i unijeti pomutnju u ustanovljeni red stvari. Za razliku od većine običaja u hrvatskoj folklornoj baštini, karneval nikada nije u potpunosti kristijaniziran. Iako su na račun karnevala stizale brojne kritike, vjekovima su ga tolerirali i Crkva i država. U prošlosti su pokladni običaji imali ulogu u prizivanju plodnosti, čišćenju od grijeha i pobjedi nad zlim silama. Danas karneval ima važnu društveno kritičku ulogu, jer ono što ljudi u normalnim svakodnevnim prilikama ne smiju ili ne žele javno govoriti, u karnevalu je dozvoljeno.
Korijeni karnevala
Znanstvenici smatraju kako korijeni karnevala potječu iz rimskih svečanosti i običaja (saturnalia, lupercalia, matronalia, brumalia, bacchanalia, hilaria, libernalia), te se također spominje i utjecaj dionizijskog kulta. Međutim, korijene karnevala moguće je pratiti dublje u povijest, do vremena kada su priroda i ljudska povijest bili čvršće povezani. Pokladni običaji padaju u vrijeme zimskog solisticija. To je doba kada dani postaju duži, a sunčev sjaj topliji i jači. To je početak rađanja novoga života i prirode. Pokladni običaj dakle imaju apotropejsko značenje zaštite od zlih sila, oni su magični čin da se te sile pobijede i stave u službu čovjeka.
Iz suvremene perspektive danas se može govoriti o dva glavna tipa karnevala. U prvu grupu spadaju oni arhaični, koje mnogi smatraju autentičnima, a koji se organiziraju u ruralnim područjima u kojima se tradicionalno gaji stoka. Prepoznaju se po tome što u ovim karnevalima sudjeluju uglavnom muškarci, prerušeni u životinjsku kožu, te su okićeni zvonima. Oni izgledaju zastrašujuće, opasno. Izražavaju se pomoću pokreta, plesa, bučno zvone, plaše djecu i zadirkuju mlade žene. Sumještane pokušavaju posipati pepelom, brašnom i dr. Uz ove povorke često idu i skupine koje su prerušene u svatove, u kojima su uz mladu, djevera i glazbenike, često prisutni
likovi djed, baba, medvjed, ciganka, vrag, lopov, brijač, trgovac, pop, doktor, žandari i dr. Ovako opisani karneval može se nazvati magičnim, jer je orijentiran prema prirodi, ostacima magijskih rituala usmjerenih prema kultovima plodnosti. Njihov cilj usmjeren je na osiguranje plodnosti žena i stoke.
Drugi tip karnevala češći je u gradskim sredinama. Povezuje se s uspostavom društvenog reda. Ovi karnevali bave se odnosima ljudi u društvu, imaju tendenciju drame i verbalnog izražavanja. Obilježja ovih karnevala su karnevalska društva, alegorijska kola, upriličeni sudski procesi, osude i pogubljenje lutaka – koji preuzima sve grijehe prethodne godine na sebe, individualno maskiranje, ples pod maskama, glazba i dječji karnevalski događaji. U ovaj tip karnevala spadaju u svijetu poznati Riječki karneval, te Fašnik u Samoboru.
Vrijeme kada se održava karneval
Vrijeme održavanja karnevala povezano je s korizmom i postom pred Uskrs. Naime, na Sinodu održanom u Beneventu 1091. godine odlučeno je da post počinje u srijedu pedeset dana prije Uskrsa, te su tako nedjelja, ponedjeljak i utorak uoči Čiste srijede postali udarni dani karnevala. Danas ne postoji suglasnost oko toga kada pokladno vrijeme počinje. Naime, neki pokladnim vremenom smatraju razdoblje od sv. Martina (6. prosinca), neki pak vrijeme od Božića, kada počinje razdoblje slavlja i blagostanja, a neki u pokladno vrijeme računaju razdoblje priprema za poklade i izradu maski i smatraju da ono počinje u siječnju. Također, ne postoji suglasnost ni kada je riječ o svršetku karnevala. Za jedne karneval se prekida Čistom srijedom kada započinje korizma i četrdesetodnevnu post, dok su u nekim krajevima Hrvatske zabilježeni običaji prekidanja posta na jedan dan, primjerice u Lentu kod Koprivnice Mali fašnik prvog utorka u postu, zatim u Loboru – Tosti četertek, te u Otoku u Slavoniji – Lakomi četvrtak. Također, u Kastvu je zabilježen prekid posta u sredini tog razdoblja kada je običaj Malog pusta ili Salusa.
Karnevalsko vrijeme ima puno imena
Na području Hrvatske duž cijelog panonskog, dinarskog i jadranskog područja rasprostranjeni su različiti oblici i varijeteti pokladnog prerušavanja. Otuda veliki broj termina, kako za vrijeme koje se obilježava, tako i za procesije.
Najčešći nazivi koji se koriste za ovo vrijeme su: karneval, poklade, mesopust i fašnik. Uz to, često se koriste i lokalni varijateti rečenih termina. Tako osim karnevala nalazimo: krnjeval, karnevo, karnivo, krneval. Osim poklada imamo: pokladi i poklad. Osim mesopust: pust i mesopušće, dok osim naziva fašnik nalazimo: fašnjak, fašnjek, fašenk, fašange, vašange, fašing i sl.
Također, postoje termini kao što su mesojeđe (mesoije, moesoveđe, mesuveđe, mesvijeđe i mrsoveđe). Ponekad se vrijeme karnevala referira na aluziju maski kao što su maškare, mačkari i sl.
Kada je pak riječ o karnevalskim procesijama, termini su još mnogobrojniji. Primjerice: mačkare, mačkari, mačkaraši, maskare, maškare, maškari, maškarade, maškaraši, maškeri, maškore, maškuri, fašenki, fašengtaši, fašenjkai, fašangare, fašingi, fašnici, fašnjaci, fašnjaki fašingari, fašnjeki, fašenjaci, fašanke,fašinke, šafanjgari, šafingari, šefengari, vašange, pusti, krnjevali, karnevali, babani, djedi, didi, čarojce, čerjaci, čaraci,čorjaci, ćoraci, balije, pepelnice, pesnike, pesniki. Tome treba dodati specifične procesije koje idu u grupama: zvončari, babe, didi, bučari, pokladari, partenjaki, bušari, buše, naphanci, baukači, gugači, maškuri, pikači, čaplje, kožuvari, rogonje i dr., kao i krabulje i skrabulje.
Karnevali Hrvata u Vojvodini
Karnevalske običaje nalazimo i kod vojvođanskih Hrvata. Posebno se ističu Mačkare srijemskih Hrvata u Golubincima, te Tute – pokladni običaji Hrvata – Šokaca u Plavnoj.
Predsjednik HKPD-a Tomislav iz Golubinaca Vlatko Ćaćić navodi kako se ovaj običaj u Golubincima održava više od 200 godina. Običaj se tijekom povijesti mijenjao i prilagođavao zahtjevima društva, tako da je od 60-ih godina 20. stoljeća izašao iz okvira sela i postao svojevrsna karnevalska atrakcija. Mačkare ili premundureni dani traju tri dana i okupljaju cijelo selo koje se mjesecima priprema za ovaj događaj. Prvi dan se organizira maskenbal u sportskoj dvorani gdje se biraju najljepše maske, priređuju se igrokazi na aktualne društvene teme, te se izvodi glazbeni program. Drugog dana je svečana karnevalska povorka kroz grad u kojoj sudjeluje preko 500 maski. Treći dan 
vezan je uz tradiciju kada mačkare obilaze kuće i izvode šale s domaćinima koji ih za uzvrat časte. Maske u koje se sudionici karnevala prerušavaju dijele se na lijepe i ružne. U lijepe maske prerušavaju se grupe žena, a najčešće su to cvjetovi, vjesnici proljeća (lijepe kate, visibabe, ljubičice..). Ove maske najavljuju novo vegetativno razdoblje. U ružne maske prerušavaju se muškarci i žene. Na sebe navlače prevrnute životinjske kože, lica prekrivaju zastorima, nagarave se, namažu da budu strašne. Te maske simboliziraju plodnost. Maškare se u Srijemu tradicionalno održavaju i u drugim mjestima u kojima žive Hrvati, primjerice u Slankamenu ili Rumi, ali su puno manjeg opsega. Cilj Hrvata u Golubincima je očuvati tradicijske običaje vezane uz mačkare i ne dozvoliti da se ovaj običaj u potpunosti komercijalizira.
U dijelu Bačke u kojem žive Šokci, također se održavaju pokladni običaji – Tute. Posljednjih desetak godina organizaciju ovog tradicijskog običaja preuzelo je na sebe HKPD Matoš iz Plavne. Tute traju tri dana. Prvog dana, u nedjelju nakon sv. mise, muškarci odjeveni u ženske narodne nošnje i prevrnute kožuhe, te lica prekrivenih krpama hodaju selom – to su lijepe tute. Drugoga dana su male tute, dok su u utorak gadne tute koje zvone po selu, te tjeraju i plaše djecu, a prolaznike mažu čađom i karminom. Tute ulaze kod domaćina koji ih primaju u kuće i tu ih ugoste. U ponoć trećeg dana poklade se završavaju pokapanjem begeša.
Karneval ne treba shvatiti kao borbu dobra i zla, jer karneval niti je samo dobar, niti je samo zao. On predstavlja pomirenje svih suprotnosti i jaza između dobra i zla. Iako u sebi sadrži prastare magijske rituale i formalne karakteristike pretkršćanske kulture, tijekom povijesti karneval je ostao sinonim slobodnog i otvorenog mišljenja.
Izvor: Hrvatska riječ (Aleksandra Prćić)
