Čuvari Isusovog groba se u pojedinim župama Srijemske biskupije, svake godine na Veliki petak okupljaju i biraju razvodnika, najboljeg junaka kao vođu garde. Od tog momenta u narodnoj nošnji, kraja iz kog potječu, čuvari stupaju u crkvu i zauzimaju mjesto sjeverno i južno od Kristovog groba. U Srijemskim Karlovcima u župi Presvetog Trojstva su 2001. godine obnovili ovaj stari običaj držanja „straže“ kod Isusovog groba na Veliki petak, poslije Križnog puta. Već 22. godinu ta mala hrvatska i katolička zajednica predano istrajava na očuvanju te tradicije. Inicijator i pokretač obnove ovog lijepog običaja je Josip Varga, tutor u župi Presvetog trojstva.
Nastavak stare tradicije
Na Veliki petak, prisjećajući se Isusove muke, odnosno njegova Križnoga puta i smrti na križu, mnogi vjernici pohode Isusov grob u Jeruzalemu, koji čuva poseban viteški red unutar Katoličke crkve što se naziva Konjaničkim redom svetog groba u Jeruzalemu. Čuvanje straže u Srijemskim Karlovcima počinje stražarenjem na Veliki petak u 15 sati, i to traje do večernjih sati. Stražari obučeni u „uniforme“ smjenjuju se na pola sata, hodajući kroz crkvu i zauzimajući svoja mjesta. Dan kasnije u subotu, od 8 sati i 30 minuta, stražari se ponovno okupljaju u crkvi i stražare. U subotu navečer, poslije oglašavanja zvona, kad orgulje počnu svirati i počnu se pjevati uskrsne pjesme, stražari krenu ka oltaru, sjednu u prvi red kao počasna straža.
„Vatrogasano društvo iz Srijemskih Karlovaca je nekada organiziralo čuvanje straže kod Isusovog groba i to je trajalo cijelu noć. Sjećam se tog običaja kada sam bio dijete. Sedamdesetih godina taj se običaj prestao prakticirati u našoj crkvi. Pitanje prijatelja ‘gdje se nalaze koplja stražara Isusovog groba’, potaknulo me je da ponovno obnovimo taj običaj što smo i učinili 2001. godine. Prvo smo posudili uniforme rimskih vojnika od kazališta, da bismo uz suglasnost i doprinos tadašnjeg župnika Ivice Živkovića 2004. godine, sami izradili svoje uniforme. Uz financijsku pomoć predsjednika općine i donacija župljana, prije pet godina smo kupili nove uniforme rimskih vojnika. Sada ih imamo deset. Jedna smo od rijetkih župa u Srijemskoj biskupiji koja prakticira taj običaj i sada smo već postali poznati po tome. Iz mnogih država dolazili su vidjeti nas i postali smo prava atrakcija po tom običaju. Na taj način smo privukli i veći broj vjernika, što mi je veliko zadovoljstvo“, ističe Varga.
Poticaj vjernicima
Srijemski Karlovci su mala župa, koja ima oko 150 kuća katoličkih vjernika. No, kako naš sugovornik s ponosom ističe, iako mali, nastoje sačuvati ovaj lijepi stari običaj, kako bi ga prenijeli na mlađe generacije.
„Prve godine kada smo obnovili ovaj običaj bilo je 23 muškaraca koji su nam se priključili u stražarenju. Od tada do danas bilo je 82 muškaraca koji su se smjenjivali u čuvanju. Godine 2017. nas je bilo 17, a iduće godine 14. Taj običaj nismo održali posljednje dvije godine zbog koronavirusa. Ove godine ćemo se ponovno okupiti i s nestrpljenjem čekamo taj dan“, navodi naš sugovornik.
Također ističe da je za njega poseban osjećaj kada na Veliki petak izađe pred oltar odjeven u uniformu s još četiri ili pet momaka. „To je nešto što me posebno ispunjava i čini sretnim. Dvojica stražara stoje s lijeve, a druga dvojica s desne strane Isusovog groba. Prvi se pričestimo i to je poseban osjećaj. S nestrpljenjem i veseljem čekam uskrsni blagdan kada ćemo se ponovno okupiti u našoj župnoj crkvi. Posebna mi je radost što je od dana kada smo obnovili ovaj običaj još deset momaka ponovno krenulo u crkvu. Jedan od njih je i krstio dijete. To mi daje nadu da će ova naša mala zajednica opstati i nastaviti ovaj običaj i potiče me da nastavim ustrajati koliko god mogu. Također mi je veliko zadovoljstvo što se i moj sin priključio, a nadam se jednog dana i moj unuk kome svakodnevno pričam o svim običajima“, kaže naš sugovornik iz Srijemskih Karlovaca.
I kako na kraju razgovora dodaje, osim osobitosti ovog običaja, velikog značaja za vjernike koji se raduju danu Isusovog uskrsnuća, za 20 godina od kako se obnovio ovaj običaj u ovoj maloj župi toga dana nikada nije padala kiša, što pridonosi veličanstvenijem ugođaju za sve njih.
Izvor: Hrvatska riječ (S. D.)
Foto: www.dnevnik.rs (Zorica Milosavljević)