Vrsta: Glazba
Naziv: Bećarac - tradicijski glazbeni i verbalni žanr među vojvođanskim Hrvatima
Autorica: Nela Skenderović
Bećarac je vrsta veselog narodnog napjeva na lirske narodne pjesme, koje su prisutne i među Hrvatima u Vojvodini. Naziv potječe od turske riječi bekar koja u hrvatskoj uporabi (bećar) označava mladog neženju, momka, samca, lolu, bekriju, veseljaka sklonog raskalašnom životu, jelu, piću i ženama. Tekst čine rimovani dvostisi, u desetercu, rjeđe u osmercu. Bećarac je vesele i šaljive naravi, katkad i razuzdana karaktera, u kojem se izmjenjuju i nadmeću vodeći pjevači praćeni pjevačkom skupinom i glazbalima, on je i sredstvo izražavanja ideja i emocija koje se ne pristoji izricati običnim govorom.
Izvodi se najčešće u svadbama ili drugim prigodama u povodu kakva veselja. Redovito se pjeva uz pratnju, primjerice gajdaša, frulaša, tamburaša, harmonikaša i drugih instrumenata dostupnih izvođačima te ovisno o tome ima puno varijanata.
Bećarci su u svojoj glazbenoj osnovi zapisani krajem 19. i u prvoj polovini 20. stoljeća. To je pjevani glazbeni izričaj koji se javlja i u drugim krajevima (Slavonija, Posavina, Srijem, Baranja, Banat…). Paralelno s tim procesom, prikupljeno je i objavljeno u nekoliko knjiga bunjevačkih i šokačkih bećaraca iz Bačke (I. Prćić, M. Peić, M. Šeremešić – M. Lerić…).
Nositelji ovog kulturnoga dobra su Hrvatska glazbena udruga Festival bunjevački pisama Subotica, Subotički tamburaški orkestar, hrvatske bunjevačke udruge te hrvatske udruge šokačkih Hrvata iz Podunavlja (Bački Breg, Monoštor, Sonta, Vajska, Plavna i Bač). Izvodi se u programima hrvatskih kulturnih udruga te na smotrama tradicijske kulture.
Foto: NIU Hrvatska riječ; privatno valsništvo
