Vrsta: Umijeća
Naziv: Priprema bunjevačke tarane
Autorica: Senka Davčik
Tarana je jedna od najpoznatijih namirnica u svakodnevnoj prehrani Bunjevaca u okolici Subotice i Sombora, kao i onih u Mađarskoj. To su mrvice suhoga tijesta, spravljene od brašna, jaja i soli, od kojih se pravi istoimeno jelo.
Do 1970-ih godina se većina hrane pripravljala u kućnim uvjetima, na salašu, gdje su godišnja doba diktirala poslove. Žene su običavale odvojiti cijeli dan kako bi napravile dovoljno tista (tijesta) tarane da je bude za cijelu godinu. Istodobno je to bila prigoda da se kulinarsko umijeće prenese s nane na ćer, s majke (bake) na unuku, budući da je pravljenje velikih količina iziskivalo velik broj žena. Kako bi se tijesto osušilo, trebalo je dovoljno sunčanih dana, pa se tarana najčešće radila tijekom kolovoza ili u razdoblju između dvi Gospojine (15. kolovoza – 8. rujna).
Nakon što se tijesto umijesilo, prosijavalo se (guranje tijesta rukama kroz sito) kroz više protaka (vrsta sita) nakon čega se dobivena tarana širila na čaršape (stolnjake) i ostavljala nekoliko dana na suncu da se dobro osuši. Osušena se spremala u platnene vreće i džakove te čuvala za uporabu.
Tarana je u bunjevačkim obiteljima i danas neizostavna namirnica i jelo za poslandan (radni dan) zbog brze pripreme: na dinstani crni luk i kockice krumpira doda se mljevena crvena paprika te se nakon kratkoga kuhanja (skupa ili bez dodatka mesa) doda tijesto tarane pa kada tarana upije vodu, jelo je gotovo. Tarana se konzumira uglavnom za užnu (ručak) ili večeru.
Ovo jelo najčešće se kuhalo subotom i tijekom radnoga tjedna, u danima posta (srijedom i petkom) tarana se kuhala nagusto (tijesto s kockicama krumpira, bez dodatka mesa), a ostalim danima s divenicom (kobasicom).
Unatrag tri desetljeća moguće je kupiti gotovo tijesto tarane te se sve rjeđe radi kod kuće. No, još uvijek ima domaćica koje izrađuju taranu na tradicionalni ručni način, za svoje potrebe, ali i za prodaju. Kao vid očuvanja nematerijalne kulturne baštine, UBH Dužijanca je od 2017. godine u svoj program uvrstila etno radionicu pravljenja (tijesta) tarane, u koju su uključene žene svih dobi. Organiziraju i natjecanje u kuhanju tarane, na kojem se natječu lokalni timovi iz okolice i šire. Ovo je jelo, također, obvezni dio menija Narodnosnog i gastronomskog kulturnog festivala u Gari. Tarana je i danas jedan od markera bunjevačke tradicijske prehrane.
