Vrsta: Običaji
Naziv: Pokladni običaj tute u Plavni
Autori: Zvonimir Pelajić i Kata Pelajić
Plavna je šokačko mjesto u jugozapadnoj Bačkoj poznato po pokladnom običaju nazvanom tute. Tute se spominju još u 19. stoljeću. Praksa ovoga običaja imala je svoje uspone i padove ovisno o društveno-političkoj situaciji. Tijekom vremena mijenjalo se mjesto okupljanja, broj sudionika i način organiziranja završne večeri. Nekada su u ovom običaju sudjelovali svi mještani sela, a danas se on sveo uglavnom na pripadnike hrvatske zajednice.
Tute su pokladni običaj u kome sudjeluje mnoštvo maskiranih osoba različite dobi, svirači, pjevači, plesači. Iako pokladno vrijeme traje od Bogojavljenja do Pepelnice, u Plavni se pokladni običaji danas svode na tri dana: nedjelju, ponedjeljak i utorak, pred Čistu srijedu. Plavanjci smatraju da je to oproštaj od veselja, plesa, lijepoga oblačenja, dobre hrane i pića.
Za pokladnu nedjelju crkva je uvijek bila ispunjena župljanima obučenim u hrvatsku, mađarsku, njemačku i slovačku narodnu nošnju – u Plavni ih zovu lipe tute. Lipe tute su uvijek nakon svete mise prošetale kroz središte sela i na taj način prikazale svu ljepotu narodnoga ruha.
Pokladni je ponedjeljak bio dan posjećivanja. Navečer toga dana priređivao se bal za koji su se osobito pripremale djevojke. U popodnevnim satima organizira se dječja povorka malih tuta koju u nekim kućama domaćini časte kiflama, krafnama i slatkišima.
U pokladni utorak iz središta sela kreće organizirana skupina gadnih tuta uz pratnju brojnih promatrača i djece. Tute imaju u rukama gar ili karmin pa nagarave i narumene promatrače i vijaju djecu te koga zarobe, tjeraju da klekne i da se moli. Djeca prkose tutama vičući: tute, tute banine, za komadić slanine, svakom po rebarce a tuti žumance. Povorka tuta radi ophod cijelim selom, neki ih domaćin pozove da se okrijepe vinom, rakijom i kobasicama. Navečer se priređuje večera s druženjem koja završava sahranjivanjem bege. Ovim činom završava pokladno vrijeme.
Ova je praksa vitalna i danas zahvaljujući djelovanju Hrvatskog kulturno-umjetničkog društva Matoš i župe sv. Jakova u Plavni.
Foto: ZKVH; privatno vlasništvo
