Prvi zapisi o katolicima u Maradiku pojavljuju se 1766. godine gdje je zapisano da u to doba u Maradiku ima 22 katolika te da pripadaju župi u Karlovcima. Od 1822. godine katolici u Maradiku pripadaju župi u Golubincima, no Maradičani nisu radi duhovnih poslova i potreba odlazili u Golubince, nego u Irig. Iz ovog razloga vjernici su pripojeni župi Irig, gdje kao njena filijala Maradik ostaje do 1898. godine. Vremenom se broj katolika u Maradiku povećavao te 1887. godine u selu živi 1167 katolika te se javlja potreba za izgradnjom crkve u Maradiku.
Crkva svete Ane
Sveta Ana je bila majka Blažene Djevice Marije i Isusova baka. Štovanje svete Ane počelo je u VI. stoljeću, kada je car Justinijan njoj u čast podigao crkvu u Carigradu. Njoj su posvećene mnoge crkve i ustanovljene bratovštine, a često je i prikazivana u likovnoj umjetnosti, osobito u doba renesanse. Spomendan svete Ane je 26. srpnja.
Kapela svete Ane podignuta je 1850. godine i bila je oko 7,5 metara dugačka i oko 4,5 metara široka, te prekrivena trskom. Imala je samo oltar svete Ane na kojem je bila slika svete Ane s dva anđela. Tadašnji maradički župnik Aleksandar Šamšalović nabavio je crkveni harmonij, produžio kapelu za 5,5 metara, a zatim ju je i omalao te napravio i 6 klupa za kapelu. Dok je on bio župnik crkva je još dobila i svetohranište, ispovjedaonicu, jedno klecalo i veliki ormar za sakristiju. Maradičani su 1898. godine poslali molbu Visokoj kraljevskoj zemaljskoj vlasti u Zagrebu moleći potporu za gradnju nove crkve. Iako je bila izvedena i komisija i bili su odobreni nacrt i troškovnik za gradnju rimokatoličke crkve, do gradnje nije došlo, a bogoslužje se i dalje nastavilo u postojećoj kapeli. Godine 1902. za crkvu je nabavljen kip srca Marijina, a 1903. godine darovima maradičkih vjernika napravljen je križni put za kapelu svete Ane. Crkva je 1919. omalana iznutra, a u prosincu sljedeće godine postavljen je novi pod. Kako je pred sam Božić 1926. napuklo jedno zvono, kapela je dobila dva nova zvona teška 115 i 47 kg. Godine 1930. crkva je bila u lošem stanju, pa je troškove popravaka podmirivala crkvena općina. Godine 1935. razbijen je kip svetog Antuna Padovanskog, stoga su vjernici svojim dragovoljnim novčanim darovima omogućili da se nabavi novi. Kako je crkva i dalje bila u veoma lošem stanju, bilo je potrebno popraviti i krov. U travnju 1942. godine je odlučeno da se uz kapelu podigne i zvonik.
Kamen temeljac za izgradnju nove crkve postavljen je 19. ožujka 2014. godine. Nekadašnja kapela, koja se nalazila do ulice, srušena je 2016. godine odobrenjem Biskupskog ordinarijata Srijemske biskupije jer je bila vlažna i trošna. Današnja crkva završena je 27. svibnja 2017. godine, i upravo taj datum će za katoličke vjernike iz Maradika i okolice ostati duboko urezan u sjećanjima. Uz prisustvo velikog broja crkvenih velikodostojnika, predstavnika Hrvatskog nacionalnog vijeća, brojnih vjernika kako iz samog mjesta, okolice tako i iz susjednih država: Hrvatske i Mađarske, posvećena je novoizgrađena crkva. Nova crkve svete Ane u Maradiku je treća u Srijemu izgrađena u posljednjih 25 godina gdje će se, kako mještani Maradika ponosno kažu, s radošću okupljati vjernici na euharistijskim slavljima.
Za samo tri godine na mjestu stare kapele, na kojoj je samo zvonik bio izgrađen od tvrdog materijala, zahvaljujući pomoći Đakovačko-osječke nadbiskupije, Srijemske biskupije, kao i velikog broja donatora, prijatelja župe i domaćih župljana, izgrađena je nova crkva kakvom se može pohvaliti mali broj župa.
Župni dvor
Od osnivanja kapelanije u Maradiku 1898. do 1929. godine maradički svećenici su stanovali po privatnim kućama. Zato je maradički župnik Petar Masnić započeo uz pomoć vjernika izgradnju župnog doma. U prosincu 1929. godine završena je gradnja župnog dvora, a za vjernike je to bilo od velike važnosti, sada je postojao župni dom, uredili su i župničku plaću, te su se nadali da će imati i stalnog župnika. Vjernicima nije bilo lako ići za svaku stvar u Irig, a i da samo jednom mjesečno imaju svete mise, a s druge strane i župniku je njegov dom važan, jer više ne mora ići po tuđim kućama i ne mora više doživljavati svakakve neugodnosti.
Katolička društva u Maradiku
Tadašnji mjesni kapelan u Maradiku Josip Bertić piše 31. svibnja 1898. godine biskupu Josipu Jurju Strossmayeru i moli ga da se u crkvu uvede pobožnost i štovanje Presvetog Srca Isusova, kako bi se obnovio život kršćana, a smatrao je da bi ta pobožnost utjecala i na vjernike koji su se udaljili od vjere. Biskupu Strossmayeru se ideja svidjela te je 27. lipnja 1898. odobrio pravila, koje je kapelan napisao, i dopustio osnivanje bratovštine Presvetog Srca Isusova. Naposljetku, bratovština je osnovana u Maradiku 8. Kolovoza 1898. godine. Imala je 173 člana i u njoj se njegovala pobožnost prema Srcu Isusovu, a njezini članovi su redovito čitali i širili Glasnik Presvetog Srca Isusova. Ovo društvo se najvjerojatnije ugasilo, jer se u daljnjim dokumentima ne nalaze nikakve informacije o njima. Poslije Prvog svjetskog rata crkvena društva su se osnivala pod nazivom Društvo Srca Isusova i Marijina. Pred kraj 1942. godine upravitelj ekspoziture Stjepan Ščap uspijeva pridobiti većinu djevojaka za članstvo u Djevojačkom društvu Srca Isusova. Njih oko 30 je 6. lipnja 1943. primljeno u to društvo. U Maradiku je još postojala i bratovština Svete krunice. Tu su bratovštinu osnovali dominikanci koji su 1898. godine u Maradiku držali pučke misije. A pokraj bratovština postojalo je i književno društvo Svetog Jeronima. Društvo je imalo 15 članova, a njegovi članovi su primali poučne i zabavne knjige nekoliko puta godišnje pod uvjetom da na vrijeme uplate određenu svotu novca. Nakon Drugog svjetskog rata komunistička je vlast zabranila djelovanje svih vjerskih društava i bratovština.
Izvor: Hrvatska riječ (A. Dujić i D. Španović)
