• Štrosmajerova 20, 21131 Petrovaradin

Povijest ove crkve, danas glavnog i najvećeg sakralnog obilježja Petrovaradinske tvrđave, je iznimno burna i neraskidivo povezana s poviješću Hrvata i katolika općenito na području Srijema te današnje Srbije. Čim su se isusovci afirmirali u Petrovaradinu (došli su u vojni garnizon 1693. iz Osijeka), počeli su graditi crkvu sv. Jurja. Crkvu je u kratkom roku izgradio isusovac Ivan Farkaš godine 1701., a posvećena je 1714. Sagrađena je u baroknom stilu, bez pretjerivanja i bogatog kićenja. Orijentirana je dužom osi u pravcu sjever-jug. Na fasadi se ističe uzor gradnje, isusovačka crkva Il Gesu u Rimu. Neposredno je povezana s nekadašnjim isusovačkim samostanom, gdje je od 1996. rezidencija srijemskog biskupa.

Glavne značajke unutrašnjosti crkve su monumentalni oltar, završen 1774. godine. Prvobitna slika sv. Jurja, autora Felixa Ive Leichera, zamijenjena je 1906. godine „bezvrijednom“ slikom Karla Nepomyckog veličine 7x4 metra. Oltar krase veliki relikvijari s ostacima tijela svetaca. S lijeve strane oltara su kipovi sv. Ignacija Loyolskoga i sv. Longina, a s desne isusovca sv. Franje Borgie i sv. Dimitrija Srijemskog. U sredini lijeve strane lađe nalazi se oltar sv. Križa s raspelom velike umjetničke vrijednosti, dok je nasuprot njega oltar Blažene djevice Marije s kipovima sv. Sebastijana i sv. Roka. Na ovom oltaru se tijekom zime čuva čuvena zavjetna slika Gospe Tekijske, s kojom je Eugen Savojski 5. kolovoza 1716. ušao u kapelicu na Tekijama da se zahvali Bogu i Bogorodici na velikoj pobjedi nad Osmanskim carstvom, čime je središnja Europa ušla u moderni kršćanski period. U prednjem lijevom dijelu lađe, prije početka svetišta, nalazi se oltar sv. Franje Ksaverskoga, a na suprotnom dijelu oltar sv. Petra. Ispod kora nalaze se oltari sv. Antuna Padovanskoga i sv. Franje Asiškoga. Crkvu krasi i barokna propovjedaonica, u čijoj neposrednoj blizini je krstionica iz koje je 16. listopada 1801. kršten ban Josip Jelačić. U unutrašnjosti su i nadgrobne ploče osoba sahranjenih u građevini crkve, a među njima su pripadnici plemstva, vojno osoblje, biskupi, svećenici i dobrotvori crkve. Cijeli enterijer povezan je s nekada iznimno razvijenom praksom vjerskih obreda, životom bratovština i udruga, zbog čega je ova crkva bila dugo u središtu duhovnog krajolika ne samo Tvrđave već i cijelog Petrovaradina – vojnog i civilnog osoblja koje je onamo služilo i živjelo, a također i redovničkog života i crkvene hijerarhije. Od 1801. godine crkvom upravlja Đakovačko-srijemska ili Bosanska biskupija (danas Srijemska), a župa sv. Jurja je, napose nakon I. svjetskog rata, desetkovana i s vrlo malim brojem vjernika.

Marko Tucakov

Foto: https://ilovenovisad.com