Vladimira Brguljana, rođenog u Zrenjaninu, uz Boku Kotorsku vežu otac koji je bio kapetan duge plovidbe, iz Prčnja, majka također Bokeljka, i pjesme što se vidi i iz naslovâ: Perast, Boki, Kotor, Povratak Prčanju… Ovo mu, dakako, nije prva objavljena zbirka, prethodile su joj one iz 1979. Bez mora, 2008. Kuća u Perastu, 2009. Putovanja, no, ova je prva objavljena u nakladi Matice hrvatske Subotica i to kao 6. knjiga edicije Matičina svjedočanstva.
Četrdesetak pjesama raspoređeno je u skupine kojih naslovi daju donekle naslutiti tematiku: Za istinom, Ti si moje more, Bez naslova, Prva skica bekstva, Ja žedan, Boka… Inspiracija koju često nalazi u prirodnim elementima – rijeka, slapovi, more itd. svejedno navode li ga oni na meditiranje o prirodi samoj ili pak o čovjekovoj egzistenciji rezultira sažetim, dobro izbalansiranim odabirom riječi nabijenim značenjem: Svako ima svoju školjku / Zatvorio sam se u moju (str. 20); Shvatite / Ja sam zaleđena reka (…) Ali ako me neko dotakne usnama / pretvoriću se u suzu (str. 21); Stalno odlazim nekud / Ne mičući se s mesta (str. 25); Ne mogu bez tebe / u naš kraj / Ko će me tamo prepoznati (str. 34); Nebo prazno / Sunce pusto / Lišće mrazno / More gusto (Zimski akvarel, str. 51).
Pjesme je ispjevao u Herceg Novom, Boki, Perastu, koje, iako opterećene rimom, opisuju ljepote mjesta, ljude, legende (poput pjesme Peraški otoci u kojoj spominje legendu o ljepotici u koju je bio zaljubljen vojnik koji je na kraju ubio i nju i sebe). Neke su od njih i uglazbljene: Povratak Prčnju, Peraški otoci, Boki. Nešto su slabijeg umjetničkog dosega, ali je to nadoknađeno ljubavlju prema kraju kojemu pjeva. Osim stihova koji opjevavaju Boku u Brguljanovu su se opusu našli i oni o Dunavu, Beogradu, Piranu, Plitvičkim jezerima… te se može reći da pjesme na neki način ocrtavaju i svojevrsno autorovo putovanje i kroz prostor (nekadašnje države), ali i kroz vrijeme, kroz život. U zbirci se može naći i pokoji stih iz kojega se vidi da ni ljubavna tematika pjesniku nije bila strana, no ono najbolje od pjesničkoga opusa ipak prosijava u pjesmama u kojima tematizira postojanje i prolaznost života: npr.: Izgubi sam korake / između slapova koji se ruše / Zubima bih kidao crvenomrko lišće / da nije jezera / u koje se bacam (Na Plitvicama, str. 50) ili Svugdje sam bio / Nikud stigao / Oči me bole / od vida (…) (Epitaf putniku, str. 54.)
Zbirka je popraćena dvama tekstovima, a prvi od njih Poetički obzori Zaboravljene luke Vladimira Brguljana, autora Milovana Mikovića, iako donekle slab, u osvrtu na Brguljanovu poetiku iznosi i neka dobra zapažanja poput onoga o ljubavi za Boku koja je pjesnikovo simbolično ishodište, te kao takva nezaobilazno sadržana u poetici (str. 70). Iz drugog teksta, kojeg potpisuje Lazar Merković, saznajemo osnovne podatke o pjesnikovu životu (tekst donosi biografiju i selektivnu bibliografiju), te saznajemo kako je Brguljan, pravnik po zanimanju i aktivni predavač na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu te se, osim pjesništvom, bavio i sustavima zaštite spomenika kulture.
Ono što, na žalost, izostaje jest podatak o tomu jesu li pjesme koje nalazimo u knjizi prvi puta objavljene ili je riječ o izboru, te, ako je u pitanju ovo potonje, detalji o kriterijima izbora. Iz natuknica koje stoje uz pojedine pjesme (a govore o tomu tko je pjesmu komponirao, izvodio itd.) vidi se da su neke od njih stare i po nekoliko desetljeća.
Sam format knjige, tvrde korice i dijelom grafička oprema ne odišu suvremenošću, no unutrašnjost zbirke je dobro likovno opremljena crtežima i grafikama samog autora koji su raspoređeni kroz knjigu. Fotografije naslovnica nekih njegovih drugih djela, koje su na kraju knjige (prije sadržaja) smatramo suvišnim. Unatoč nepreglednom sadržaju i spomenutim nedostacima tehničke prirode, vjerujemo da će ova zbirka naći svoje mjesto među čitateljima i da će oni, prislone li ovu školjku uhu, čuti otkucaje.
Izvor: Hrvatska riječ (Marina Balažev)
