Bajsko groblje je najveće i najznamenitije groblje u Subotici. Posvećeno je sv. Petru i Pavlu, a nalazi se zabilježeno na zemljovidu gradskog geometra Gabrijela Vlašića još iz 1789. godine. U prošlosti se prostiralo između današnjih ulica Gajeve (stari Bajski put, odatle i ime), Fruškogorske, Marije Bursać i Mičurinove, pa do današnjeg crkvenog dijela Bajskog groblja koje je zapadnije. Kako govore pisani podaci, u prvoj polovici 19. stoljeća groblje je premješteno na današnju lokaciju katoličkog dijela groblja. Prošireno je ka sjeveru u drugoj polovici 19. stoljeća, na prostor današnjeg gradskog groblja. Danas, iako izgleda kao cjelina, čine ga crkveni i gradski dio. Za crkveni dio groblja nadležan je župni ured župe sv. Terezije Avilske, a za gradski dio JKP Pogrebno.
Dekretom subotičkog biskupa u miru mons. Ivana Pénzesa zaštitnicima ovoga groblja proglašeni su sv. Petar i Pavao, a proštenje se slavi uvijek u subotu uoči svetkovine Sv. Petra i Pavla (29. lipnja). U crkvenom dijelu Bajskog groblja ima 10 kapelica, a sve su podignute u periodu od 1879. do 1913. godine. One predstavljaju nepokretno kulturno dobro kao spomenici kulture. Nepisano pravilo jeste da su kapele podizale imućne obitelji onoga vremena, a mogli bismo reći da je tako i danas, da ih kupuju i obnavljaju oni koji to mogu priuštiti. Iako je potrebno naglasiti da ima i onih kapela koje se generacijama nasljeđuju, pa su mnogim sadašnjim vlasnicima na teret. Do 1879. godine, kako u svom tekstu navodi Csúszó, na groblju nije bilo vrijednih spomenika, osim dva javna križa Pertics i Szabó, koji su bili samo u privremenom posjedu nasljednika pokopanih. Osim najvećeg broja kapelica koje se nazale na ovome groblju tu su pokopani i brojni velikani prošlosti: Ago Mamužić, Oskar Vojnić, Ilija Kujundžić, Pajo Kujundžić, fra Ivan Jesse Kujundžić, Aleksa Kokić, Mijo Mandić, Matija Evetović, Josip Đido Vuković, Albe Vidaković, Tomo Vereš, Tibor Sekelj, Ladislav Bogešić, Ferenc Gál, Marija Vojnić Tošinica i brojni drugi.
Kapela obitelji Dulić na Bajskom groblju u Subotici podignuta je 1906. godine u neogotičkom stilu, kvadratne osnove s naglašenim vertikalama karakterističnim za gotiku. Ozidana je klinker opekom, a sokla je od crvenog kamena. Krovna konstrukcija je riješena ukrštanjem dvoslivnih krovova, nad kojima se uzdiže kupola. Portal i prozorski otvori rađeni su profiliranom klinker opekom i završavaju se neogotičkim lukom. Nad svakim otvorom i u luneti portala postavljena je kamena rozeta. Kapelicu je projektirao Mátyás Salga. Tlocrtne površine grobnice su 10x10,5 m, a zgrada ima manje osnovne gabarite. Visoka je 14,4 metara.
Dva mjeseca nakon muževljeve rane smrti udovica Petra Dulića, Mariška (Marija) Stantić tražila je zamolbu za gradnju kapelica na Bajskom groblju. Udovica je iskazala želju da se kapela izgradi kod kapelice Kertész i priložila je dva primjerka nacrta Vijeću za izdavanje građevinske dozvole. Obitelj nije imala potomaka, a Petar Dulić je bio „prdačnog“ imena Čvarkovi. Tako je i prijavio svoj brak s Marijom Stantić u rujnu 1895. godine. Kumovi su im bili Lazo Mamužić, gradonačelnik i Mate Vojnić, glavni općinski tužitelj. Njegov brat Marko (1874. – 1924.) bio je potpredsjednik Pučke kasine. Tako je uz postojeću kapelu Kertész izgrađena Dulić kapela koja je posvećena u čast sv. Petra. Pored ulaza s lijeve strane postavljena je ploča od crvenog mramora na kojoj je pisalo: Ovu grobnu kapelu sagradila je udovica Petra Dulića, Mariška Stantić. Ovdje počiva Petar Dulić 29 godina, umro ožujka 1906. godine.
Devedesetih godina 20. stoljeća ovu kapelicu je kupila obitelj Šime Dulića, pretpostavlja se iz Đurđina. Novi vlasnici renovirali su kapelicu, a s desne strane od ulaza postavljena je nova bijela mramorna ploča na kojoj piše: Đurđinski Dulić, Dulić Šime 1910. – 1995. i Dulić Mirko 1944. – 2022. Kapelica je u privatnom vlasništvu.
Izvor: Hrvatska riječ (Ž. V.)
