Bajsko groblje je najveće i najznamenitije groblje u Subotici. Posvećeno je sv. Petru i Pavlu, a nalazi se zabilježeno na zemljovidu gradskog geometra Gabrijela Vlašića još iz 1789. godine. U prošlosti se prostiralo između današnjih ulica Gajeve (stari Bajski put, odatle i ime), Fruškogorske, Marije Bursać i Mičurinove, pa do današnjeg crkvenog dijela Bajskog groblja koje je zapadnije. Kako govore pisani podaci, u prvoj polovici 19. stoljeća groblje je premješteno na današnju lokaciju katoličkog dijela groblja. Prošireno je ka sjeveru u drugoj polovici 19. stoljeća, na prostor današnjeg gradskog groblja. Danas, iako izgleda kao cjelina, čine ga crkveni i gradski dio. Za crkveni dio groblja nadležan je župni ured župe sv. Terezije Avilske, a za gradski dio JKP Pogrebno.
Dekretom subotičkog biskupa u miru mons. Ivana Pénzesa zaštitnicima ovoga groblja proglašeni su sv. Petar i Pavao, a proštenje se slavi uvijek u subotu uoči svetkovine Sv. Petra i Pavla (29. lipnja). U crkvenom dijelu Bajskog groblja ima 10 kapelica, a sve su podignute u periodu od 1879. do 1913. godine. One predstavljaju nepokretno kulturno dobro kao spomenici kulture. Nepisano pravilo jeste da su kapele podizale imućne obitelji onoga vremena, a mogli bismo reći da je tako i danas, da ih kupuju i obnavljaju oni koji to mogu priuštiti. Iako je potrebno naglasiti da ima i onih kapela koje se generacijama nasljeđuju, pa su mnogim sadašnjim vlasnicima na teret. Do 1879. godine, kako u svom tekstu navodi Csúszó, na groblju nije bilo vrijednih spomenika, osim dva javna križa Pertics i Szabó, koji su bili samo u privremenom posjedu nasljednika pokopanih. Osim najvećeg broja kapelica koje se nazale na ovome groblju tu su pokopani i brojni velikani prošlosti: Ago Mamužić, Oskar Vojnić, Ilija Kujundžić, Pajo Kujundžić, fra Ivan Jesse Kujundžić, Aleksa Kokić, Mijo Mandić, Matija Evetović, Josip Đido Vuković, Albe Vidaković, Tomo Vereš, Tibor Sekelj, Ladislav Bogešić, Ferenc Gál, Marija Vojnić Tošinica i brojni drugi.
Kapela obitelji Kertész (Svećenička kapela) izgrađena je 1901. godine u stilu secesije s primjesama orijentalnog stila. Prvotni vlasnik je bio Nándor Kertész, a sredinom 20. stoljeća postala je svećenička kapela. Kvadratne je osnove s kupolom od osam režnjeva obloženim kucanim limom s motivom riblje krljušti. Zidovi se završavaju valovitim profiliranim vijencem. I danas je ovaj limeni krov najljepši od svih kapela u Bajskom groblju. Iako nije u prvotnom sjaju, jasno se mogu vidjeti svi ukrasi, pa i pojedini sitni detalji, poput zuba u ustima zmajeva, koji su na uglovima krova.
Nándor Kertész živio je od 1828. do 1905. godine. Bio je porezni savjetnik, prvi poručnik Nacionalne garde 1848. i vitez križarskog reda Józsefa Ferencza. Dao je sagraditi ovu kapelu i tu počiva sa svojom velikom obitelji. Nakon što su on i supruga Rozália izgubili šesto od sedmero djece, podnio je zahtjev za umirovljenje u gradskom uredu, te se okrenuo članovima crkve i preuzeo dužnost domara. Dana 2. rujna 1901. Kertész je podnio zahtjev za izgradnju kapelice. Mišljenje inženjerskog ureda datirano je 10 dana kasnije, a tražena građevinska dozvola je na sjednici Vijeća 21. rujna odobrena. Kapela je posvećena Uzvišenju sv. Križa. Od šezdesetih godina prošlog stoljeća kapela je u vlasništvu župe sv. Terezije Avilske i služi kao mjesto ukopa za svećenike, te je u narodu i poznata kao Svećenička kapela.
Izvori:
Hrvatska riječ (Ž. V.)
heritage-su.org.rs/kapele-na-bajskom-groblju
Foto :
