Današnja subotička katedrala se gradila u stilu kasnoga baroka od 1773. do 1779. godine. Prvobitni, više puta mijenjani plan načinio je Franz Kaufmann iz Pešte. Dimenzije katedrale su duljina 61, širina 26, visina lađe 18, a zvonika 64 metra. Katedrala se ponosi vrijednim oltarnim slikama. Sve su slike djelo peštanskoga slikara Josefa Schoeffta, osim slike svete obitelji koju je slikao münchenski slikar Kasper Schleibner i svetoga križa koja je djelo Emmanuela Walcha iz Innsbrucka. Oni su oslikali i svodove katedrale. Zidne dekoracije su djelo zagrebačkog Majstora Johannesa Clausena.
O 200-obljetnici katedrale (1972-73.) obnovljena je cijela njezina unutrašnjost. Zidne i oltarne slike su obnovili beogradski akademski slikar Nikola Jandrijević i novosadski Dušan Nonin, dok je zidne dekoracije obnovio somborski majstor Lajos Kiss. Tom je prilikom uvedeno grijanje, postavljen je novi, mramorni pod.
Još 1797. godine dobila je katedrala na svome pročelju, medu zvonicima veličanstveni kameni kip Bezgrešne. Kip je djelo Friedricha Helda. Propovjedaonica je iz 1808. godine. Današnje orgulje je podigla pečuška tvrtka Angster 1897. Nastavljači te tvrtke su ih i obnovili 100 godina kasnije. Krajem 19. stoljeća nastojanjem župnika Matije Mamužića katedrala je dobila današnje prozore u boji, dvije križne lađe s oltarima, 18 kipova u naravnoj veličini i dograđene sakristije. U njegovo je vrijeme crkva doživjela najveću obnovu od vremena kad je podignuta. Za vanjski izgled katedrale najzaslužniji je župnik Dezső Vojnich od Bajše, koji je 1912. godine proveo takvu obnovu crkve izvana, da je do danas nije potrebno popravljati. Drugu veliku obnovu doživjela je katedrala za biskupa Matije Zvekanovica i župnika Franje Vujkovića (1972-1973. godine). Od 1973. godine katedrala uživa zaštitu Zavoda za zaštitu spomenika kulture.
Dne 29. travnja 1974. godine odlikovao je papa Pavao VI subotičku stolnu crkvu naslovom manje bazilike. Njezin je naslov od tada katedrala – bazilika, ili stolna bazilika svete Terezije. Posljednjih godina svoga života biskup Matija Zvekanović je uz suradnju župnika Franje Vujkovića i Stjepana Beretića zvonike i krov katedrale dao pokriti bakarnim limom. Posljednji veliki zahvat u katedrali bio je za vrijeme župnika Stjepana Beretića. Uz pomoć gradske samouprave ostvarena je obnova Angsterovih orgulja i vraćanje tri dragocjena lustera o 200-godišnjici dovršenja katedrale. Bilo je to 1997. godine.
Rimokatolička župa stolne bazilike svete Terezije u Subotici
Može se pretpostaviti da je u Subotici postojala župa i prije 1391. godine, kad se grad prvi put spominje u jednom pisanom dokumentu pod imenom Szabadka. 1497. godine se spominje prvo poznato ime jednog subotičkog župnika. Bio je to župnik Luka. O životu subotičke župe do Mohačke bitke postoje samo rijetki pisani i arheološki spomenici. Na području Subotice prvi poznati župnik još za vrijeme Turaka je bio franjevac Tome Vojnić u današnjem Šupljaku, a imenovao ga je 1680. godine beogradski biskup fra Matija Bernjaković. Do turskoga ropstva katoličko stanovništvo Subotice je bilo mahom mađarske narodnosti. Pa ipak, poznato je, da je u Bačkoj i prije Turaka, bilo i Hrvata i Srba iz porobljenih srpskih i hrvatskih zemalja, ali slavenskih starosjedilaca.
Pod kraj turskoga ropstva u subotičkom kraju je sve više Hrvata i Srba. O starosjediocima, ali i novopridošlim Hrvatima staraju se mađarski franjevci iz Segedina. Među njima je i poneki Slovak. Franjevci su službeno brigu za Subotičane preuzeli još 1687. godine. Tadašnji subotički dušobrižnici su imali veliko područje djelovanja. Amo je spadao i današnja Tompa, Bácsalmás, Jánoshalma i Mélykút u Mađarskoj, ali i Čantavir, Kanjiža, Senta i Bačka Topola. Medu prvim subotičkim franjevcima susrećemo fra Jerka Guganovića koji je rođen u Ludošu (današnjem Šupljaku). Od 1. prosinca 1687. počeli su franjevci u Subotici voditi matice. Medu tim prvim subotičkim dušobrižnicima valja spomenuti i fra Šandora, fra Bartula Benjovića. Franjevci su subotičku župu vodili iz nekadašnje gradske utvrde, koju su dijelom preuredili za samostan a dijelom za crkvu. 1736. godine su podigli veličanstvenu baroknu crkvu, koja je radi prirodnog porasta broja stanovništva, ali i sve masovnijeg doseljavanja mađarskog, njemačkog i kasnije slovačkog stanovništva, uskoro postala pretijesna. Poznato je, da je 1731. godine u župi samo sposobnih za ispovijed bilo 1865 vjernika. Dok je 1748. godine bilo u Subotici ukupno 5290 katolika. Godine 1767. imala je Subotica 7779 katolika i 1574 pravoslavna vjernika.
Godine 1773. na čelo subotičke župe je postavljen župnik Stipan Ranić kao prvi svjetovni svećenik. Za župnu crkvu mu je poslužila drvenim trijemom proširena zavjetna kapela svetoga Roka u središtu Subotice. Još iste te godine započela se graditi nova župna crkva – današnja stolna bazilika. 1783. godine bilo je u Subotici već 11600 katolika. Godine 1791.subotički katolici su bili Hrvati, Mađari, Nijemci i Slovaci, a bilo ih je zajedno već 19786. Samo 7 godina kasnije broj katolika je porastao na 26000. Ni 1797. godine dovršena nova crkva nije bila dosta velika, da primi toliko mnoštvo. Pa ipak, tek 1841. godine su u južnom dijelu gradu osnovane župe svetoga Jurja i svetoga Roka.
I nakon osnutka te dvije župe na području grada, župa svete Terezije je tako porasla brojem vjernika, da je pod kraj 19. stoljeća sa svojih 60.000 vjernika, u čitavom mađarskom kraljevstvu postala druga župa po veličini. Jedino je peštanska župa svetoga Josipa bila brojem veća.
Vremenom je na području župe svete Terezije osnovano 25 novih župa. Župa stolne bazilike svete Terezije u Subotici i danas broji oko 6.600 vjernika. Suvremena župa svete Terezije je dvojezična, a po broju su podjednako zastupljeni Hrvati i Mađari. Od 1985. godine župom upravlja mons. Stjepan Beretić. U pastoralnom radu mu pomaže župni vikar, velečasni gospodin Szilárd Balcsák i stalni đakon, velečasni gospodin Ferenc Sótanyi. Veliku pomoć župnom svećenstvu pruža, kad god to može, i sam biskup, te svećenstvo doma biskupije, bogoslovije i sjemeništa. Lijepo liturgijsko pjevanje i svetu glazbu promiče u prvom redu kantor i orguljaš stolne bazilike gospodin Miroslav Stantić.
U liturgiji sudjeluju i katedralni zborovi Albe Vidaković, čija je zaslužna osnivačica časna sestra Mirjam Pandžić, i Zbor svete Terezije, koji njeguju latinsku, hrvatsku, odnosno mađarsku liturgijsku baštinu. Te zborove trenutno vodi sam orguljaš katedrale, gospodin Miroslav Stantić.
Na čelu župe se od 1773. godine do danas našlo14 upravitelja župe i isto toliko župnika: Dr. Stipan Ranić, Ivan Lukić, Pavao Sučić od Pačira, Ante Šarčević, Béla Czorda, Ferenc Szép, Ivan Probojčević, Matija Mamužić, Veco Mamužić, Dezső Vojnich od Bajše, Lajčo Budanović, Matija Zvekanović, Franjo Vujković i Stjepan Beretić. Župnicima je kroz povijest pomagalo više od 250 župnih vikara (kapelana).
Izvor: www.suboticka-biskupija.info
Foto: Facebook Dužijanca, Subotička katedrala
