Pozovite » (+381) (0)24 535-533

Među brojnim institucijama koje su sudjelovale u subotičkoj Noći muzeja u noći između 14. i 15. svibnja 2011. godine, bilo je i Hrvatsko kulturno prosvjetno društvo «Matija Gubec» i Galerija Prve kolonije naive u tehnici slame iz Tavankuta, koji su se prigodnim programom drugu godinu zaredom uključili u ovaj kulturni spektakl.

Zanimljiv kulturni program priređen je u prostorijama Galerije Prve kolonije naive u tehnici slame u Donjem Tavankutu, gdje je upriličena izložba slika od slame pod nazivom «Žena - inspiracija», a posjetitelji su imali priliku vidjeti i brojne zanimljive suvenire od slame, te drvoreze u vlasništvu ovoga Društva.

Predsjednik HKPD-a «Matija Gubec» Ladislav Suknović, ukazao je tom prigodom na kulturne vrijednosti sela, zahvaljujući kojima je i omogućeno sudjelovanje Tavankuta u Noći muzeja:

«Mi smo se potrudili u sklopu ove manifestacije pokazati koje blago ima Tavankut, koje zlato ima naša Galerija i mislim da ćemo vam dio te naše ljepote uspjeti i pokazati. Moram spomenuti i podatak koji smo nedavno dobili iz Beograda, a to je da je Tavankut jedno od četiri sela u kojem se održava manifestacija 'Noć muzeja'», istaknuo je Suknović.

Pored brojnih mještana, Noći muzeja u Tavankutu prisustvovali su i predstavnici Pokrajine, potom Židovske općine u Subotici, kao i brojni gosti iz Zagreba, Osijeka, Sarajeva, Skopja, Niša, Beograda, Zemuna, Pančeva, Novog Sada, Zrenjanina, Kikinde, Sombora, te iz Bugarske.

Noć muzeja u Tavankutu otvorio je pokrajinski tajnik za rad, zapošljavanje i ravnopravnost spolova Miroslav Vasin, koji je istaknuo da je Noć muzeja u Vojvodini prilika za naglasiti najveće vojvođanske vrijednosti i bogatstvo:

 

«Poseban je ugođaj biti ovdje kada je oko vas slama i procvjetali bagremi i kada znate da ćete prisustvovati nečemu što u svakom Vojvođaninu budi samo pozitivne emocije. Vjerujte mi da svi mi koji u Vojvodini cijenimo i volimo kulturne vrijednosti, na spomen bunjevačke tradicije, nošnji i pjesama, osjećamo samo nešto lijepo. Bunjevačka tradicija je nešto što je vrlo vrijedno u Vojvodini i što moramo neprekidno njegovati», ocijenio je Vasin.

 

U dvorišnom dijelu Galerije tijekom večeri bila je prikazana modna revija «Prošlost utkana u sadašnjost» tavankutske dizajnerice Sande Benčik, članice HKPD-a «Matija Gubec».

Sanda Benčik završila je Višu tehničku tekstilnu školu u Beogradu gdje je diplomirala na temu: «Forma i ornamenti nošnje Bunjevaca u Bačkoj kao poticaj za stvaranje kolekcije ženske odjeće» i stekla zvanje strukovni dizajner iz područja primjene umjetnosti i dizajna - dizajn tekstila i odjeće. Svoje kreacije u bjelini šlinga izlagala je u Suvenirnici Grada Subotice, a također je 2007. godine sudjelovala u postavci izložbe na zagrebačkom Glavnom kolodvoru pod nazivom «Hrvati u Vojvodini». Godine 2006. aranžirala je izlog za Gradsku dužijancu skupa s Jozefinom Skenderović i dobila nagradu za 3. mjesto, a i naredne 2007. godine skupa s Kristinom Kovačić također dobiva 3. nagradu. Sudionica je bila i radionice na Braču pod nazivom Hrvatsko narodno ruho u organizaciji Hrvatske matice iseljenika i Posudionice i radionice narodnih nošnji.

Sanda ljupko povezuje i tka prošlost u sadašnjost poigravajući se s oblikom i formom dajući jedan lagani ritam s akcentom bunjevačke narodne nošnje. Kreativnost kao sposobnost stvaranja vlastitih rješenja i iznalaženje novih odnosa na temelju starih iskustava prikazani su u Noći muzeja na modelima koji nose suknje, bluze, tunike, hlače i detalje od slame.

Za glazbeni dio ugođaja u Noći muzeja pobrinuli su se tamburaši i folkloraši HKPD-a «Matija Gubec», koji su izveli nekoliko narodnih plesova.

 

 

Tekst: Marija Matković
Fotografije: Branka V. Milojević

surcin kroz povijest-mHrvatska matica iseljenika - Podružnica Vukovar i Ogranak Matice hrvatske Vinkovci bili su organizatori predstavljanja knjige „Surčin kroz povijest" svećenika i hrvatskog književnika iz Vojvodine, autora dokumentarne knjige „Kako je umirao moj narod" po kojoj je optužen ratni zločinac Vojislav Šešelj, preč. Marka Kljajića.

Predstavljanje je upriličeno u petak, 13. svibnja u dvorani Ogranka Matice hrvatske Vinkovci. Uvodnu riječ izrekao je predsjednik Ogranka Matice hrvatske Vinkovci doc. dr. sc. Dražen Švagelj. U predstavljanju su sudjelovali ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, književnik, publicist, aktivni član hrvatske zajednice u Vojvodini Tomislav Žigmanov, prof., povjesničar, publicist i novinar Zdenko Samaržija, direktor Slavonske naklade Privlačica iz Vinkovaca i izdavač knjige Martin Grgurovac i sam autor.

Prof. Žigmanov je rekao da ono što izdvaja ovu knjigu od drugih knjiga preč. Kljajića i uopće knjiga koje izlaze na hrvatskom jeziku u Vojvodini „je to što je do sada najtemeljitije napravljena obrada povijesti Srijema, Katoličke Crkve u Srijemu, Hrvata u Srijemu, povijesti Đakovačke ili Bosanske i Srijemske biskupije, povijest hrvatske zajednice u Zemunu i povijest hrvatske zajednice kroz prizmu vjerskog života u Surčinu. To je za nas više nego značajno iz jednostavnog razloga što je povijesnih knjiga iz povijesnog sadržaja gdje se tematizira hrvatsko, kulturno, vjersko, nacionalno nasljeđe, više nego raritet. Na ovaj način, objavljujući ovakve knjige, vlč. Marko, a ovo je njegova četvrta monografija o povijesti pojedinih župa, svjedočimo da možemo naše trajanje tamo, a koje je višestoljetno, memorirati na jedan suvremeni način, obraditi ga i dati onima koji dolaze poslije nas, ali i onima koji žive s nama, da mogu vidjeti tko su bili Hrvati na tim mikroprostorima."

Prava povijest je ambijentalna povijest, a preč. Kljajić je, prema Samaržijinim riječima, fenomenalan autor ambijentalne povijesti.

„Ambijentalna povijest je mjesto gdje se sukobljava akademska, golema, svjetska, nacionalna povijest koja se zapravo najčešće izgubi u vrelima koje nam pruža ambijent i te se tvrdnje, velike teze, velike povijesti, zapravo slome u malim povijestima, a to Marko svojim radom uporno dokazuje. Naime, ovo je prava puslica, pravi kolačić za svakog povjesničara jer je zasnovan prije svega na župnoj kronici kako Surčina, koja nažalost, nije stara, tek je od prve polovine 20. stoljeća, međutim, Marko vrlo vješto koristi i stariju izvornu građu, crkvenu i ono što je sjajno za Marka Kljajića je da je evoluirao. To znači da više ne koristi pretpotopnu literaturu koja vidi u Osmanlijama najveće neprijatelje, itd., nego za razliku od drugih crkvenih povjesničara, Marko Kljajić koristi suvremenu literaturu i, premda po vokaciji nije povjesničar, fenomenalno se snalazi u suvremenoj kliometriji", rekao je Samaržija.

„Ova monografija izlazi iznad i izvan okvira naslova. Nakana mi je bila napisati kroniku ili monografiju župe Surčin koja je relativno mlada župa od 1938.", rekao je autor.

Knjiga je objavljena prošle godine na nepunih 600 stranica i podijeljena je na osam poglavlja. Urednica je Nada Ivošević. U predgovoru knjige kojeg potpisuje Ivana Andrić Penava piše:

„Knjiga 'Surčin kroz povijest' nastala je iz autorove velike ljubavi prema njegovim župljanima Surčincima, ali i prema Srijemcima i Srijemu općenito. Ona je rezultat njegova neumornog traganja za podatcima o župi Presvetog Trojstva u Surčinu koje ga je odvelo još dalje, te je čitatelju osim opisa života u toj srijemskoj župi pružio priliku da se upozna i s poviješću općine Surčin, ali i s poviješću Srijema kako onom političkom i društvenom, tako i onom crkvenom. Velika vrijednost ove knjige su podatci iz dosad neobjavljenih izvora poput dokumentacije iz arhiva župe Presvetog Trojstva i zapisa iz surčinske župne Kronike."

Tekst i fotografija: Snježana Kraljević

Zbornik radova međunarodnoga znanstvenog skupa održana u Zagrebu 27. i 28. studenog 2008. „Identitet bačkih Hrvata", koji je uredio Robert Skenderović predstavljen je 11. svibnja 2011. godine u Hrvatskom institutu za povijest u Zagrebu.

Nakon pozdravnog govora ravnateljice Hrvatskog instituta za povijest dr. Turkalj, o zborniku su govorili dr. Marino Manin, kao recenzent zbornika, Tomislav Žigmanov, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata iz Subotice i dr. Robert Skenderović, urednik zbornika.

Po Maninovim riječima zbornik je temeljno djelo za razumijevanje perifernoga etnografskog prostora na kojem žive Hrvati. Nit vodilja u zborniku jest integralni čimbenik od osobnoga, kućnoga, zavičajnoga do nacionalnog identiteta, rekao je dodavši kako su u zborniku obrađeni i dezintegrativni čimbenici koji se očituju u posebnu bunjevačkom identitetu.

zbornik identite u zg 11052011-2Zbornik, kako smatra Žigmanov, utvrđuje suradnju dviju institucija - Hrvatskoga instituta za povijest iz Republike Hrvatske i Hrvatskog akademskog društva iz Subotice.

Ocijenio je kako zbornik uvelike prati određene tendencije među Hrvatima u Bačkoj te dodao kako je povijest bačkih Hrvata duga, duboka i uglavnom nepoznata.

Skenderović je istaknuo kako zbornik sagledava vrijednosti identiteta bačkih Hrvata te dodao kako su u njemu obrađene mnoge povijesne, etnografske, sociološke i politološke teme o bačkim Hrvatima.

Zbornik „Identitet bačkih Hrvata" (364. str.) objavili su u sunakladništvu Hrvatski institut za povijest i Hrvatsko akademsko društvo.

U njem su objavljeni radovi 17 autora: Andrije Kopilovića, Andrije Anišića, Ladislava Heka, Bele Tonkovića, Roberta Skenderovića, Franje Emanuela Hoška, Stevana Mačkovića, Maria Bare, Ante Sekulića, Milane Černelić i Biserke Jaramazović, Tihane Rubić, Marka Samardžije, Petra Vukovića, Mije Karagića, Josipa Ivanovića, Tomislava Žigmanova i Slavena Bačića.

Predstavljači su posebno naglasili kako ovaj zbornik ima važnost za hrvatsku zajednicu u Vojvodini kao oblik podrške u njihovu nastojanju da sačuvaju svoj nacionalni identitet.

Tekst: Hina
Fotografije: Hrvatski institut za povijest

 

U Subotici je 6. svibnja 2011. godine preminuo istaknuti subotički keramičar Ivan Jandrić. Ivan Jandrić rođen je u Velikoj Trnovitici 1931. godine. Roditelji su mu se, dok je bio dječak, doselili iz Hrvatske u Suboticu. Školu za primijenjenu umjetnost, keramički odsjek završio je u Novom Sadu 1954. Radio je u školi kao likovni pedagog, a zatim do odlaska u mirovinu, kao suradnik za kulturu na Radničkom sveučilištu u Subotici. Bio je član Grupe šestorice koju je Stipan Šabić (1928.-2003.) osnovao u Tavankutu 1961. Na početku je pretežito slikao, ali se od sredine 60-tih godina trajno posvetio keramici.

U ranim figurativnim i animalističkim keramičkim formama već je bilo došlo do izražaja njegovo skulptorsko razmišljanje prožeto diskretnim humorom. Od 1968., kada je nastupio na I. trijenalu keramike u Subotici, promijenio je svoj izraz i tematiku djela, te se istaknuo kao suvremen autor izrazite osobnosti, originalnog stila i smjelih tehnoloških realizacija.  Na ovoj jugoslavenskoj manifestaciji izlagao je više od tri desetljeća i primio nekoliko nagrada.

Od sredine 70-tih, narednih je desetak godina stvarao djela s kojima je postizao uspjehe i koja su ostala trajna prepoznatljivost ovog autora u svijetu suvremene keramike. Isprva su ona imala hiperrealistične, a zatim u obimnom ciklusu „Vrt čudnog raslinja" nadrealističke odlike s motivima čudnovatih plodova u konstantnim transformacijama.

jandric-skulptura2U maštovitim keramikama dinamičnih formi, i samo Jandriću specifičnih glazura, ovog stilski i tematski jedinstvenog opusa, metaforički je opredmetio cikluse rađanja, sazrijevanja i umiranja kao iskonskih nedokučivosti života. Likovna kritika je tada pravovremeno prepoznala Jandrićevo djelo kao vrhunac njegovog umjetničkog rada. Sredinom 80-tih počeo je izgrađivati ciklus „Svijet raslinja", keramike svojevrsnih okamenjenih plodova monumentalnih formata i rustičnih površina koje je početkom 90-tih u „Posljedicama razvoja" nadopunjavao ekološkim sadržajima.

Sudjelovao je na brojnim skupnim izložbama koje su predstavljale vojvođansku primijenjenu umjetnost u zemlji, ali i u Madžarskoj, Austriji i Hrvatskoj. Samostalne izložbe priređene su mu u Novom Sadu, Subotici, Segedinu, Zagrebu, Bjelovaru, Osijeku i Beogradu, a retrospektiva mu je održana 2004. u Modernoj galeriji Likovni susret Subotica kada je ovoj ustanovi donirao veći broj svojih djela.

jandric-skulpturaPo pozivu je izlagao na velikim svjetskim izložbama suvremene keramike: 1972. u Faenzi (Italija), 1978. Vallauriseu (Francuska), 1987. Obidosu (Portugal) i 1984. u Zagrebu. Stvarao je u keramičkim kolonijama i simpozijima u Malom Iđošu, Resenu, Aranđelovcu, Našicama, Cazinu, Zagrebu, Obidosu i Kecskemétu.

Veliku zidnu keramičku kompoziciju i dvije manje postavio je 1978. u auli i prostorijama Otvorenog sveučilišta u Subotici.

Primio je više nagrada, a u Subotici su mu dodijeljene Nagrada «Dr. Ferenc Bodrogvári» 1982., Listopadska nagrada 1987. i Posebno priznanje Moderne galerije Likovni susret i Grada Subotice 2009. godine.

Priredila: Ljiljana Dulić Mészáros
Fotografije: www.subotica.info

Unatoč jakom utjecaju stranog jezičnog okruženja, hrvatski jezik u Republici Mađarskoj ipak je opstao, dijelom zahvaljujući i Hrvatskom glasniku, tjedniku tamošnje zajednice Hrvata, koji je 5. svibnja obilježio 20. obljetnicu izlaženja.

U tom povodu uredništvo Hrvatskoga glasnika, Neprofitno poduzeće „Croatica" i Znanstveni zavod Hrvata u Mađarskoj, pod pokroviteljstvom predsjednika Skupštine Hrvatske državne samouprave Miše Heppa, i predsjednika Saveza Hrvata u Mađarskoj Jose Ostrogonca, organizirali su u Budimpešti prigodnu proslavu i izložbu - „20 godina Hrvatskog glasnika", a održan je i znanstveni kolokvij pod nazivom „Hrvatski glasnik - 20. godina samostalnoga hrvatskog novinstva u Mađarskoj".

Okupio se niz uglednika iz Mađarske, Hrvatske, Vojvodine i Austrije, mnoštvo predstavnika medija većinskog naroda, narodnosnih zajednica, hrvatskih medija u Mađarskoj, Austriji, Vojvodini.

U Budimpešti je u tom povodu boravilo i izaslanstvo iz Vojvodine koje su činili predsjednik HNV-a dr. Slaven Bačić, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata prof. Tomislav Žigmanov te urednica «Hrvatske riječi» mr. sc. Jasminka Dulić.

proslava obljetnice glasnik-mOdgovorna urednica Hrvatskog glasnika Branka Pavić Blažetin u svečanom je govoru, zahvalivši svima koji su „radili s Hrvatskim glasnikom u proteklih dvadeset godina, koji su pomagali, vjerovali, hrabrili...", istaknula:

„Ulogu Hrvatskog glasnika u prvom redu vidim kroz ostvarivanje niza funkcija: ostvarivanje prava na informiranje na materinskom jeziku, jačanje i čuvanje nacionalnog, jezičnog i kulturnog identiteta, obradu tema koje se drugdje ne obrađuju,  visoku razinu uporabe materinskoga jezika i kao svojevrsnu društvenu kontrolu narodnosne zajednice... Posljednjih dvadesetak godina dogodile su se brojne promjene unutar hrvatske zajednice u Mađarskoj koje su se na izravan ili neizravan način odražavale i odražavaju se na djelokrug rada i politiku uredništva Hrvatskoga glasnika. Jača potreba za svestranim i sveobuhvatnim informiranjem, za uključivanjem svih hrvatskih krajeva i naselja u hrvatski informativni prostor u Mađarskoj. Usporedno s ovim procesima sve više se osvješćuje i raslojava čitateljska publika, što u zadanim okvirima djelovanja postavlja nerijetko nesavladivu količinu zadaća. Unatoč tome naglašavam s ponosom kako u povijesti svog izlaženja Hrvatski glasnik, usprkos internetu, facebooku i informatičkom bumu, nikada nije imao toliki broj pretplatnika. To je uspjeh i zasluga sadašnjeg uredništva..."

branka pavic blazetinBranka Pavić Blažetin u svom je govoru uputila i riječi priznanja i hvale za osobit i trajan doprinos razvoju hrvatskoga tiska u Mađarskoj koji pripadaju glavnim urednicima: prvom, prerano preminulom Marku Markoviću koji je bio na čelu uredništva od 2. svibnja 1991. do prerane smrti 25. veljače 1992; v. d. uredniku Đuri Frankoviću koji je bio na čelu uredništva od ožujka do kraja prosinca 1992. godine i Ladislavu Gujašu koji je upravljao uredništvom punih 13 godina, od početka 1993. do početka ožujka 2005. godine.

Tom prigodom uredništvo Hrvatskoga glasnika dodijelilo im je priznanja kao znak sjećanja na današnji dan, za osobit doprinos razvoju hrvatskoga novinstva u Mađarskoj. Također, za osobit doprinos razvoju hrvatskoga novinstva u Mađarskoj dodijeljeno je priznanje i novinaru, dugogodišnjem zamjeniku glavnog urednika Marku Dekiću koji je od prvoga broja Hrvatskoga glasnika bio član uredništva, od kuda je otišao i u mirovinu, ali je i danas vrijedan suradnik.

„Potrebno je dosta mudrosti i energije kako bi se materinski jezik očuvao u potpuno jezično stranom okruženju", potvrđuje Tomislav Žigmanov.

„Glasnik djeluje u situaciji gdje su okruženi brojno značajno većom populacijom koja govori potpuno drugi jezik, a Hrvati u Mađarskoj također žive na veoma disperziranom prostoru. Na skupu je konstatirano da su ne samo tiskana nego i sva druga glasila veoma važna za očuvanje i materinske riječi i za nacionalnu svijest manjinskih zajednica općenito. Ova glasila nemaju samo informativnu, već i odgojnu i kulturnu ulogu u tamošnjoj hrvatskoj zajednici."

Tjednik se financira dijelom iz državnog proračuna Republike Mađarske, dio novca se osigurava putem pretplate i slobodne prodaje tjednika, te od donacija, dodaje Tomislav Žigmanov.

znanstveni kolokvij glasnik-mNa znanstvenom kolokviju sudjelovali su dr. sc. Dinko Šokčević s izlaganjem na temu „Nekoliko uspomena - nacionalno-politička pozadina nastanka Hrvatskoga glasnika", potom mr. sc. Stjepan Blažetin s temom „Hrvatski glasnik - kontinuitet hrvatske tiskane riječi u Mađarskoj", doc. dr. Sanja Vulić „Hrvatski glasnik u kontekstu hrvatskoga novinstva u dijaspori", Đuro Vidmarović s temom „Recentno hrvatsko pjesništvo na stranicama Hrvatskoga glasnika", Živko Mandić „Jezik i pravopisne neusklađenosti u Hrvatskome glasniku" te prof. Tomislav Žigmanov koji je govorio na temu «Hrvatski glasnik i Hrvati u Vojvodini».

Priredila: Ljiljana Dulić Mészáros
Fotografije: Hrvatska riječ i Hrvatski glasnik

Mladi tamburaški sastav «Klasovi», koji čine članovi Hrvatske glazbene udruge «Festival bunjevački pisama», održali su 27. travnja 2011. godine prvi samostalni koncert u Velikoj vijećnici Gradske kuće. Uz njih su kao gošće nastupile članice ženskog tamburaškog orkestra «Korona».

Mladi tamburaši nastupili su prvi put samostalno i vrijedno su vježbali za ovaj koncert. Prije samog nastupa njihova voditeljica, profesorica Mira Temunović izdala je konačnih nekoliko instrukcija mladim glazbenicima.

«Dala sam im upute kako da se pokažu u najboljem svjetlu i ohrabrila ih, jer su pozvali ljude koji su njima dragi i zaslužni za njihov uspjeh, i ovu večer su njima posvetili. Pripreme za koncert su trajale oko dva i pol mjeseca. Sačinjavanje programa, pronalaženje nota i uvježbavanje radili smo pored uobičajenih glazbenih vježbi. Imali su doista dobru volju za sve ovo.»

«Klasovi» su na repertoaru imali instrumentalna djela, pjesme Zvonka Bogdana kao i popularnu zabavnu hrvatsku i domaću glazbu. Tambura kao tradicijski instrument nije izgubio na vrijednosti jer ga i mladi naraštaji odabiru kao glazbalo kojim će izraziti vlastite emocije.

koncert klasovi-1Zvuk tambure i sviranje u orkestru privlačni su i za Mirana Tikvickog, jednog od članova orkestra «Klasovi». On svira prim tamburicu već devet godina i tvrdi da je s ovim glazbalom od malih nogu.

«Kao dijete sam dobio malenu gitaru za igranje, a kada sam pošao u prvi razred, mama me je upisala u školu tambure. U susjedstvu imamo puno tamburaša i pitala ih je gdje bih mogao učiti svirati. Oni su je uputili i tako je sve počelo.»

Umijeće su prikazale i članice ženskog tamburaškog orkestra «Korona» koje su se predstavile s kolažom narodnih pjesama. Maja Gabrić svira bas prim tamburu već sedam godina, članica je ovoga orkestra i kaže kako joj je ovaj instrument omogućio puno više nego što je to glazbeni izričaj.

koncert klasovi-2«Uz tamburu se može i zabaviti i proputovati, ali i upoznati puno ljudi. To je instrument s kojim se može puno toga odsvirati iako mnogi misle da nije tako. Tambura je tradicijski instrument i vjerujem da su moji roditelji pridonijeli da počnem svirati baš tamburu, a ne neko suvremenije glazbalo. Moj me je otac odveo u Subotički tamburaški orkestar, gdje sam počela svirati. Rekli su mi da mogu odustati ako mi se ne sviđa, ali ipak mi se svidjelo i nisam odustala.»

Orkestar «Klasovi» čini pomladak orkestra «Festivala bunjevački pisama» i njegovi članovi imaju prilike, ukoliko to žele, nastaviti glazbenu karijeru u velikom festivalskom orkestru.

Ulaz na koncert bio je besplatan, a brojni posjetitelji su mogli ostaviti dobrovoljni prilog koji će biti doniran kao pomoć u restauraciji vitraža u katedrali Svete Terezije Avilske.

Tekst: Siniša Jurić
Fotografije: Siniša Jurić i Ljiljana Dulić Mészáros

Izložba „Plakati Hrvatskog narodnog kazališta iz Zagreba", otvorena je u četvrtak, 28. travnja, u galeriji Gradske suvenirnice u prizemlju Gradske kuće., Izložbu su priredili Gradski muzej Subotica i Generalni konzulat Republike Hrvatske u Subotici, uz potporu Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata.

Izložba plakata HNK iz Zagreba

Pjesmu Miroslava Krleže „Noć u provinciji" govorio je uoči samoga otvorenja izložbe recitator Hrvatske čitaonice Ivan Kovač. O dobroj suradnji između Gradskoj muzeja i Konzulata govorio je ravnatelj Muzeja István Hulló, a potom je plakate predstavila i izložbu otvorila generalna konzulica Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Subotici Ljerka Alajbeg.

izlozba plakata su-2Na izložbi su predstavljeni plakati „nastali u razdoblju od 1990. do 2001. godine i dio su fundusa plakata koje HNK čuva u svojoj arhivi", rekla je konzulica Alajbeg te dodala kako je ovo „odabrana selekcija plakata koja, kao samostalna izložba MVPEI, kruži svijetom. Bila je u SAD-u, Južnoj Americi i Australiji, nama su stigli iz Bratislave, a nakon Subotice idu u Kanadu. Tamo će predstavljati Hrvatsku na jednom umjetničkom festivalu".

Na izložbi je postavljeno dvadeset plakata koji su zapravo umjetnička djela najpoznatijih hrvatskih umjetnika poput Vaska Lipovca, Ede Murtića ili Vasilija Jordana i koji najavljuju predstave Hrvatskog narodnog kazališta.

Plakate je publika mogla vidjeti i tijekom „Noći muzeja" u Subotici, u noći između 14. i 15. svibnja.

koncert osjecanaKoncert osječkih pjevača

Subotička je publika nakon otvorenja izložbe plakata u Velikoj vijećnici Gradske kuće mogla čuti izvanredan koncert opernih solista Hrvatskog narodnog kazališta iz Osijeka. Na vrlo zanimljivom koncertu nastupili su sopranistica Vesna Baljak i bas Berislav Puškarić uz klavirsku pratnju Damira Šenka.

Publika je vrlo toplo primila nastup osječkih umjetnika, koji su, među ostalim, izveli nekoliko arija iz poznatih opera, te „My Way", „Ol' Man River" i Gershwinov „Summertime". Svoje oduševljenje publikom nisu krili ni umjetnici nastupivši još jednom.

Priredila: Katarina Čeliković
Photo: Nikola Tumbas

Ivan Kovač, recitator Hrvatske čitaonice iz Subotice osvojio je Zlatnu diplomu na 42. Pokrajinskoj smotri recitatora održanoj od 15. do 17.travnja u Sečnju.

Tijekom tri dana Suboticu je predstavljalo 12 recitatora, od kojih su troje poeziju kazivali na hrvatskom jeziku. Prvog dana u skupini djece dobi od I. do IV. razreda recitirala je Milica Vuković, učenica 3. razreda Osnovne škole „Matija Gubec" iz Tavankuta. U subotu među recitatorima uzrasta od V. do VIII. razreda nastupio je Davorin Horvacki iz Hrvatske čitaonice u Subotici, dok je posljednjeg dana u nedjelju recitirao Ivan Kovač, također recitator Hrvatske čitaonice, inače učenik I. f razreda Gimnazije „Svetozar Marković".

pokr smotra recitatora 2011-2mU skupini srednjoškolaca peteročlana prosudbena komisija proglasila je 18 najboljih recitatora od kojih je troje bilo iz Subotice. Pored Ivana Kovača bila su još dva recitatora: Mihajlo Plankoš iz Društva Rusina u Subotici i Miljana Milanković, učenica Gimnazije „Svetozar Marković". Njima su dodijeljene zlatne diplome, a devetero je izabrano koji će nastaviti natjecanje na Republičkoj smotri zakazanoj za 13. i 14. svibnja.

Ivan Kovač je dugogodišnji član Hrvatske čitaonice i Male scene. Iza sebe ima nekoliko nagrada na polju lijepog kazivanja poezije, a i za ovaj nastup ga je pripremala profesorica Katarina Čeliković.

Bernadica Ivanković