Istraživanje o politikama financiranja rusinskih udruga kulture na lokalnoj razini, u osam vojvođanskih lokalnih samouprava u kojima Rusini žive, predstavio je ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Rusina prof. Miroslav Keveždi na znanstvenom kolokviju održanom 31. ožujka u Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata.
Rezultati istraživanja pokazuju kako je razina financiranja rusinskih udruga kulture na lokalnoj razini izuzetno niska. Rusinska nacionalna zajednica po popisu iz 2002. godine broji 15.906 članova, a u Vojvodini su Rusini prisutni u gradovima i općinama Kula, Vrbas, Žabalj, Novi Sad, Šid, Srijemska Mitrovica, Bačka Topola i Subotica. Postoji značajan broj institucija koje skrbe o očuvanju, razvoju i difuziji rusinske kulture, a velika uloga na tom zadatku pripada i rusinskim udrugama građana organiziranim u formi kulturno-umjetničkih društava. Ova društva imaju potporu Nacionalnog vijeća rusinske nacionalne manjine, Zavoda za kulturu vojvođanskih Rusina, tajništava AP Vojvodine i lokalnih samouprava. Politike potpore radu ovih udruga dio su ukupne kulturne politike na rusinskoj, republičkoj, pokrajinskoj i lokalnoj razini.
Ravnatelj rusinskog Zavoda prof. Miroslav Keveždi istaknuo je kako su financijska sredstva kojima Rusini raspolažu minimalna:
„Istraživanje je pokazalo da je niska razina financiranja rusinskih kulturnih udruga. Dakle, Rusini se moraju tražiti u promilima kada je u pitanju financiranje, a mogu reći i da je financiranje nevladinih, civilnih udruga općenito, na izuzetno niskoj razini. Važno je reći da su trendovi takvi da se razina sredstava za udruge građana smanjuju, a da se usporedo s tim, u nekim općinama, smanjuje i postotak koji je posvećen Rusinima tj. manjinskoj kulturi".
Rješenje ovoga problema Keveždi vidi u pronalaženju puta:
„U dva smjera treba djelovati: prvi smjer jest da moramo djelovati na nas same, moramo se organizirati i urediti svoj rad, postati transparentni, vidljivi, kvalitetni kako bi nas prepoznali kao nekoga u koga vrijedi investirati, a drugi smjer je da moramo djelovati na lokalne samouprave koje moraju prepoznati kao javni interes zaštitu prava manjina na svojem teritoriju".
On je rekao kako je iznimno važno utvrditi kriterije za dodjelu sredstava udrugama kulture jer neke lokalne samouprave ne raspisuju natječaje. Pri vođenju kulturnih udruga, Keveždi je istaknuo četiri važne činjenice:
„Postoje četiri značajna momenta u vođenju nekog područja, pa tako i kulture. Morate imati dobre kadrove, dobru tehničku opremljenost, dobre financije te određeno upravljanje vremenom. Mi imamo dugu tradiciju, relativno jake kadrove, prostorije u kojima djelujemo, međutim, ovaj financijski dio kao da do sad nije tematiziran, nije valoriziran što se tim sredstvima dobiva. Iako imate kadrove, tehničke uvjete, vi bez sredstava ne možete ništa uraditi. Rusinska zajednica ima problema, a nije jedina", naglasio je ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Rusina prof. Miroslav Keveždi.
Istraživanje predstavljeno u Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata imalo je za cilj pokazati kakvo je stanje financiranja udruga kulture rusinske manjinske zajednice koja je slična hrvatskoj. U diskusiji nakon predstavljanja istraživanja čula su se pitanja vezana uz pojmove „starih" i „novih" manjina, o sposobnosti apliciranja na razne europske natječaje, a primijećena je i razlika između manjinskih udruga kulture i nevladinih organizacija koje imaju veće iskustvo u radu s tijelima vlasti. Premda Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata nema točne podatke o tome koliko hrvatske udruge kulture dobiju sredstava na godišnjoj razini, ravnatelj ovog Zavoda prof. Tomislav Žigmanov je rekao da ta sredstava nisu dovoljna:
„Tih podataka ZKVH nema jer ne sudjeluje u postupku odlučivanja, njih ima Hrvatsko nacionalno vijeće, ali mislim da sredstva s kojima udruge raspolažu nisu veća od 30 milijuna dinara na godišnjoj razini kada su u pitanju lokalne samouprave i pokrajina, ali i sredstva koja dodjeljuje Ministarstvo vanjskih poslova RH preko diplomatsko - konzularnih predstavništava. Ako pogledate vrstu manifestacija, kadrovsku i tehničku opremljenost hrvatskih institucija i organizacija te uvjete u kojima rade, količina raspoloživih sredstava, sigurno, nije zadovoljavajuća", rekao je Žigmanov.
Kada su u pitanju sredstva iz Europskih fondova, hrvatska zajednica nema kapaciteta aplicirati na njih, kao ni na neke republičke natječaje koji su vezani za programe zaštite kulturnog nasljeđa ili znanstveno istraživačke radove jer joj nedostaju institucionalni i kadrovski potencijali.
Priredila: Katarina Čeliković
Fotografije: Ljiljana Dulić Mészáros
