Anđelko Beroš, glumac i predavač

Objavljeno: 21.01.2022. Pregleda: 9

„Kad sam došao u Beograd, imao sam osjećaj da je to to: mjesto gdje trebam živjeti. Tu sam i ostao, teško da ću se vraćati dolje“, kaže tridesettrogodišnji Anđelko Beroš koji je iz mjesta Bratuš pokraj Makarske prije dvanaest godina došao na studij u Srbiju. Danas je master diplomirani glumac i predavač predmeta vezanih za scenski pokret na Akademiji umetnosti u Beogradu.
Osnovne akademske studije završio je na Akademiji umetnosti u Beogradu u klasi Mirjane Karanović, a master studije na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu, na smjeru: primijenjeno kazalište. Specijalizirao se na Internacionalnoj školi korporalne mime i fizičkog teatra u Barceloni. Pri kraju je doktorskih studija na novosadskoj akademiji.

Teatar, film serije...

Bio je angažiran u raznim kazališnim, filmskim i TV projektima.
Glede teatra, ostvario je uloge u predstavama Sjaj kabarea (Teatar 5), Bliskost (SKC), Crvena- samoubistvo nacije (Bitef teatar), Circus-anti (Dah teatar), Braća B(l)uzeri (BELEF i CEBEF), Posljednja šansa (DKCB)...

Prvi filmski angažman imao je 2015. u ostvarenju Psiho-seansa. Iste godine imao je rolu u filmu Pored mene, koji je kasnije u Puli osvojio Zlatnu arenu za najbolji dugometražni film i Nagradu mlade publike na 21. Sarajevskom filmskom festivalu. Inače, dobio je ulogu u nastavku ovog filma koji je još u fazi pretprodukcije. Naredne godine, 2016, glumio je u Ljubavnom slučaju u rimejku kultnog filma Ljubavni slučaj ili tragedija službenice PTT. Godine 2017. dobio je ulogu u TV seriji Sumnjiva lica. Dvije godine kasnije bio je producent, scenarist i glumac kratkog igranog filma Treći. Naredne, 2020., godine bio je scenarist, producent i redatelj kratkog igranog filma Šum. Pored navedenog, ostvario je uloge u serijama Urgentni centar i Sinđelići. Prošloga ljeta je, kaže, prvi puta radio u Hrvatskoj, dobio je ulogu u posljednjoj sezoni serije Crno-bijeli svijet.

Rad sa studentima

Iako se bavim pedagogijom, za sebe kaže da je primarno glumac.
„Radim sa studentima, što podrazumijeva da si kontinuirano u kondiciji i maštovit. No, primarno sam glumac, iako baš u posljednje vrijeme nisam bio aktivan oko castinga, to mi je jedan od planova. Ali za sebe mogu reći da je ovo put koji sam htio i dobio“, kaže Beroš.
Pored akademske karijere, stručno se usavršavao na raznim radionicama: klovnovi, pantomima, mima, suvremeni ples, scenske borbe, metoda Čehov, metoda Grotowski, metoda Strasberg, Comedia dell arte… Time je stekao dodatne kompetencije za pedagoški angažman.
„Fizički teatar koji predajem je gotovo sve ono što nije dramski teatar. Smatra se uglavnom nadogradnjom za glumca, a ona količina znanja koju dajem studentima je onolika koliko im je potrebno za dramski teatar, da bi se bolje artikulirali, koordinirali na sceni“, pojašnjava on.

Autorski radovi

Posebno je ponosan na svoj doktorski rad – autorsku predstavu Intimnosti (Kada spavam mislim da sam budan) koja je nekoliko mjeseci bila na repertoaru nacionalnog teatra – Narodnog pozorišta u Beogradu.
„U pitanju je spoj fizičkog i dramskog teatra, a bavi se intimnim odnosima uskog kruga ljudi, njihovim snovima za koje često ne znaju jesu li san ili java, željama i ožiljcima. Uči nas tome da cijenimo svaki trenutak koji proživljavamo, jer nikad ne znamo koliko će trajati“, kaže on.
Ni njegov kratki film Šum nije prošao nezapaženo: prikazan je na više festivala, među ostalim i na uglednom Martovskom festivalu u Beogradu, a na Omladinskom filmskom festivalu u Sarajevu dobio je nagradu Off generacija.
„Zadovoljan sam kako je ovaj film prošao jer ja nisam redatelj. Taj film mi je bio zadatak tijekom studija. Čehovljevski koncipiran, film prati profesoricu koja cijeli dan čuje šum u glavi, a na kraju se otkriva i zašto“, pojašnjava Beroš.

Razmjena energija

Kaže kako nije jedini iz Hrvatske koji je od 2000-ih završio studij glume u Srbiji.
„Nisam jedini, ima nas više koji smo ovdje studirali, kao što su Stipe Kostanić, Iva Kevra, Luka Mihovilović, Marija Klanac. Koliko znam, većina se vratila u Hrvatsku, a ja sam ostao tu dalje raditi“, priča naš sugovornik.
Kao glumcu, jezik i akcent mu nisu bili problem. Za potrebe studija i posla prebacio se na srpski i ekavicu.
„Na sceni ili na filmu zvučim kako treba zvučati svaki glumac. To je jednostavno tako“, navodi Beroš.
Regionalnu suradnju na filmu, a posljednjih godina i glede serija, smatra neminovnošću ali i dobrom prilikom za razmjenu energija.
„Filmovi su skupa stvar, tako da imamo državne koprodukcije. A drugo je publika. Pričamo istim jezikom, te neki film ili seriju tako može vidjeti veći broj ljudi. Što se tiče teatra, nedavno sam gledao predstavu Kamen, koprodukciju Beogradskog dramskog pozorišta i Zagrebačkog kazališta mladih, u kojoj glume glumci iz Srbije i Hrvatske. To je neophodna i potrebna razmjena energije. Po meni, trebalo bi oživjeti i studentske festivale na prostorima bivše Jugoslavije“, dodaje on.

Beogradski đir

Beroš u glavnom gradu Srbije živi dulje od desetljeća.
„Beograd odgovara Dalmatincima. Otvoren je, pristupačan i živ, a zimi nema dosade kao u Dalmaciji. Ovdje mi je dan ispunjen od 0 do 24, ne mogu zamisliti da živim drukčije. A dolje u Makarsku odem preko ljeta kad je najljepše“, kaže on.
Naš sugovornik podupire i rad udruge Hrvatski kulturni centar Beograd.
„Tu sam kao podrška. Kad god sam mogao pomoći, pomogao sam. Plan mi je više se angažirati i oko toga, kad završim doktorat“, zaključuje on.

Izvor: Hrvatska riječ (D. B. P.)

Foto: FB profil Anđelko Beroš

Aktivnosti Zavoda

Pogledajte sve

Moglo bi Vas zanimati...

  • 2022
    Najave i kalendar
  • Književna večer - Dužijanca 2022
  • Prijave za XV. Etnokamp Hrvatske čitaonice
  • Izložba radova od slame - Dužijanca 2022
  • Tamburaška večer - Dužijanca 2022
  • Umjetnička kolonija Stipan Šabić 2022.
Pogledajte sve