Daliborka Krešić, glazbenica

Objavljeno: 28.01.2022. Pregleda: 6

O talentiranoj glazbenici, flautistici Daliborki Malenić, danas udanoj Krešić, pisali smo već ranije na stranicama našeg tjednika, prateći njezin glazbeni rad i uspjehe. Ova 29-godišnja Somborka od prije četiri godine živi u Hrvatskoj, a nakon osamnaest godina glazbene naobrazbe, master diplome na beogradskoj akademiji, brojnih prvih nagrada i Međunarodnog natjecanja Muzičke omladine na kojem je ostvarila značajan rezultat, osvojivši Srebrnu flautu, prekinula je umjetničku karijeru i životno kormilo preusmjerila u obiteljske vode.

Od scena do pelena

„Nakon tako značajnog razdoblja odmah poslije mjesec dana uplovila sam u bračne vode. Udala sam se i došla živjeti u Hrvatsku. Srce mi je šapnulo da to uradim. Nisam znala što me sve čeka prije četiri godine kada sam tako lagano došla tu živjeti. Bio je to svakako izazovan period pun iskušenja. Nitko te ne priprema za ulogu majke i da odjednom s umjetničkih scena nastupaš među pelenama doma. Odmah poslije udaje ostala sam u drugom stanju i tih prvih devet mjeseci smo živjeli u Zagrebu. Iz beogradske gužve došla sam u grad u kojem sam bila stranac i sama, i taj susret s tišinom je dosta utjecao na mene“, priča Daliborka.
Nakon Sombora, Novog Sada, Beograda i Zagreba, stigla je do Požege, a danas živi u obližnjoj Novoj Gradiški.
„U Požegu nas je privukla ideja da bih mogla raditi u Glazbenoj školi koja je na jako dobrom glasu, a i mirno ozračje male sredine je pogodno za obiteljski život. U mom 9. mjesecu trudnoće preselili smo se u Zlatnu dolinu. Pomalo je bio šok beogradske i zagrebačke nebodere zamijeniti kućama i poljanama, ali prodisala sam ovdje i mogu reći da je Požega moj dom. Dolazak tu je bila dobra odluka“, kaže naša sugovornica.

Pedagoški rad

Daliborka se posvetila pedagoškom radu. Zaposlena je u Osnovnoj školi Mato Lovrak u Novoj Gradiški pri glazbenom odjelu kao učiteljica flaute i u Glazbenoj školi u Požegi kao profesorica flaute.
„Kada sam došla u Hrvatsku, prošla sam cijeli taj proces nostrificiranja, polaganja razlika i stalne potrebe za ‘još jednim’ dokumentom. Polako sam gubila nadu da ću se zaposliti u struci, ali Bog daje izobilje. Ne jedan, već dva posla imam, dvoje male djece, muža i još puno interesiranja za koje je dan kratak. U Novoj Gradiški, koja je centar moga djelovanja, formirala sam Ansambl flauta s kojim se trudim glazbu unijeti u sve pore društva. Nastupali smo u vrtićima, knjižnici, otvorili mnoge književne večeri, organizirali solističke koncerte a nedavno i u suradnji s Turističkom zajednicom nastupali na dočeku Dječje Nove godine.“
Iako prije nije vidjela sebe u pedagoškom radu, danas je ponosna na svoj profesorski angažman i Ansambl flauta koji vodi.
„Pedagoški rad mi je čak bio ‘najgora’ opcija. Ali, susret s majčinstvom me je duboko izmijenio, tako se izmijenio i moj pogled na rad s djecom. Trudim se da oni kroz glazbu šire svoje vidike, da im je umjetnost bliska i dostupna. Želim i da ljudi koji se ne bave sviranjem imaju priliku čuti flaute u tako veličanstvenom izdanju kakav je Ansambl flauta. Uživamo svi, to nije nastava to je radost i zabava. Jako sam ponosna na njih. Izdvojila bih naš samostalni koncert u prosincu koji je bio magičan. Poslije njega su nam se vrata sama počela otvarati, polako se širi dobra vijest da postojimo i da planiramo ‘osvojiti scenu’. Ti mladi glazbenici sviraju srcem i željni su nastupa“, kaže ona.
Kako kaže, interesa za flautu kod djece ima, a nada se da će on sve više rasti.
„Moja klasa je prepuna učenika i po tome vidim da ima zainteresiranih. Trudim se da djeca imaju priliku čuti flautu. Zato vrlo rado nastupamo svuda, jer nikad ne znaš u čije srce će neka nota slučajno sletjeti te da će se zbog toga osoba zainteresirati za flautu“, dodaje ona.

Glazbena karijera

Kada za to dođe vrijeme, planira se vratiti glazbenoj karijeri flautistice.
„Ja bih sve uvijek željela odmah, ali često ne može tako. Trenutno sam u potrazi za osobom s kojom bih komorno muzicirala. U meni je velika čežnja i potreba za time. Ali sve u svoje vrijeme“.
Kaže da je u kontaktu s kolegama iz zavičaja, Sombora i Srbije.
„Životi su nam svima otišli u raznim smjerovima kojima se tada prije četiri godine nismo vjerojatno ni nadali. Ovdje gradim prijateljstva, a ponekad nostalgično u mislima sletim u somborske ravnice“.
Daliborka je više od dva desetljeća u glazbi. Onima koji se žele baviti glazbom ili su već zakoračili u taj svijet na koncu razgovora poručuje:
„Slušajte svoje srce i volite umjetnost. Ona je tako divna i povlašteni smo što imamo čast biti dio nje. Vježbajte mnogo i nadajte se. Ljepota i dobrota uvijek pobjeđuju“.

Izvor: Hrvatska riječ (D. B. P.)

Aktivnosti Zavoda

Pogledajte sve

Moglo bi Vas zanimati...

  • 2022
    Najave i kalendar
  • Bunjevci bez granica
  • Izložba povodom 150. obljetnice rođenja kipara Roberta Frangeša-Mihanovića
  • Hosanafest 2022
  • Šokci i baština
  • Izložba Matkoviću u čast povodom 100. obljetnice rođenja
Pogledajte sve

Obaveštenje o kolačićima