Razgovor s kolekcionarom Petrom Skenderovićem

Objavljeno: 12.05.2021. Pregleda: 3

petar skenderovic 27 04 21 13 54 56Sljedeće godine će biti punih četiri desetljeća kako Petar Skenderović radi na željeznici, marljivo obavljajući odgovorni posao elektrotehničara kontaktne mreže, ali svih proteklih godina svoga radnoga vijeka pasionirano se bavi i sakupljanjem brojnih predmeta vezanih uz kulturnu povijest Subotice. U njegovoj bogatoj kolekciji nalaze se vrijedni numizmatički primjerci: značke, razglednice, periodike i još mnogo drugoga raznovrsnog, povijesnog traga koji je ostao iz nekih, danas već pomalo davnih vremena. Ipak, Petar je nekako najponosniji na svoju zbirku knjiga, nastalih rukom ovdašnjih hrvatskih autora gdje je, između brojnih starijih djela, i cjelokupna modernija naklada naslova nastalih u proteklih nekoliko desetljeća.

„Moj dida Marko Skenderović prvi je u našoj obitelji počeo sa sakupljanjem knjiga, a ja sam eto nastavio tim smjerom u želji da kolekcionarski objedinim sve knjiške naslove koji su nastali spisateljskim angažmanom 'našeg svita'. Dida je sakupio, primjerice, brojne stare molitvenike Blaška Rajića, Lajče Budanovića i kolekciju Danica, koje su redovito tiskane u svakoj kalendarskoj godini i uz njih započeo sa sakupljanjem knjiga. Kada sam počeo raditi i došao do svojih novaca, jer moram naglasiti kako ovo uopće nije jeftin hobi, počeo sam svoj kolekcionarski put. Isprva je to bila ponajviše numizmatika, a onda sam se okrenuo razglednicama Subotice i njezine okoline i postupno sam se sve više počeo zanimati za povijest našega kraja i počeo dopunjavati didinu zbirku ovdašnjih književnih stvaratelja."

Kolekcionarski duh

Na pitanje kakav je osjećaj doći u posjed nekog vrijednog, starog predmeta kakve su knjige, razglednice ili primjerci nekadašnjih novčanica, Petar Skenderović skromno odgovara:

„Osjećaj je lijep kada možeš u svojoj zbirci sačuvati i otrgnuti od zaborava nešto što ima istinske vrijednosti i predstavlja vrijednu povijesnu građu. Jer, nemojmo zaboraviti kako se u onim starim vremenima, primjerice, knjige nisu tiskale u velikim tiražima i od mnogih pisanih predmeta je ostalo sačuvano svega po nekoliko primjeraka. Povrh svega, na ovim prostorima su prošla dva velika svjetska rata i mnogo artefakata je uništeno iz straha u namjeri brisanja tragova 'nepoćudne povijesti'. Upravo zbog toga je danas sve teže pronaći prva, originalna izdanja brojne ondašnje periodike i knjiga koje su tiskane."

Svaki pasionirani kolekcionar je i svojevrsni tragač za živom prošlošću, uvijek pripravan za potencijalno otkriće nečega vrijednoga. Gdje se nalaze Vaše tragačke sfere u kojima pronalazite nove kolekcionarske predmete za Vašu zbirku?

„Načelno, svuda oko nas se nalaze potencijalni tragovi, a najčešći najpoznatiji način su prodajne izložbe kolekcionara, tezge antikviteta na tržnicama, ali i resursi privatnih zbirki koje su njihovi vlasnici voljni prodati. S druge strane, sve više se susrećem s nasljednicima nekadašnjih pasioniranih kolekcionara koji jednostavno ne dijele taj obiteljski afinitet i nemaju ni želje niti interesa za nastavkom bavljenja ovim hobijem. Oni iznose dijelove obiteljskih kolekcija na tržnice ili ih oglašavaju za prodaju."

Je li na našim prostorima, osobito u ovim vremenima pandemije, kada su suspendirani organizirani susreti kolekcionara, zaživjela online trgovina i razmjena antikviteta?

„Iskreno, i nije baš, jer pravi kolekcionari više vjeruju svojim očima i prstima, a ne ponuđenim fotografijama određenih artefakata. Drugo je to kada se pojedini predmet opipa, prelista i stručnim okom na licu mjesta ocijeni. Zato je u ovoj praksi nužan neposredni kontakt."

Vrijedni primjerci

Zamolili smo našeg sugovornika da nam istakne neke zanimljive i za našu povijest nadasve vrijedne pisane tragove prošlosti koje čuva u svojoj kolekciji.

„Osim knjiga, ima recimo sačuvanih pisama osobne prepiske između Ivana Antunovića i Ante Evetovića Miroljuba, potom brojne stare razglednice koje su rađene kao litografije i potom obojene, ali i one nešto novijeg datuma koje su zabilježile brojne objekte kojih, u izvornoj formi, više nema u današnjoj gradskoj jezgri. Primjerice, razglednica Franjevačke crkve sa samo jednim tornjem, stara Gradska kuća, ulice koje su izmijenile svoj izgled..."

Petar je, također, i pasionirani sakupljač značaka koje su u Subotici još od davnina prisutne.

„U vremenima kada je samo francuska vojska imala značke, subotički Senat je donio odluku da se naprave specijalne značke koje su morali nositi gradski prosjaci kojima je ta aktivnost bila službeno odobrena od gradskih vlasti. Vremenom su se počele praviti raznovrsne druge značke, ali mene su nekako oduvijek privlačile sportske značke i pasionirano ih skupljam svih ovih godina. Primjerice, imam jedan primjerak vrlo rijetke značke Vermesovog Achillesa, kao i brojne značke koje je tijekom svog postojanja  pravio NK Bačka. Posebno je bogato razdoblje između dva rata kada je u Subotici djelovalo i mnoštvo sportskih kolektiva, koji su opet u znak obilježavanja svoga postojanja pravili prigodne i nadasve zanimljive značke."

Petar Skenderović je ponositi dida i pitamo ga pokazuju li njegova unučad interes prema velikoj obiteljskoj tradiciji.

„Istina, još uvijek su premali za neki ozbiljniji interes, ali sa zanimanjem razgledaju pojedine stvari pa se nadam kako će i oni jednoga dana krenuti didinim stopama, baš kao što sam i ja nastavio kolekcionarski put svoga dide."

Izvor: Hrvatska riječ (D. P.)

Obaveštenje o kolačićima