Slobodna umjetnica, Josipa Dević

Objavljeno: 25.01.2021. Pregleda: 3

josipa dević anđeliŽivot umjetnika, osobito danas, nije nimalo lagan, ali kada se nešto radi s neopisivom ljubavlju prema svome poslu, ali i prema ljudima uopće, onda je sve moguće. 
Naša ovotjedna sugovornica je svestrana umjetnica koja piše tekstove, glazbu, stihove, izrađuje razne dekorativne predmete, a pri tome je još i mama i nona (baka) Josipa Dević. 

Izrada božićnih figurica

S izradom raznoraznih figura Josipa se bavi više od dvadeset godina. 
„Uvijek smo u obitelji iz koje potječem imali jaslice ispod bora. Prve kojih se sjećam su bile: Sveta obitelj od gipsa i ovčice od pamuka kojima su noge bile napravljene od žigica. Onda je jednog Božića stariji brat donio iz Beča prekrasne jaslice. Posložene u kutiji, na umjetnoj slamici. Mislim da mi je to kao djetetu bilo poput bajke. Kompletne figure, obojene, svaka je pričala svoju priču. Inače sam, kao najmlađe (sedmo) dijete u obitelji, imala ‘zadatak’ svaki dan pomalo pomicati kraljeve kako bi oni na blagdan Sveta tri kralja bili ispred špiljice", prisjeća se Josipa i dodaje: „Noseći odmalena ljubav utkanu prema prikazu događaja iz Betlehema nemalo sam se iznenadila kada sam shvatila da toga u Subotici nema u svakoj kući. Točnije, osamdesetih godina, kada sam se udala u Suboticu (s otoka Brača), nisam poznavala nikog tko je imao jaslice u svom domu. Stavljao se božićnjak, jabuke, orasi, žito i onaj tko je imao stavljao je kipić Isusa u jaslicama. Čak ih se nije imalo gdje kupiti." 
Potaknuta time, za svoju obitelji, kao i nekoliko prijateljica i kolegica s posla izradila je prve figure za „Betlehem". Kroz sve protekle godine, do današnjih dana, Josipa ih izrađuje od raznih materijala: keramike, gipsa, polimerne gline, od svile i hladnog porculana. 
„Ono što volim istaknuti je da u svom radu veoma malo koristim kalupe, a kada ih koristim, uglavnom je to za one ukrasne detalje koji upotpunjuju rad, dok su figure, osnovni elementi gotovo uvijek i isključivo ručni rad – tehnika vajanja. I na tom sam daru i zahvalna i ponosna", kaže sugovornica. 

Svijet anđela

U prosincu prošle godine Josipa je imala drugu samostalnu izložbu u Vukovaru koja je nosila naziv „Svijet anđela". Izložba je održana u sklopu programa XXII. Vukovarskih adventskih svečanosti u Hrvatskom domu u Vukovaru, a tako je više od 30 anđela našlo svoje mjesto u izložbenom prostoru. Josipa u svojoj radionici, koju je nazvala Duše Bracera, samostalno priprema i smjesu za izradu figurica, te su brojne figurice, među kojima i anđeli napravljeni u tehnici hladnog porculana. 
„Ponosna sam na te izložbe u Vukovaru. Jedna mala zgoda govori o tome: kada sam postavljala prvu izložbu, u jednom trenutku organizator mi je rekao da ćemo pričekati kustosa Gradskog muzeja. Blag je opis da sam u tom trenutku s nelagodom pomislila što će reći? Međutim, bio je oduševljen. Sa svojim velikim iskustvom prepoznao je dar i posebnost, dajući sugestiju kolegama da bi Gradski muzej trebao imati takvu postavku u svom vlasništvu" prisjeća se Josipa Dević, koja bi i sama voljela jednoga dana imati vlastitu galeriju, no i ona, poput mnogih umjetnika, čeka „bolja vremena". 
Godina koja je za nama je doista bila posebna, tako su se u radionici Duše Bracera, a u duhu Božića, našle unikatne kugle za bor s božićnim motivima. 
„Kada govorimo o predmetima koje izrađujem, rekla bih da se po tome i izdvajam u ponudi. Jednostavno volim izrađivati predmete sakralne tematike. To je nešto što mi donosi mir, radost, ispunjava dušu. Mislim da je ta strast za stvaranjem prepoznata i veseli me svaki put biti dio radosti i izraditi dar koji se pamti. Sudjelovati u obiteljskim radostima prigodom raznih slavlja: krštenja, prve svete pričesti, vjenčanja, godišnjice braka, rođendana...", ističe sugovornica i napominje kako to često bude „nešto više" od trgovine. 
„Događa se da se primopredaja naručenog dara pretvori u kavicu, razgovor potpore, utjehe. Teško je danas ‘plivati’ ovim nemirnim morima i nemamo svi podjednake snage za dobar zamah. Temeljem toga nastaju divna poznanstva i prijateljstva."

Pjesme, stihovi...

Kao tekstopisac Josipa je (pre)poznata kao spisateljica duhovne poezije i duhovnih tekstova, tako i u ovom umjetničkom izričaju prevladava duhovnost. 
„Kao vjernica, smatram da smo dužni dati najbolje od sebe kao što je Stvoritelj dao stvarajući nas. On je bio najveći Umjetnik, Nebeski kipar. Tako i svatko od nas, u domeni svog rada, treba biti poput svog Tvorca. Umjetnik! Ponekad ni od čega stvoriti najbolje što može", kaže Josipa Dević. 
Svaku godinu u Josipinom životu obilježi nešto posebno. Proteklih pet-šest godina događanja su skoncentrirana u prosincu, iako je to rad tijekom cijele godine. Bile su tu samostalne izložbe, zatim pjesme Volim Advent i Božić je, Božić je za koje su snimljeni spotovi. 
Proteklu i ovu godinu, kako izdvaja Josipa, obilježilo je sudjelovanje u obljetnici biskupa Antuna Mahnića. 
„Postulatura za proglašenje svetim biskupa Mahnića pri Krčkoj biskupiji pozvala me na suradnju po pitanju prigodnih tekstova za obilježavanje jubilarne 100. godine rođenja za nebo. Godina je zatvorena 14. prosinca i donijela je brojnu i plodnu suradnju. Iz mog pera nastale su četiri pjesme, od kojih su dvije još u izradi, dok su dvije dobile svoje mjesto u radijskim i televizijskim programima. Riječ je o pjesmama Nebo i Više Svjetla".
Iz pera Josipe Dević nastale su brojne pjesme, a na pitanje ima li neka posebna, ona je odgovorila: 
„Težak odabir. U svakoj od njih ima djelić mene, pa je zbilja teško. Tu je pjesma stvorena za doček Svetog Oca u Zagrebu, čak pet himni, od toga tri za nacionalne susrete hrvatske katoličke mladeži, Vukovarska himna, marijanske pjesme kojima znaju početi programi na hrvatskim radijskim i televizijskim postajama, napose u vrijeme blagdana i državnih praznika, jer su prepune emocija prema svom rodu i voljenoj Domovini. Tu su onda pjesme koje su nastale u trenutku kada sam doživjela nepravdu, poput Osloni se na Krista... I dok ih slušam ne bih mogla reći kako imam osjećaj  ‘moje’ pjesme, iako za nekoliko njih potpisujem i glazbu. Zahvalna sam što sam oslobođena osjećaja taštine, posesivnosti ili gordosti. Veliki je to dar i rasterećenje. Smatram da pomaže i stalna svjesnost da sama ništa ne bih mogla. To je dar, dragocjeni talent dan od Boga", kaže Josipa. 
Kraj 2020. obilježila je postavka Betlehema u crkvi župe Uskrsnuće Isusovo. 
„To je nešto što sam oduvijek silno željela. Ali, u mom rasporedu nije bilo prostora, a nisam nikada nikomu to ni rekla. Kako sam član katehetskog odjela u spomenutoj župi, a ova godina je po mnogo čemu drugačija, pa i po obvezama, usudila sam se izreći da bih ja voljela tu zadaću. I eto. Uživala sam u tome", kaže Josipa Dević, a mi vjerujemo kako će u njenim unikatnim radovima, pa i stihovima uživati još mnogi.

Izvor: Hrvatska riječ (Ž. V.)

Obljetnice

Pogledajte sve

Moglo bi Vas zanimati...

  • 2022
    Najave i kalendar
  • Srijemci Srijemu
  • Bunjevci bez granica
  • Izložba povodom 150. obljetnice rođenja kipara Roberta Frangeša-Mihanovića
  • Hosanafest 2022
  • Šokci i baština
Pogledajte sve

Obaveštenje o kolačićima