Davor Gromilović je vizualni umjetnik iz Sombora, najpoznatiji po svojim crtežima (olovka, olovka u boji, tuš), koji su primarno polje njegova kreativnog istraživanja. Osim na izložbama, crteže prezentira i u art knjigama i fanzinima. Stvara i u drugim umjetničkim oblicima kao što su slikarstvo (akril, akvarel), grafika (sitotisak, linorez, drvorez) te skulptura (ove radove još nije javno prezentirao). Bavi se i dizajnom (glazbeni omoti, plakati, odjeća…) te oslikavanjem murala (Novi Sad, Sombor, Vodnjan, Požega…).
Diplomirao je slikarstvo na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu 2010., a na istoj ustanovi masterirao je na smjeru crtež. Nakon studija, jedno je vrijeme radio na Akademiji kao stručni suradnik u nastavi, nakon čega se u potpunosti posvećuje svojoj umjetničkoj karijeri. Do sada je imao više od 20 samostalnih izložaba (u Beogradu, Beču, Portlandu, Bruxellesu, Somboru…) te sudjelovao na oko 60 skupnih izložaba. Njegova djela objavljena su u mnogim knjigama, magazinima i umjetničkim fanzinima, a neka mu se nalaze i u umjetničkim zbirkama (Muzej suvremene umjetnosti Vojvodine, zbirka grada Banje Luke i zbirke kulturnog centra Novog Sada i Sombora, kolekcija Solo u Madridu i Privatna kolekcija Luziah Hennessy).

Narativnost i maštovitost

Njegovi radovi su narativni, a odlikuje ih složenost i maštovitost. Osim osobnim iskustvima i svakodnevicom, inspirirani su fantastičnim folklornim motivima, popularnom kulturom (film, posebice znanstvena fantastika, video igre, glazba, strip...) čak i slikama sjevernih renesansnih majstora. Teme kojima se u radu bavi su raznolike: od kritike društvenih anomalija, poput raznih vrsta nepravdi, nasilja, bolesti ovisnosti i suicida do ekoloških pitanja.
„Inspiracija mi otvara polje za maštanje, nadograđujem je svojim unutarnjim svijetom. Za jedan rad me je recimo inspirirala pjesma iz osnovne škole Bio jednom jedan lav. Bajke i basne su mi zanimljive kao inspiracija, kada životinje oponašaju ljude ili obratno, kao što je kod Egipćana. Za prikaz vegetacije, recimo, u posljednje vrijeme koristim elemente mađarske secesije, to je egzotika za nekog u Japanu ili Australiji. Što se tema tiče, one su raznolike a narativ ostavljam otvoren da se promatrač može učitati. Umjetnost, po meni, treba da nas pokreće, tjera na razmišljanje“, kaže Gromilović.
Crtež je, kako dodaje, postojao prije pisma, još u pećinama, a on nastoji dati drukčiji odgovor na ovaj (pra)stari medij.
„Ne želim prepisivati stvarnost. Nakon Spidermana teško mi je baviti se recimo klasičnim portretom kao da je 15. stoljeće. Odrastao sam na filmovima, crtićima, video igricama, glazbi… U nazivima radova pokušavam biti duhovit, ali i provokativan“, pojašnjava on.

Međunarodno tržište

Posljednjih godina gotovo u potpunosti posvećen je međunarodnom tržištu i karijeri, jer kod nas, kako kaže, umjetničko tržište ne postoji, a i dosadilo mu je izlagati bez honorara, pa čak i pokrivenih putnih troškova.
„Najviše bih volio imati galeriju u Somboru, da tu prijepodne prodajem svoje radove i da od toga živim. Da poslijepodne stvaram. Ali to, kao što znamo, nije moguće. Zato sam se okrenuo internacionalnom tržištu, napravio web stranicu, uspostavio kontakte. Uz to, moji su radovi specifični, nisu za svaku publiku“, kaže on.

Portland i Bruxelles

Neposredni povod za razgovor s Gromilovićem su dvije izložbe koje je krajem prošle godine imao u inozemstvu: New hope: Wicked future (Nova nada: Uvrnuta budućnost) u galeriji Nucleus u Portlandu (SAD) i Greetings from Trantalia (Pozdravi iz Trantalije) u galeriji Sterput E2 u Bruxellesu.
„S galerijom Nucleus surađujem već pet godina i tamo drugi put izlažem; mogu reći da tamo imam publiku. Sada sam se predstavio s dvadeset radova, mahom crteža, ali i grafika. Izložba New hope je u stvari moj vizualni dnevnik nastao tijekom korona ‘zaključavanja’, otuda i takav pomalo sarkastičan naziv“, kaže on.
S belgijanskom scenom pak surađuje od 2016. kada je radio plakat za tamošnji festival Culture Maison. Njegova izložba Greetings from Trantalia u Bruxellesu sadržava čak pedeset radova, crteža i grafika, nastalih u posljednjih pet godina.
„Kada sam bio mali, stariji su mi ljudi umjesto ‘Idi do đavola’ govorili ‘Id’ u Trantaliju’. To je, naravno, neko mataforičko nepostojeće mjesto, ali sliči nazivu neke zemlje, pa sam se time poigrao. Volim da radovi otvaraju mentalne igre, da ne bude sve na prvu loptu“, kaže naš sugovornik.
Također, veoma je ponosan što je 2021. sudjelovao i na izložbi Vrt zemaljskih užitaka – kroz umjetnička djela kolekcije Solo u Madridu koja kroz radove 15 umjetnika predstavlja suvremeni pogled na djelo čudesnog renesansnog slikara Hieronymusa Boscha.
Za kraj smo razgovarali i o njegovim planovima za ovu godinu.
„S izdavačkom kućom The Mansion Press iz Francuske spremam novu knjigu, selekciju radova u posljednjih pet godina, a zvat će se Kraljevstvo Melektenjala. Melektenjal je lik, gmaz, kojega sam kreirao još 1992. kao klinac. Švicarski Nieves Books mi izdaje fanzin Devil Town. Riječ je o crtežima tušem, a serija nosi ime po pjesmi glazbenika Daniela Johnstona, i to je moj hommage njemu“, zaključuje Gormilović.
S opusom ovog zanimljivog somborskog umjetnika možete se upoznati i prateći njegovu web stranicu: gromilovic.com.

Izvor: Hrvatska riječ (D. Bašić Palković)