Dužijanca u Maloj Bosni ove godine je proslavljena u znaku jubileja – 90 godina crkve. U nedjelju, 25. srpnja 2021. godine, u crkvi Presvetog Trojstva okupili su se gradski bandaš i bandašica Kristina Matković i Daniel Kujundžić te bandaši i bandašice iz okolnih mjesta, tavankutski bandaški par Nikola Skenderović i Matea Milojević, đurđinski Ana Dulić i Marijan Tumbas, mladi u nošnji i veliki broj vjernika.
Čast da ove godine budu bandaš i bandašica imali su Nadja Kovač i Marko Borović, a mali bandaš, Luka Ivković imao je dvije bandašice: Tatjanu Matković i Nataliju Stipić.
Voditelj misnog slavlja u jubilarnoj 90. obljetnici crkve bio je mons. dr. Andrija Anišić, predsjednik UBH-a Dužijanca.
Propovijed je započeo izvješćem o tome kako su Subotičke novine pisale o Dužijanci na Šebešiću 1940. godine, kada su u ovoj župi bili aktivni križari i križarice. Nije istraženo kada je bila prva Dužijanca u Maloj Bosni, ali je izvjesno da je proslava 11. kolovoza 1940. bila svečana. Svečanu misu zahvalnicu tada je predvodio vlč. Ivan Kujundžić uz koncelebraciju upravitelja župe Ivana Lebovića i vlč. Marka Kovačeva. No, crkva na Šebešiću je završena 1931. godine, kada ju je 29. studenog blagoslovio preuzvišeni Lajčo Budanović, dok je vikar šebešićke crkvene općine bio vlč. Pavao Bešlić. Crkva je građena u starom hrvatskom stilu, s kupolom iznad cijele sredine crkve i tornjem koji bi se, kako su tada pisale Subotičke novine, kasnije imao izgraditi pored gornjeg dijela crkve, gdje je oltar smješten.
„Dok zahvaljujemo za ovogodišnju žetvu, zahvaljujemo Bogu i za ovu divnu crkvu", nastavio je propovjednik. „Smisao Crkve je da u njoj boravi Krist. Isus nas želi slušati, želi nam govoriti, prima naše kajanje, slavljenje, naše zahvale, blagoslivljanje i uslišava naše molitve. Već 90 godina vjernici ove župe dolaze u crkvu s tim nakanama. Nemamo točno zapisano kada je počelo slavlje dužijance u obiteljima, ali dobro znamo kada je ono započelo u crkvi, 1911., kada je župnik župe sv Roka u zajedništvu s Katoličkim divojačkim društvom održao prvu misu Dužijance. O tom slavlju nema puno pisanih tragova, ali znamo da nema bolje zahvale Bogu nego što je sveta misa. Od tada sve do danas, 111. put javno slavimo Dužijancu i zahvaljujemo Bogu za završenu žetvu i kruh svagdašnji i hvalimo sve one koji su sudjelovali u sjetvi i žetvi. Zahvaljujemo", nastavio je Anišić, „Bogu i na kruhu života, a u današnjem odlomku Evanđelja čuli smo početak Isusovog govora o kruhu života. Kruh svagdašnji je slađi kada blagujemo i kruh života u svetoj pričesti. Upravo je euharistija, sveta pričest izvor snage za sve ono što trebamo trpjeti, raditi, za sve što nas u životu čeka".
Na kraju svete mise župnik Dragan Muharem je zahvalio svima koji su sudjelovali u pripremama za Dužijancu.
Sliku od slame na kojoj je predstavljen oltar posvećen prije 50 godina izradila je Kata Skenderović, a kruh prinesen na oltar ispekla Marija Matković.
Ove godine uređen je plato ispred crkve, uklonjen dotrajali beton i stavljene kocke na stazu s jedne strane crkve. Radovi se nastavljaju, te će biti uređena staza i s druge stane. Sve te radove je financirala i nadzirala obitelj Olka, Lazo i Marija, a projekt je koštao 13 tisuća eura. Tim povodom je župnik Muharem Lazi i Mariji Olka uručio posebnu zahvalnicu.
Nakon toga je procesija krenula oko crkve, a na kraju mise je predvoditelj slavlja podijelio euharistijski blagoslov s Presvetim. Sve zahvale vjerničkog puka na Dužijanci, sav plod zemlje i rada ruku čovječjih – kruh – postao je blagoslovom jer je Bog postao kruhom.
Crkva je zahvaljivala svečanim Tebe Boga hvalimo uz zbor i orguljašicu Jelenu Demšedi. U večernjim satima, u dvorištu župe održano je bandašicino kolo.
Izvor: Hrvatska riječ (Nela Skenderović)
