Izložba slika od slame nastalih na 35. i 36. sazivu Prve kolonije naive u tehnici slame u Tavankutu otvorena je u petak, 6. kolovoza 2021. godine, u predvorju Gradske kuće, kao dio tradicionalnog programa pred proslavu središnje žetvene svečanosti Dužijanca.
Voditeljica slamarskog odjela HKPD-a Matija Gubec iz Tavankuta Jozefina Skenderović podsjetila je ovom prigodom kako je, unatoč koroni, prošle godine održan 35. saziv ove kolonije, ali budući da izložba nije, na ovogodišnjoj su izloženi radovi koje su Gupčeve slamarke napravile prošle i ove godine.
Predsjednik spomenutog tavankutskog Društva Ladislav Suknović, koji je i otvorio izložbu, u svom je obraćanju najprije izrazio zahvalu i poštovanje prema našim slamarkama.
„Sve ove godine su naše slamarke bile vjerne čuvarice onoga oko čega se često dvoji je li slamarstvo nešto što spada u domenu zanatskih rukotvorina ili u domenu umjetnosti. Kako god to tumačili, mi itekako gajimo veliku zahvalu i još veće poštovanje prema našim slamarkama, jer mi ono što je naše i tako kako jeste doživljavamo doista jednim umjetničkim vrhuncem stvaralaštva, tim prije jer je to slama koja je potekla s ovih naših prostora, koja je prošla kroz ruke naših slamarki i to danas predstavlja umjetnost koja je naša. Nadam se da ćemo u budućim aktivnostima našu umjetnost u tehnici slame moći zaštititi i u nekim pravnim okvirima i da ćemo se moći s tim ponositi", rekao je Suknović.
Također je iznio nekoliko povijesnih podataka koji govore u prilog tome koliko je Tavankut bogat kulturom i stvaralaštvom.
„Dok sam prelistavao arhivu HKPD-a Matija Gubec, našao sam jednu monografiju od Ivana Prćića Gospodara, osnivača našeg Društva, koju je izdao u povodu 25 godina njegova postojanja u kojoj je, među ostalim naveo kako ‘baviti se kulturom nikad nije bilo lako, pa to nije niti danas’. Siguran sam da mi koji smo uključeni u sve ove kulturne aktivnosti možemo posvjedočiti da ni danas nije lako, ali zahvaljujući upornosti, možemo svjedočiti razvitku i kvaliteti. Tu je još jedan zanimljiv podatak. Naime, imajući u vidu da ove godine, među ostalim, proslavljamo i 60 godina od osnutka likovne kolonije u Tavankutu, Gubec je u ovoj zgradi, u Gradskoj kući, 1967. imao svoj atelje u uredu broj 182, koji je radio sve do Hrvatskog proljeća 1971. godine. Iz tog ateljea su potekla značajna likovna imena, opet naše gore list, a to su Josip Ago Skenderović i Ivan Balažević. Osim njih, mnogi su prošli kroz taj atelje, mnogi su naučili svoja likovna umijeća, i zahvaljujući tome upravo govori značaj likovnog stvaralaštva u Tavankutu koji je dosegao i pod toranj Gradske kuće. Još jedan podatak koji je govorio o bogatstvu kulturnih aktivnosti u Tavankutu jest i činjenica da smo u jednom momentu u našoj udruzi imali dvije dramske skupine, jednu koja je bila sačinjena od učitelja i nastavnika osnovne škole, a druga od žitelja Tavankuta, pa su se u jednom momentu čak i natjecali tko će radi kvalitetnije predstave. Mediji su tada, obraćajući se subotičkoj mladeži, prenosili sljedeće: ‘gradska mladeži što ti to radiš u svoje slobodno vrijeme kad ti paori iz Tavankuta dolaze i popunjavaju kulturne programe u gradu?’”, naveo je Suknović izražavajući vjeru da i ovaj vid izložbenih aktivnosti znači snažnu podršku ne samo umjetnosti u tehnici slame već i kulturi te raznolikosti i bogatstvu Subotice.
Po otvorenju izložbe, kako je to već uobičajeno, sudionicama Kolonije dodijeljene su zahvalnice.
Izvor: Hrvatska riječ (I. P. S.)
