Nesvakidašnji kulturni događaj pod nazivom Priča – ono što nikad ne umire okupio je Đurđinčane, ali i goste iz Subotice u predvečerje 16. lipnja 2017. na salašu Petra Vukova, iza škole u Đurđinu. Tek završena školska godina nije spriječila školarce i starije da se okupe oko priče. Ovoga puta nije bila posrijedi knjiga, već pričanje priča. Ovakav događaj, pričanje priča uz vatru, želio je podsjetiti na važnost slušanja, ne samo kao vještine korisne u komunikaciji, nego kao elementa bez kojeg je u neka davna vremena bilo nemoguće preživjeti. Osluškivanje sebe i zvukova iz prirode, kao i drugoga čovjeka, neophodno je i suvremenomu čovjeku više nego što je toga svjestan.
Autorske i narodne priče
Program Ono što nikad ne umire: Priča osmislila je i s mladim glumcima priredila profesorica književnosti, knjižničarka i redateljica Nevena Mlinko. Ova mala i razigrana skupina okuplja djecu osnovnoškolske i srednjoškolske dobi u zajedničkim nastojanjima na stvaranju i dijeljenju dobroga s publikom. Glumačka ekipa trenutačno radi u Američkom kutku, koji djeluje pri Gradskoj knjižnici u Subotici. Na programu su se našle priče Dubravke Pađen Farkaš i Clarisse Pinkole Estés i neautorske, narodne priče, među kojima jedna bunjevačka narodna pripovijetka i eskimska narodna priča. Specifičnost njihove obrade za ovu prigodu jest biblioterapijski pristup njihovom razumijevanju i prenošenju. Biblioterapija podrazumijeva ciljanu upotrebu pisane riječi s ciljem da izazove liječenje, razvoj ili kakvu pozitivnu promjenu.
Drevni ritual
Okupljanje oko vatre i kazivanje priča drevni je ritual mnogih kultura, a ljudi koji sjede oko vatre i dodaju jedan drugome priču simbolički predstavljaju savršenstvo svega stvorenoga, kao što je na početku programa podsjetila i priča o Božjem stvaranju svijeta i priče. U nastavku programa kazivači su s prisutnima podijelili i priče o prevladavanju različitih strahova, o ljubavi, prijateljstvu, usamljenosti i drugim važnim životnim pitanjima. Svaki glumac, pripovjedač morao je osobno proživjeti pročitanu priču kako bi mogao postati medij preko koga će ona doći do okupljenih slušatelja. Priče koje su se te večeri dogodile oko vatre većim dijelom pisane su za djecu, ali nose univerzalne poruke za sve životne dobi i situacije. Priče su pomno izabrane kako bi se u njima svatko mogao prepoznati. Kolaž priča upotpunila je za ovu prigodu izabrana glazba u izvođenju Darka Temunovića i Ines Bajić.
Nevena Mlinko kaže kako je ovim programom svoju ljubav prema pričama željela prenijeti na polaznike dramske sekcije. Djeca su najprije čitala priče, potom su na probama mnogo razgovarali o njima, a zatim su se odlučili osmjeliti u vještini kazivanja priča. Priče koje je Mlinko odabrala nose mudrost, savjet i poruku koju može razumjeti svatko tko želi slušati. Večer je zamišljena kao iscjeliteljsko okupljanje oko riječi.
Krug zajedništva
Među okupljenima bilo je mnoštvo djece, ali i mladih i odraslih. Interesantno je što su i glumci-kazivači i publika sjedili u istome krugu, što daje osjećaj zajedništva i uklanja razlike između glumaca i publike. Prvu priču kazivala je Ana Piuković, za koju ovo predstavlja novo iskustvo, drugačije od glume, u kome je uživala i iz čega je mnogo naučila. Ana smatra kako je atmosfera u prirodi, oko vatre, prava pozornica za pričanje priča, gdje se i pripovjedači mogu kvalitetnije i prisnije povezati sa svojom pričom, ali i sa slušateljima. Dijana Vidaković iz Đurđina došla je čuti priče i kazala je da joj se osobito svidjela glazba koja je pratila priču, što je pridonijelo boljem uživljavanju u svaku priču.
Program pričanja priča priređen je za završetak glumačke sezone, a nakon đurđinske premijere održan je sljedećeg dana, 17. lipnja, u dvorištu Hrvatske čitaonice u Subotici.
Izvor: Hrvatska riječ (K. Dulić)
