Davne 1945. godine u Stanišić su stigli prvi kolonisti iz Dalmacije. Njihovi potomci, u suradnji sa Zavodom za kulturu vojvođanskih Hrvata, već drugu godinu zaredom obilježavaju ovaj događaj. Manifestacija je upriličena 10. prosinca u prostorijama MKUD „Ady Endre" u Stanišiću.
O dolasku Hrvata iz Dalmacije govorio je Mario Bara, profesor Instituta za migracije i narodnosti iz Zagreba, s temom predavanja Koloniziranje Hrvata iz Dalmacije u Vojvodinu 1945./46. godine.
Pripreme za kolonizaciju i agrarnu reformu vršene su još tijekom rata kroz aktivnosti tijela AVNOJ-a i zemaljskih antifašističkih vijeća. Osnovano je Ministarstvo za kolonizaciju i donesen je Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji (23. VIII. 1945.). Naime, po okončanju rata u Vojvodinu su dolazila povjerenstva koja su pripremala kolonizaciju svojih sumještana. Ciljevi kolonizacije i agrarne reforme bili su promjena etničke strukture, stvaranje ideološkog i političkog uporišta novim vlastima i socijalno zadovoljenje, prije svega boraca.
Putovanje je trajalo dugo - i do nekoliko tjedana. Prilikom koloniziranja Hrvata vodilo se računa da u blizini već žive Hrvati, tako je u okolici Stanišića postojalo naselje Kaćmar, naseljeno bunjevačkim Hrvatima. Nakon doseljavanja nastupilo je razočaranje uvjetima života u Stanišiću, zbog čega je došlo do povratka jednog broja kolonista, primjerice od kolonista s Brača ostala je samo jedna obitelj.
Poslije predavanja, Mario Bara je iskoristio prigodu porazgovarati i čuti iskustva kolonista.
Bilo je zanimljivo razmišljanje Jure Vojkovića: „Stvarao je privid da smo mi nagrađeni dolaskom ovdje. Otac mi je rekao da smo nagrađeni jer smo dobili osam jutara zemlje i kuću, švapsku. Osobno mi se činilo da smo oštećeni i poslani na rad, zato i nisu slali bilo koga nego borce, sigurne i provjerene ljude."
Tomislav Žigmanov, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, o organiziranju ovoga susreta je rekao: „Rado smo se odazvali pozivu predsjednika HKD-a 'Vladimir Nazor' iz Stanišića Ivana Karana da budemo suorganizatori ove manifestacije. To je prilika da pokažemo da su Hrvati u Vojvodini heterogena zajednica i da uz one najvidljivije ima i drugih grupacija. Ove manifestacije su važne kako bi se učvršćivala sjećanja na događaje iz naše povijesti. Također, ovo su važne karike u učvršćivanju naših institucija u Vojvodini."
Pred kraj proslave gosti iz Surčina su uz gitaru počeli pjevati, a pridružila im se cijela dvorana - gosti iz Beograda, Surčina, Zrenjanina, Novog Sada, Subotice, Sombora, Riđice i Stanišića, te predstavnici Udruge lađara iz Metkovića i njihov predsjednik Marko Marušić.
Tekst i fotografija: Savo Tadić
